U mnogim organizacijama i dalje postoji tanka, često neizrečena granica između onih koji su iznimno angažirani i onih koji se, barem u očima kolega, doživljavaju kao pretjerano ambiciozni ili čak neiskreni u svojoj motivaciji. Takva percepcija nerijetko proizlazi iz kulture u kojoj se otvoreno isticanje rezultata poistovjećuje s hvalisanjem, a proaktivnost s pokušajem samopromocije.
Postavlja se onda pitanje, kako biti produktivan na poslu na pametniji način i zašto u Hrvatskoj još uvijek mislimo da su ljudi koji daju sve od sebe na poslu "ulizice". Kako, napose, produktivnosti pristupiti pametno, tako da to poslodavac zaista zna prepoznati?

Kako biti produktivan?
Istraživanja pokazuju da je kultura toksične produktivnosti dovela do toga da oko 40 posto zaposlenika vjeruje kako je burnout neizbježna posljedica uspjeha. Takav nezdrav poriv za stalnim “bivanjem produktivnim” ne utječe samo na mentalno i fizičko zdravlje. Naprotiv, najveći utjecaj ostavlja na kvalitetu privatnih odnosa te ukupnu životnu ravnotežu. Istovremeno, studije potvrđuju paradoksalnu činjenicu, zaposlenici koji redovito uzimaju pauze često postižu više od onih koji rade bez prestanka.
U kontekstu rada na daljinu, ovi se izazovi dodatno pojačavaju. Oko 37 posto radnika koji rade remote ne uspijeva jasno odvojiti početak i kraj radnog dana, dok njih 38 posto provjerava poslovnu e-poštu izvan radnog vremena.
Takva stalna dostupnost i opsesija produktivnošću dugoročno se obija o glavu, umjesto većeg učinka, rezultira smanjenom učinkovitošću i povećanim rizikom od sagorijevanja. Postoji, naime, nešto što se zove toksična produktivnost o kojoj treba voditi računa.
Znate li što je toksična produktivnost?
Zdrava produktivnost poboljšava kvalitetu života, dok ga toksična produktivnost pogoršava. Zdrav pristup znači postavljanje realnih ciljeva, uzimanje pauza kada je potrebno te održavanje ravnoteže. Toksična produktivnost se pak očituje kroz prekomjerni rad, osjećaj krivnje tijekom odmora i zanemarivanje osobnih potreba. Zdrava produktivnost slavi postignuća koja ostvarimo. Nasuprot tome, toksični mentalni sklop stvara beskonačnu utrku u kojoj ništa nikada ne djeluje dovoljno dobro.
No, valja istaknuti da biti “zdravo” produktivan na individualnoj razini može biti odlično, ali zapravo može postati i kontraproduktivno ako osoba ne zna dobro surađivati s drugima. Naime, tijekom posljednja dva desetljeća, vrijeme provedeno u kolaborativnim aktivnostima na poslu poraslo je za više od 50 posto. Navike visoko produktivnih zaposlenika često nenamjerno mogu narušiti produktivnost njihovih kolega, što u konačnici rezultira manjim ukupnim učinkom tima. Drugim riječima, ako želite biti “pametno i zdravo” produktivni, morate surađivati sa svojim kolegama.

Kako raditi pametnije?
Kada se fokus previše prebaci na individualnu učinkovitost, lako se zanemaruje činjenica da rad u timu ima vlastitu dinamiku, ritam i ograničenja. Ono što na razini pojedinca izgleda kao optimiziran i brz način rada, na razini tima može stvoriti uska grla, preopterećenje drugih članova ili neusklađenost u procesima.
Navike visoko produktivnih zaposlenika, poput primjerice brzog donošenja odluka, visokog tempa isporuke ili stalne dostupnosti, često nenamjerno narušavaju produktivnost njihovih kolega. Umjesto da ubrzaju sustav, one ga mogu destabilizirati, jer ostatak tima ne može pratiti isti ritam ili se prilagoditi istim standardima brzine i intenziteta.
U takvom okruženju dolazi do svojevrsnog paradoksa. Individualna izvrsnost ne rezultira nužno kolektivnom učinkovitošću. Naprotiv, može dovesti do fragmentacije rada, povećanja koordinacijskog opterećenja i pada ukupnog učinka tima. Drugim riječima, ono što se na razini pojedinca percipira kao visoka produktivnost, na razini organizacije može postati izvor neefikasnosti i napetosti.
Stoga, pametnije raditi ne znači raditi više ili brže, nego raditi na način koji poboljšava ukupni učinak tima, a ne samo vlastiti output. Konkretnije, pametniji pristup uključuje jasnu komunikaciju, dijeljenje zadataka i promišljenu predaju istih. Zato je preporuka raditi sporije u načinu komunikacije, ali pametnije u organizaciji informacija. Kroz jasno dokumentiranje, strukturirane predaje i dogovorene kanale, a sve kako bi informacije ostale dostupne, razumljive i upotrebljive cijelom timu, a ne samo trenutku kada su poslane i to na način da ih samo jedna osoba doista i razumije.
Izvor fotografija: Pexels, Unsplash



