Prijava
Traži
Fleksigurnost – budućnost europskog zapošljavanja?
Niske stope nezaposlenosti uz fleksibilnost otpuštanja i zapošljavanja ali i visoku socijalnu sigurnost zaposlenika? Čini se kao nemoguća misija, međutim primjer Danske govori drugačije.
Fleksigurnost izvedenica je iz riječi fleksibilnost i sigurnost te predstavlja kombinaciju fleksibilnosti u promjenjivom ekonomskom okružju uz sigurnost za zaposlenike. Prvi ju je promovirao danski socijal-demokratski premijer Poul Nyrup Rasmussen, za vrijeme svojeg mandata od 1992 do 2001. godine. Ovom mjerom Danska je u samo pet godina smanjila nezaposlenost za 50%. Danas je u Danskoj stopa nezaposlenosti samo 5% a to je i zemlja proglašena jednom od najkonkurentskijih u Europskoj Uniji. Fleksigurnost je postala jedna od najtraženijih mjera širom Europe, osobito u Njemačkoj i Francuskoj, koje se suočavaju sa nezaposlenošću i gospodarskom recesijom.
Dansko ministarstvo zapošljavanja definira fleksigurnost kao "zlatni trokut" koji se sastoji od tri bitne komponente:
1. fleksibilnost na tržištu rada – ugovori o radu dozvoljavaju poslodavcima lako otpuštanje i zapošljavanje
2. socijalna sigurnost za zaposlenike – biti nezaposlen ne predstavlja veliki problem za Dance. Osoba koja izgubi posao će dobiti dobru naknadu za nezaposlenost te druge oblike pomoći.
3. aktivna politika zapošljavanja – podrazumijeva programe prekvalificiranja shodno potrebama tržišta ali i stroge sankcije onima koji zloupotrebljavaju svoj status nezaposlene osobe. Kako bi dobivali naknadu za nezaposlenost, osobe se moraju aktivno uključiti u traženje novog posla i/ili programe prekvalifikacije.
Povijest programa fleksigurnost
Ideja "fleksibilnosti" na tržištu rada pojavila se u Europi već tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Razlog tome su uglavnom bili kruti zakoni o zapošljavanju i otpuštanju, kojim su europske vlade željele spriječiti nezaposlenost u svojim zemljama. Europska komisija u svojem izvješću "Zapošljavanje u Europi" iz 2006. godine, navodi kako su takvi kruti zakoni o zapošljavanju a pogotovo otpuštanju, prisiljavali poslodavce na potpisivanje različitih "atipičnih" ugovora o radu. Primjeri toga su rad na određeno vrijeme, vrlo popularan u Hrvatskoj ovih dana, ali i razni ugovori o honorarnom radu te drugim oblicima privremenog zapošljavanja. Međutim, takvi ugovori vrlo često su pokazivali svoju fleksibilnost samo na strani poslodavaca, dovodeći do velike nezaposlenosti i pada u dohodovnoj moći stanovništva.
Danska je dugo godina, osobito nakon velikih naftnih šokova 70-tih godina prošlog stoljeća, smatrana zemljom promašenih socijalnih programa, naročito u sferi zapošljavanja. Resila ju je velika nezaposlenost, relativno male razlike u dohocima u cjelokupnoj radnoj snazi ali i velike naknade za nezaposlenost. Ekonomisti su osobito napadali princip isplaćivanja velikih naknada za nezaposlenost, koji je stvarao takozvanu "zamku zapošljavanja". Fenomen je to prema kojem, zbog visokih naknada, nezaposleni ne žele raditi. Naknade su dovoljno visoke kako bi im omogućile dobar život. Međutim, često prešućivana komponenta ovog fenomena su i pasivne politike zapošljavanja, koje vrlo često idu uz njega. Zaposlenici nisu obavezni aktivno tražiti drugi posao ili prekvalificirati se. Kombinacija velikih naknada ali i pasivnih politika zapošljavanja, prema mišljenju ekonomista dovodila je do visoke nezaposlenosti i velikih državnih izdataka za transferna plaćanja, među koje spadaju i naknade za nezaposlenost. Osim toga, Danska je imala velike probleme sa takozvanom strukturnom nezaposlenošću, proizašlom iz gašenja nekih industrijskih grana koje su uzrokovale visoke stope nezaposlenosti određenih gradova pa i regija.
Dolaskom na vlast početkom 90-tih godina, socijal-demokratski je premijer Poul Nyrup Rasmussen osmislio program fleksigurnosti.
