Kalkulator plaće
Prijava
Traži
HR
EN
DE
Možda ste mjesecima opsesivno pregledavali gotovo svaki oglas za posao, prolazili kroz razgovore, krugove, a kada ste na koncu doista dobili posao osjetili ste ogromno olakšanje i sreću. No, čim je došao prvi radni dan vrlo ste brzo uvidjeli kako posao nema gotovo nikakve veze s onime što ste očekivali.
Otići ili ostati, pitanje je sad?
Ova se dvojba zove shift shock
Čak 72 posto milenijalaca i pripadnika generacije Z doživjelo je takvo iznenađenje ili požalilo zbog prihvaćanja novog posla. Razlog tomu bila je činjenica da su se posao i sama kompanija pokazali znatno drukčijima u odnosu na ono kako su im bili predstavljeni, pokazalo je to istraživanje platforme The Muse.
Uzrok navedenom je prilično jasan. Poslodavci i regruteri nastoje što brže zaposliti nove ljude, dok kandidati istodobno teško mogu unaprijed steći potpunu sliku o tome kako zapravo izgleda rad u novom radnom okruženju.
Ova pojava ima i svoj zanimljiv naziv - shift shock, jedan je od najnovijih trendova na društvenim mrežama vezanih uz tržište rada, a koji se u posljednjih nekoliko godina rapidno proširio društvenim mrežama, primarno na TikToku i Instagramu.
„Shift shock“ opisuje osjećaj koji se javlja kada nakon dolaska na novi posao shvatimo da se stvarnost znatno razlikuje od onoga kako nam je posao bio predstavljen tijekom selekcijskog procesa. Primjerice, poslodavac tijekom razgovora za posao može posebno isticati zdravo i poticajno radno okruženje, dok se nakon zaposlenja pokaže da u stvarnosti tolerira toksične obrasce rukovođenja i nepravedne radne uvjete. Potonje najčešće rezultira otkazom.
Kako se spasiti shift shocka?
Prevencija „shift shocka“ počinje već tijekom selekcijskog procesa. Poslodavac bi pritom trebao što transparentnije predstaviti poziciju i radno okruženje, dok kandidat razgovor za posao može iskoristiti kako bi stekao što realniju sliku onoga što ga čeka. Naime, u želji da ostavimo dobar dojam lako zaboravimo da je razgovor prilika i za nas da procijenimo odgovara li nam određeni posao.
Zato vrijedi pitati kako izgleda tipičan radni dan, koje će biti naše konkretne odgovornosti, što se od nas očekuje u prvim mjesecima i prema čemu će se procjenjivati naš rad.
Imajte na umu, što su pitanja konkretnija, veća je šansa da ćete dobiti korisne odgovore. Zašto je pozicija otvorena? Koliko se dugo prethodna osoba zadržala na tom mjestu? Kako izgleda suradnja s nadređenom osobom? Događa li se često da zaposlenici ostaju raditi nakon radnog vremena? Kako tvrtka u praksi provodi fleksibilnost koju navodi u oglasu? Odgovori na takva pitanja mogu dati puno jasniju sliku radnog mjesta od općenitih opisa poput „odlične atmosfere“, „dinamičnog okruženja“ ili „fleksibilnih uvjeta rada“.
Pritom je važno jasno definirati i vlastita očekivanja. Nekome će svakodnevni dolazak u ured odgovarati, dok će drugome mogućnost rada od kuće biti jedan od glavnih kriterija pri odabiru posla. Isto vrijedi za tempo rada, razinu samostalnosti, odnos s nadređenima ili mogućnosti napredovanja. Što prije znamo što nam je važno i o tome otvoreno razgovaramo tijekom selekcijskog procesa, manja je vjerojatnost da ćemo prvih nekoliko tjedana na novom poslu provesti pitajući se jesmo li uopće došli u istu tvrtku koja nam je predstavljena na razgovoru.
Kada znamo da je vrijeme za otići?
Naravno, činjenica da novi posao nije ispunio sva naša očekivanja ne znači da bismo već nakon nekoliko tjedana trebali početi slati nove prijave. Početak gotovo svakog posla podrazumijeva razdoblje prilagodbe. To znači da učimo nove procese, upoznajemo kolege, pokušavamo razumjeti očekivanja i tek gradimo sigurnost u vlastitoj ulozi. Zato prije odluke o otkazu vrijedi pokušati precizno odrediti što nam zapravo smeta i zapitati se postoji li realna mogućnost da se situacija naprosto promijeni.
Nejasne odgovornosti možda se mogu razjasniti razgovorom s nadređenim, početna nesigurnost može nestati s iskustvom, a jedan zahtjevan projekt neće nužno odrediti cijelo naše iskustvo na tom radnom mjestu.
Ipak, drukčije je kada problem proizlazi iz same prirode posla ili načina na koji tvrtka funkcionira. Ako se naše stvarne odgovornosti značajno razlikuju od onih predstavljenih tijekom krugova zapošljavanja, radno okruženje kontinuirano narušava našu dobrobit, od nas se očekuje ponašanje koje nije u skladu s našim profesionalnim ili etičkim standardima ili mjesecima ne vidimo prostor za razvoj, vrijeme samo po sebi vjerojatno neće riješiti problem.
Među znakovima zbog kojih vrijedi ozbiljno razmotriti odlazak stručni izvori navode i dugotrajno preopterećenje, izostanak mogućnosti napredovanja, nesklad s organizacijskom kulturom te situacije u kojima stres s posla počinje ozbiljno zadirati u privatni život.
Ne postoji, pritom, univerzalni rok nakon kojeg je „dopušteno“ priznati da smo pogriješili. Istraživanje The Musea pokazalo je da 80 posto ispitanika smatra prihvatljivim napustiti novi posao unutar prvih šest mjeseci ako se pokaže da ne odgovara onome što su očekivali.
Ipak, znatno važnije od broja mjeseci provedenih u tvrtki jest možemo li razlikovati problem koji zahtijeva malo vremena i prilagodbe od onoga koji je sastavni dio posla na koji smo pristali. Ako smo pokušali razgovarati, dati si vremena i pronaći rješenje, a razlozi zbog kojih želimo otići ostaju isti, kratko razdoblje provedeno na jednom radnom mjestu ne mora biti dovoljan razlog da na njemu ostanemo.
Izvor fotografija: Pexels, Canca
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
