Ljudi imaju tendenciju velike odluke donositi ususret novoj godini. U želji da si “srede život” i poslože prioritete, to može rezultirati i željom za promjenom posla.
Konkretnije, analiza australske platforme za zapošljavanje SEEK pokazuje da se početkom godine povećava interes za nove poslovne prilike. Drugim riječima, što se godina više bliži kraju, ljudi aktivnije razmišljaju o predstojećoj. Naime, blagdanska stanka mnogima pruža priliku da preispitaju svoje zadovoljstvo poslom, profesionalne ciljeve i mogućnosti napredovanja.
Kad nezadovoljstvo poslom presudi
Za poslodavce to znači da posljednji mjeseci godine mogu biti posebno važni za zadržavanje zaposlenika. Dok se u tvrtkama pripremaju godišnji planovi i definiraju ciljevi za 2027., dio zaposlenika možda već razmišlja o tome hoće li ih ostvarivati na sadašnjem radnom mjestu.
Odluka o otkazu često se oblikuje postupno, a promjene u ponašanju mogu se pojaviti znatno prije službene obavijesti o odlasku. Prepoznavanje tih promjena može pomoći poslodavcima da na vrijeme otvore razgovor o nezadovoljstvu, očekivanjima i profesionalnom razvoju zaposlenika.
Dakako, promjena posla sastavni je dio profesionalnog razvoja i svaki zaposlenik ima pravo potražiti nove prilike. Ipak, ako je razlog odlaska nezadovoljstvo postojećim uvjetima rada, poslodavci imaju priliku preispitati vlastite prakse i ponuditi kvalitetnije uvjete, prije nego što izgube vrijednog člana tima. Valja, stoga, pažljivo pratiti određene znakove koji će nam ponajbolje otkriti planira li zaposlenik odlazak.

1. Sve manje uključivanje u razgovore o budućnosti
Zaposlenik koji je ranije predlagao nove projekte, zanimao se za razvoj odjela ili aktivno sudjelovao u planiranju, odjednom pokazuje znatno manje interesa za dugoročne ciljeve tvrtke. Tijekom sastanaka uglavnom se zadržava na trenutačnim zadacima, izbjegava preuzimanje novih odgovornosti i rijetko iznosi prijedloge koji se odnose na sljedeću godinu.
Takva promjena može upućivati na to da više ne vidi svoju profesionalnu budućnost unutar organizacije. Posebnu pozornost vrijedi obratiti na zaposlenike koji su donedavno pokazivali izraženu inicijativu, a sada se povlače iz razgovora o razvoju.
Razlozi mogu biti različiti, od preopterećenosti do razočaranja zbog neostvarenih očekivanja. Voditelji bi zato trebali provjeriti što se promijenilo i kakvu ulogu zaposlenik želi imati u nadolazećem razdoblju, odnosno razmotriti mogućnosti poboljšanja radnih uvjeta. Prvi korak može biti i neformalan, ali iskren razgovor sa zaposlenikom, bez unaprijed donesenih zaključaka. Naime, povlačenje i manjak inicijative ne moraju nužno značiti da osoba razmišlja o odlasku. Moguće je da prolazi kroz zahtjevno privatno razdoblje ili se suočava s poteškoćama koje nemaju izravne veze s poslom. Važno je zato pokazati interes za dobrobit i pružiti tom zaposleniku priliku da sam kaže što ga muči, bez pritiska da otkriva detalje privatnog života.

2. Primjetno se smanjila njegova angažiranost
Jedan od mogućih znakova nezadovoljstva poslom jest postupno smanjenje angažiranosti. To konkretno znači da zaposlenik i dalje izvršava svoje obveze, ali više ne pokazuje jednaku razinu interesa, samostalnosti ili spremnosti na dodatni doprinos.
Primjerice, osoba koja je ranije redovito sudjelovala u raspravama sada uglavnom šuti. Zaposlenik koji je samoinicijativno predlagao poboljšanja prestaje iznositi ideje, a zadatke obavlja bez nekadašnjeg entuzijazma.
No, dakako valja istaknuti i da pad angažiranosti sam po sebi ne znači da zaposlenik planira dati otkaz. Može biti povezan s umorom, privatnim okolnostima ili nedostatkom podrške. No, ako takvo ponašanje traje dulje vrijeme, korisno je razgovarati o radnom opterećenju, motivaciji i odnosima unutar tima.
3. Prestao je tražiti povišicu ili mogućnosti napredovanja
Na prvi pogled može djelovati pozitivno kada zaposlenik, koji je ranije često otvarao pitanje plaće, napredovanja ili dodatnih edukacija; odjednom prestane inzistirati na promjenama.