Koristeći gotovo stoljetnu tradiciju socijalnog dijaloga između poslodavaca, sindikata i države, Rasmussen je uz pristanak obiju strana implementirao program jednostavnog otpuštanja i zapošljavanja ali i aktivnu politiku zapošljavanja, koja se sastoji od visokih naknada za nezaposlenost (90% od zadnje primljene plaće) te visoko diverzificiranih programa prekvalifikacije zaposlenika. Kao što navodi portal EurActiv.com koncept sigurnosti posla zamijenjen je sigurnošću zapošljavanja.
Kako funkcionira program fleksigurnosti?
BBC News navodi primjer radnice Heidi Lyngsaa, u svjetski poznatoj danskoj pivovari Carlsberg. Pivovara je ugasila pogon u kojem ona radila i premjestila proizvodnju na lokaciju udaljenu više od 200 kilometara. Lyngsaa je jedna od 200 radnika koja je dobila otkaz. Međutim, ona nije zabrinuta jer će slijedeće četiri godine primati naknadu za nezaposlenost u iznosu 90% svoje plaće. Pošto želi promijeniti profesiju i postati njegovateljica za starije i nemoćne, država će joj omogućiti program prekvalificiranja.
Ovo je već četvrti put da gđe Lyngsaa mijenja svoj posao. Uz prava koja su joj data, ona ima i neke obaveze. Ponuđeni posao smije odbiti samo jedanput, a mora pristati i na poslove koji su do dva sata putovanja od njenog mjesta boravka. U roku od 24 sata od otpuštanja mora se javiti u lokalni Zavod za zapošljavanje. Neudovoljavanje ovim obavezama podrazumijeva automatski gubitak naknade za nezaposlenost.
Problemi u implementaciji fleksigurnosti izvan Nordijskih zemalja
Jedna od bitnih komponenti programa fleksigurnosti je kontinuirani dijalog između poslodavaca i sindikata, što ovaj program čini teško primjenjivim u mnogim europskim zemljama. Osobito je to slučaj Istočno Europskih ali i Mediteranskih zemalja Europe, gdje je odnos između "rada i kapitala" poslovično antagonističan. Međutim, postoje i druge prepreke. Danska, kao i ostale Nordijske zemlje, poznata je po svojim visokim stopama poreza, koje mogu iznositi i do 60% dohotka. Model progresivnog oporezivanja poslovično je ukorijenjen u socijalno osviještene Nordijce, jer su se kroz vrijeme uvjerili kako njihov novac završava u ekonomskim i socijalnim projektima bitnim za ekonomski razvoj i stabilnost cijele zemlje. Takvi porezi nezamislivi su u većini ostalih zemalja Europe. Tako primjerice vlada Angele Merkel puni proračun porastom indirektnih poreza kao što je PDV te restriktivnim mjerama suzbijanja nezaposlenosti, kroz male naknade i skraćeno vrijeme njihovog primanja. Takve mjere samo potiču rigidnost sustava zapošljavanja.
Osim toga, većinu privreda Europske unije, prema navodima Emme Bonino, talijanske ministrice za međunarodnu trgovinu i europske odnose, muči problem neproduktivnosti, proizvodne nefleksibilnosti i globalne nekonkurentnosti.. Problemi sa kojima se suočavaju privrede unutar Europske unije su rigidna birokracija, nedostatak obrazovane radne snage, nedostatak investicija i gospodarska klima koja nije prilagođena privlačenju stranih investitora.
Individualizirani modeli fleksigurnosti
Fleksibilnost Nordijskih zemalja ne očituje se samo u fleksibilnosti radnih zakona nego i u fleksibilnosti njihovih kompanija u globalnom okružju. Vladimir Špidla, član Europske Komisije zadužen za zapošljavanje naglasio je da problem fleksigurnosti treba sagledati kao cjelokupni sistem fleksibilnije ekonomije. Kao primjer navodi finsku tvrtku Nokia. U svojoj povijesti Nokia je proizvodila gumu, drvne proizvode i kablove dok nije postala jedan od globalnih lidera u informatičkoj tehnologiji.
Fleksigurnost je model koji mora uvažiti individualne gospodarske situacije ali i povijesno naslijeđe koje je različito od zemlje do zemlje. U Danskoj se godišnje ugasi i ponovno stvori nevjerojatnih 250.000 poslova. Za fleksibilne zakone o radu potrebna je gospodarska klima koja će stvoriti nova radna mjesta i na taj način omogućiti zapošljavanje otpuštenih ljudi. Cjeloživotno učenje treba postati paradigma ne samo pojedinaca u društvu nego društva kao takvog. Poul Nyrup Rasmussen, trenutni predsjednik Europskih Socijalista, rekao je da Europa može očekivati svoj ekonomski rast jedino kroz socijalni dijalog u društvu ali i ekonomsku politiku koja će promicati konkurentnost, cjeloživotno učenje, aktivnu politiku zapošljavanja i visoke, porezno financirane naknade za nezaposlene. Prema njemu uspjeh Danske može se ostvariti i u ostalim zemljama Europe. U eri sveprisutne recesije i gotovo 20 milijuna nezaposlenih, nadajmo se i da hoće.
