Postala sam tajnica za 5.000 kn misleći da neću imati pretjeranu odgovornost

Postala sam tajnica za 5.000 kn misleći da neću imati pretjeranu odgovornost

Đakovčanka, majka petogodišnjeg sina objašnjava zašto je dala otkaz nakon samo nekoliko dana posla.

Oduševljenje novom radnom okolinom splasnulo je već prvih dana, kada je uvidjela da je rukovoditelj osoba koja sve podređuje poslu, po čitav dan ostaje u tvrtki te očekuje isto i od zaposlenih.U Hrvatskoj je broj nezaposlenih početkom ovog mjeseca premašio 370 tisuća. Kako bi zaposleni radnici izbjegli mogući otkaz, odlučuju se nerijetko za rad u neadekvatnim uvjetima. Hrvatski radnici imaju sve češću dilemu - raditi da bi živio ili živjeti da bi radio - pod teretom sve nemilosrdnije borbe u utrci za posao kako bi ga zadržali, piše Glas Slavonije.

Đakovčanka, majka petogodišnjeg sina, objašnjava zašto joj je splasnulo oduševljenje nakon samo nekoliko dana posla. "Dala sam otkaz u kancelariji male tvrtke gdje sam imala oko 3.500 kuna plaću i prešla u veću tvrtku za tajnicu s plaćom 5.000 kuna. Mislila sam – plaća je puno veća, a da kao tajnica neću imati pretjeranu odgovornost… - ispričala je Glasu Slavonije svoje iskustvo Đakovčanka, majka petogodišnjaka. Oduševljenje novom radnom okolinom splasnulo je već prvih dana, kada je uvidjela da je rukovoditelj osoba koja sve podređuje poslu, po čitav dan ostaje u tvrtki te očekuje isto i od zaposlenih.

"Iako mi je i ovdje posao trebao biti od 7 do 15 sati, nikada nisam znala kada ću doći kući, a najčešće je to bilo gotovo navečer. Dijete je trpjelo, od 15 sati, misleći da stižem kući, zvalo me na posao i pitalo kada ću doći, što je šefu smetalo. Tražio je cjelodnevnu nazočnost na radnom mjestu jer da ništa nije preče od posla, 'ako on može, da možemo i mi', te da 'sve što možeš napraviti sutra – odradi danas'. Trpjele su i kućanske obveze, kuhanje ručka, više nisam imala vremena za obitelj, za sebe, za kuću, za privatni život. Bio je to za mene veliki pritisak. Razgovarala sam s mužem i, unatoč većoj plaći, dala otkaz te se vratila na stari posao, manju plaću, ali uredno radno vrijeme 'od 7 do 3', bez pritiska šefa koji nema privatnog života pa ga ne očekuje ni kod drugih. Kada sam mu rekla da dajem otkaz – bio je uvrijeđen, a ja sam ispala lijena i nezahvalna",  kaže Đakovčanka.

Ovakvu situaciju objašnjava sociologinja Mirjana Nazor, tvrdeći: “Uz rad, postoje i drugi kolosijeci da bi se živjelo, dokazalo. Na otkaz na poslu, dobili ga ili dali, ne smijemo gledati kao da time prestaje život. Jer svaki kraj krije i neki novi početak. Mlade generacije zdravije gledaju na to – kad ostanu bez posla, sagledavaju nove mogućnosti i dodatne vlastite sposobnosti, te često počinju nešto sasvim deseto. Nisu sputani famom dobivanja i davanja otkaza. Hrabrost je, a ne lijenost ili ludost dati otkaz zbog pritiska i prijeći negdje gdje je zdravije radi, rekla je novinama.

Vijest je prenesena sa poslovni.hr

Četvrtak, 30.01.2014. / poslovni.hr