Biznis tracheraj

Naš mali vrli svijet

Naš mali vrli svijet

Jako volim putovanja. Cijeli folklor oko njih – odabir destinacije (u posljednje vrijeme poplave portala grupnih kupnji, volim i uzbuđenje dok otvaram mailove s ponudom putovanja), odabir smještaja... Zatim pripremu za put – surfanje po forumima, čitanje vodiča, pronalazak interesnih točaka.

Kad dođem, volim bivanje na destinaciji, uživanje u novim okolinama, opuštanje uma (nažalost, teško i tijela s obzirom na broj prohodanih kilometara u jednom danu). I na kraju, povratak kući, odabir fotografija od mnoštva fotografiranih, objava istih na Facebooku (što ćemo se lagati Smajli ), uživanje u like-ovima i komentarima i danima prepričavanja onoga što se dogodilo i kako nam je bilo. Sve apsolutno volim.

Volim putovatiPrije nešto više od dvije godine bila sam u Berlinu, po prvi put. Odsjela sam kod prijatelja i imala sam priliku družiti se s njegovim društvom. Oni su na prvi pogled slični meni – visoko obrazovani, neki sa završenim magisterijem, slično godište, otprilike jednak broj godina radnog iskustva. Očita razlika u razgovoru bila je u njihovoj poslovnoj prošlosti i budućnosti. Dok sam ja pričala o organizaciji u kojoj radim i Hrvatskoj kao mom budućem prostoru rada, oni su razmišljali – globalno.
Drugim riječima, u Berlin su došli na godinu dana raditi na projektu, nakon toga se sele na dvije godine u Jakartu i onda će vidjeti što dalje. Inače su iz Francuske. Ili pak u drugom slučaju odlaze u Meksiko na dvije godine, inače je ženski dio para iz Portugala, partner je iz Njemačke i dolazi za njom. Ja sam ih slušala i razmišljala kako bi meni bilo teško preseliti se iz Zagreba u Veliku Goricu...

Osvijestila sam si koliko sam zapravo uskih pogleda i razmišljanja po pitanju moje prilagodljivosti svijetu oko mene i prilikama koje se potencijalno nude van 'duljine mog nosa'. Pritom ne mislim nužno na toliko velike odluke poput preseljenja. Dovoljno je da iskreno pogledam sebe i svoje reakcije odnosno misli (reakcije još nekako i stignem prilagoditi, najčešće) koje se jave kad imam dojam da se od mene očekuje prilagođavanje (ili prilagodba – ne znam što je bolje) – a ja smatram da nije potrebno. Ili nisam spremna na tu prilagodbu (što je često ukoliko ju nisam očekivala ili predvidjela), ili mi se čini da promjenom – gubim.

"Bike friendly environment"Ove sam godine ponovno otišla u Berlin i  ostala osupnuta još jednom činjenicom. Tamo ljudi uistinu žive (barem koliko sam ja uspjela vidjeti) fleksibilnost prema drugim – nepoznatim ljudima. Scena koja je uobičajena u vrijeme jutarnjih gužvi je pun vlak u metro-u u koji ulazi dečko s biciklom. Što mislite koliko ljudi je zavrtilo očima, coknulo jezikom ili jednostavno zaključilo da treba podijeliti naglas svoje nezadovoljstvo viđenim?

Nitko. Malo su se pomaknuli, osiguravajući mjesto novom putniku.
Koliko puta biste vi slično napravili? Barem pomislili kako se dečko ponaša potpuno neprilagođeno i kako bi trebao ili čekati sljedeći vlak ili jednostavno ne unositi bicikl u metro?

Kriva sam – meni je to prošlo kroz glavu. No kako sam na putovanjima opuštena i 'fitilj' mi je duži, osim te misli, nikakvu reakciju nisam pokazala. Samo sam uživala (i malo bila zabezeknuta) činjenicom da apsolutno nitko ne pravi problem oko toga. Malo sam se čak i posramila – da se slično dogodi ovdje, eventualne negativne komentare i reakcije putnika smatrala bih opravdanima.

I dalje razmišljam o tome kako si (pre)često dajem za pravo komentirati nečije ponašanje, pomisliti da osoba ne reagira kako bi trebala, po mojim, najboljim i jedino ispravnim, jasno, pravilima. Često se ne uspijevam suzdržati od negativnog komentara. Negativne misli još češće ne uspijevam zauzdati. No, barem sam si osvijestila da je moguće ponašati se drugačije. Pa vježbam. Zagrebačke jutarnje prometne gužve sjajan su poligon kojeg obilato koristim.

Ukratko, nefleksibilni smo u brzini i prilagodljivosti promjenama koje se tiču nas samih te smo i nefleksibilni prema drugima koji se, eto, ne ponašaju kako smo mi zamislili da bi se oni trebali ponašati. Takvim stavom biramo živjeti u svijetu koji nam nudi manje prilika i u kojem stvaramo negativne odnose s ljudima oko sebe, neovisno o tome što ti ljudi nisu suštinski dio našeg života. Ja se samo pitam što time mi dobivamo, osim ograničenih izbora i grča u želucu zbog negativnih emocija koje smo si sami izazvali.

S obzirom na to da ne dobijem mnogo, uporno, svakodnevno, vježbam svoju fleksibilnost.

Antea Popović

Antea Popović

Antea Popović je magistrica psihologije, NLP majstor i HNLP coach te stručnjak u području ljudskih potencijala. Kroz svoju karijeru upoznala se s izazovima kroz koje prolaze različite organizacije zajedno s njihovim djelatnicima te je uspješno pomagala i jednima i drugima u ostvarenju zajedničkih ciljeva.

Svoja iskustva rado dijeli s ljudima te se u poslu prvenstveno vodi praktičnošću - u poslovnom svijetu nema mjesta za 'priče', potrebna su direktna rješenja koja su brzo primjenjiva.

Zbog toga će skratiti 'priče' o svojim kompetencijama i prepustiti svojim kolumnama da govore. I nadati se da će vas zabaviti, da ćete se u njima pronaći, i možda i nešto praktično usvojiti.

hr.linkedin.com/in/anteapopovic

Petak, 26.10.2012.
Oglasnik grupacija:
posao.hr oglasnik.hr auti.hr edukacija.hr
Pomozite poboljšati Posao.hr Pošaljite nam svoje komentare