Dansko ministarstvo zapošljavanja definira fleksigurnost kao "zlatni trokut" koji se sastoji od tri bitne komponente:
1. fleksibilnost na tržištu rada – ugovori o radu dozvoljavaju poslodavcima lako otpuštanje i zapošljavanje
2. socijalna sigurnost za zaposlenike – biti nezaposlen ne predstavlja veliki problem za Dance. Osoba koja izgubi posao će dobiti dobru naknadu za nezaposlenost te druge oblike pomoći.
3. aktivna politika zapošljavanja – podrazumijeva programe prekvalificiranja shodno potrebama tržišta ali i stroge sankcije onima koji zloupotrebljavaju svoj status nezaposlene osobe. Kako bi dobivali naknadu za nezaposlenost, osobe se moraju aktivno uključiti u traženje novog posla i/ili programe prekvalifikacije.
Povijest programa fleksigurnost
Ideja "fleksibilnosti" na tržištu rada pojavila se u Europi već tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Razlog tome su uglavnom bili kruti zakoni o zapošljavanju i otpuštanju, kojim su europske vlade željele spriječiti nezaposlenost u svojim zemljama. Europska komisija u svojem izvješću "Zapošljavanje u Europi" iz 2006. godine, navodi kako su takvi kruti zakoni o zapošljavanju a pogotovo otpuštanju, prisiljavali poslodavce na potpisivanje različitih "atipičnih" ugovora o radu. Primjeri toga su rad na određeno vrijeme, vrlo popularan u Hrvatskoj ovih dana, ali i razni ugovori o honorarnom radu te drugim oblicima privremenog zapošljavanja. Međutim, takvi ugovori vrlo često su pokazivali svoju fleksibilnost samo na strani poslodavaca, dovodeći do velike nezaposlenosti i pada u dohodovnoj moći stanovništva.
Danska je dugo godina, osobito nakon velikih naftnih šokova 70-tih godina prošlog stoljeća, smatrana zemljom promašenih socijalnih programa, naročito u sferi zapošljavanja. Resila ju je velika nezaposlenost, relativno male razlike u dohocima u cjelokupnoj radnoj snazi ali i velike naknade za nezaposlenost. Ekonomisti su osobito napadali princip isplaćivanja velikih naknada za nezaposlenost, koji je stvarao takozvanu "zamku zapošljavanja". Fenomen je to prema kojem, zbog visokih naknada, nezaposleni ne žele raditi. Naknade su dovoljno visoke kako bi im omogućile dobar život. Međutim, često prešućivana komponenta ovog fenomena su i pasivne politike zapošljavanja, koje vrlo često idu uz njega. Zaposlenici nisu obavezni aktivno tražiti drugi posao ili prekvalificirati se. Kombinacija velikih naknada ali i pasivnih politika zapošljavanja, prema mišljenju ekonomista dovodila je do visoke nezaposlenosti i velikih državnih izdataka za transferna plaćanja, među koje spadaju i naknade za nezaposlenost. Osim toga, Danska je imala velike probleme sa takozvanom strukturnom nezaposlenošću, proizašlom iz gašenja nekih industrijskih grana koje su uzrokovale visoke stope nezaposlenosti određenih gradova pa i regija.
Dolaskom na vlast početkom 90-tih godina, socijal-demokratski je premijer Poul Nyrup Rasmussen osmislio program fleksigurnosti.
Koristeći gotovo stoljetnu tradiciju socijalnog dijaloga između poslodavaca, sindikata i države, Rasmussen je uz pristanak obiju strana implementirao program jednostavnog otpuštanja i zapošljavanja ali i aktivnu politiku zapošljavanja, koja se sastoji od visokih naknada za nezaposlenost (90% od zadnje primljene plaće) te visoko diverzificiranih programa prekvalifikacije zaposlenika. Kao što navodi portal EurActiv.com koncept sigurnosti posla zamijenjen je sigurnošću zapošljavanja.
Kako funkcionira program fleksigurnosti?