Međutim, takva promjena ponekad može značiti da je izgubio povjerenje u mogućnost profesionalnog razvoja kod trenutačnog poslodavca.
Gotovo sva su istraživanja pokazala da su plaća i benefiti među najčešće navođenim razlozima zbog kojih zaposlenici razmatraju druge poslovne prilike. Mogućnosti profesionalnog razvoja i napredovanja također zauzimaju visoko mjesto među njihovim prioritetima.
Zaposlenici koji su više puta bezuspješno pokušavali razgovarati o svojim očekivanjima mogu zaključiti da promjene trebaju potražiti drugdje.
Poslodavci zato ne bi trebali pretpostaviti da izostanak zahtjeva automatski znači zadovoljstvo. Razgovori o plaći, odgovornostima i profesionalnom razvoju trebali bi se voditi redovito, a posebno kada zaposlenik prestane pokazivati interes za mogućnosti koje su mu ranije bile važne.
4. Povlači se iz neformalnih odnosa i timskih aktivnosti
Promjene u odnosu prema kolegama također mogu biti korisne za razumijevanje zadovoljstva zaposlenika. Osoba koja je ranije rado sudjelovala u zajedničkim pauzama, druženjima ili neformalnim razgovorima sada se sve češće drži po strani. Komunikacija postaje uglavnom poslovna, a interes za događanja i aktivnosti unutar organizacije postupno slabi.
Takvo povlačenje može biti povezano s osjećajem nepripadanja, narušenim odnosima ili gubitkom povjerenja u radno okruženje.
Naravno, sudjelovanje u neformalnim aktivnostima nije obveza zaposlenika, a osobne preferencije treba poštovati. Važnije je prepoznati izraženu promjenu u odnosu na njegovo uobičajeno ponašanje i provjeriti postoje li problemi u radnom okruženju koje je moguće riješiti.
5. Sve češće preispituje svoj posao i prioritete
Kraj godine u mnogim je organizacijama razdoblje razgovora o rezultatima, planiranja novih projekata i postavljanja profesionalnih ciljeva. Tada zapravo zaposlenici mogu otvorenije početi preispitivati vlastitu poziciju.
Pitanja o mogućnostima fleksibilnog rada, ravnoteži privatnog i poslovnog života, dugoročnim perspektivama ili promjeni radnih zadataka mogu upućivati na promjenu njihovih prioriteta.
Neki će zaposlenici izravno izraziti nezadovoljstvo, dok će drugi početi uspoređivati uvjete rada s onima koje nude druge tvrtke. Pritom je važno razlikovati konstruktivno propitivanje postojećih uvjeta od stvarne namjere odlaska.
Zaposlenik koji postavlja pitanja o budućnosti možda upravo pokušava pronaći razlog za ostanak. Način na koji poslodavac reagira na njegove potrebe može imati važnu ulogu u daljnjem razvoju odnosa.
Što poslodavci mogu učiniti prije nego što zaposlenik odluči otići?
Prepoznavanje mogućih znakova nezadovoljstva ima smisla samo ako nakon toga slijedi odgovarajuća reakcija. Umjesto pretpostavljanja da zaposlenik traži novi posao, korisnije je organizirati individualni razgovor u kojemu će imati priliku otvoreno govoriti o svojim iskustvima, očekivanjima i poteškoćama.
Pitanja poput “što bi želio promijeniti u svojoj ulozi, koje odgovornosti predstavljaju najveći izazov” ili “kako vidi svoj profesionalni razvoj” mogu pružiti znatno konkretnije informacije od pokušaja tumačenja njegova ponašanja.
Posebno je važno da razgovor prati spremnost na promjene. Ako zaposlenik upozori na preopterećenost, nedostatak mogućnosti napredovanja ili probleme u komunikaciji, poslodavac bi trebao jasno objasniti što je moguće poduzeti i u kojem roku.
Pritom treba prihvatiti i činjenicu da svaki odlazak naprosto nije moguće spriječiti. Promjena posla može biti posljedica osobnih ambicija, promjene životnih okolnosti ili želje za drukčijim profesionalnim iskustvom. Za poslodavce je najvažnije stvoriti radno okruženje u kojemu zaposlenici mogu otvoreno govoriti o nezadovoljstvu mnogo prije nego što počnu razmišljati o otkazu. Razgovori o njihovim očekivanjima ne bi trebali biti rezervirani samo za godišnje evaluacije ili trenutak kada zaposlenik najavi odlazak.
Izvor fotografija: Canva, PexelsALT1: nezadovoljstvo poslom
HR