BBC News navodi primjer radnice Heidi Lyngsaa, u svjetski poznatoj danskoj pivovari Carlsberg. Pivovara je ugasila pogon u kojem ona radila i premjestila proizvodnju na lokaciju udaljenu više od 200 kilometara. Lyngsaa je jedna od 200 radnika koja je dobila otkaz. Međutim, ona nije zabrinuta jer će slijedeće četiri godine primati naknadu za nezaposlenost u iznosu 90% svoje plaće. Pošto želi promijeniti profesiju i postati njegovateljica za starije i nemoćne, država će joj omogućiti program prekvalificiranja.
Ovo je već četvrti put da gđe Lyngsaa mijenja svoj posao. Uz prava koja su joj data, ona ima i neke obaveze. Ponuđeni posao smije odbiti samo jedanput, a mora pristati i na poslove koji su do dva sata putovanja od njenog mjesta boravka. U roku od 24 sata od otpuštanja mora se javiti u lokalni Zavod za zapošljavanje. Neudovoljavanje ovim obavezama podrazumijeva automatski gubitak naknade za nezaposlenost.
Problemi u implementaciji fleksigurnosti izvan Nordijskih zemalja
Jedna od bitnih komponenti programa fleksigurnosti je kontinuirani dijalog između poslodavaca i sindikata, što ovaj program čini teško primjenjivim u mnogim europskim zemljama. Osobito je to slučaj Istočno Europskih ali i Mediteranskih zemalja Europe, gdje je odnos između "rada i kapitala" poslovično antagonističan. Međutim, postoje i druge prepreke. Danska, kao i ostale Nordijske zemlje, poznata je po svojim visokim stopama poreza, koje mogu iznositi i do 60% dohotka. Model progresivnog oporezivanja poslovično je ukorijenjen u socijalno osviještene Nordijce, jer su se kroz vrijeme uvjerili kako njihov novac završava u ekonomskim i socijalnim projektima bitnim za ekonomski razvoj i stabilnost cijele zemlje. Takvi porezi nezamislivi su u većini ostalih zemalja Europe. Tako primjerice vlada Angele Merkel puni proračun porastom indirektnih poreza kao što je PDV te restriktivnim mjerama suzbijanja nezaposlenosti, kroz male naknade i skraćeno vrijeme njihovog primanja. Takve mjere samo potiču rigidnost sustava zapošljavanja.
Osim toga, većinu privreda Europske unije, prema navodima Emme Bonino, talijanske ministrice za međunarodnu trgovinu i europske odnose, muči problem neproduktivnosti, proizvodne nefleksibilnosti i globalne nekonkurentnosti.. Problemi sa kojima se suočavaju privrede unutar Europske unije su rigidna birokracija, nedostatak obrazovane radne snage, nedostatak investicija i gospodarska klima koja nije prilagođena privlačenju stranih investitora.
Individualizirani modeli fleksigurnosti
Fleksibilnost Nordijskih zemalja ne očituje se samo u fleksibilnosti radnih zakona nego i u fleksibilnosti njihovih kompanija u globalnom okružju. Vladimir Špidla, član Europske Komisije zadužen za zapošljavanje naglasio je da problem fleksigurnosti treba sagledati kao cjelokupni sistem fleksibilnije ekonomije. Kao primjer navodi finsku tvrtku Nokia. U svojoj povijesti Nokia je proizvodila gumu, drvne proizvode i kablove dok nije postala jedan od globalnih lidera u informatičkoj tehnologiji.
Fleksigurnost je model koji mora uvažiti individualne gospodarske situacije ali i povijesno naslijeđe koje je različito od zemlje do zemlje. U Danskoj se godišnje ugasi i ponovno stvori nevjerojatnih 250.000 poslova. Za fleksibilne zakone o radu potrebna je gospodarska klima koja će stvoriti nova radna mjesta i na taj način omogućiti zapošljavanje otpuštenih ljudi. Cjeloživotno učenje treba postati paradigma ne samo pojedinaca u društvu nego društva kao takvog. Poul Nyrup Rasmussen, trenutni predsjednik Europskih Socijalista, rekao je da Europa može očekivati svoj ekonomski rast jedino kroz socijalni dijalog u društvu ali i ekonomsku politiku koja će promicati konkurentnost, cjeloživotno učenje, aktivnu politiku zapošljavanja i visoke, porezno financirane naknade za nezaposlene. Prema njemu uspjeh Danske može se ostvariti i u ostalim zemljama Europe. U eri sveprisutne recesije i gotovo 20 milijuna nezaposlenih, nadajmo se i da hoće.
Mr. sc. Ratka Jurković
Izvor: www.svanconsulting.com
