Kakvi trebaju biti moderni šefovi?

Kakvi trebaju biti moderni šefovi?

Jedni su vladari poput vatre, a drugi poput rijeke. Dok prvi ističu svoju moć i autoritet, dotle drugi ponizno služe svoje sljedbenike. Jedni su nasilni i agresivni, sposobni uništiti i sebe i druge u nastojanju da ostvare svoje ciljeve. Drugi su spremni služiti onima koje vode, razmišljati dugoročno, rješavati probleme i osigurati efikasno djelovanje.

Chuang je bio neuspješni vladar pokrajine Lu u Kini. Otišao je na planinu po savjet Učitelja MuSuna. Krenuli su do obale rijeke gdje je Učitelj naložio veliku vatru. Do zore su šutke sjedili uz rijeku i promatrali kako se plamen polako gasi. Kad je vatra dogorjela, Učitelj reče: „Iako uvečer moćan, plamen je ujutro nestao. Od snažne vatre ostala je tek šaka pepela. Vatra je bila tako jaka da je uništila sve što joj je stalo na put, a onda je, na kraju, postala plijenom vlastite snage. Istovremeno, mirna rijeka uz koju sjedimo i dalje teče, postaje dublja, šira i snažnija na putu do oceana, a u sebi nosi piće i hranu za sve ljude.“ Iako je ova priča stara, dileme su vječne. Tradicionalne vrline vođa i danas su na velikoj kušnji. Sve što su ljudi stoljećima smatrali poželjnim osobinama šefa, roditelja ili političara, dovodi se u pitanje. U sljedećoj smo se tablici poigrali metaforama koje opisuju klasični i moderni način vođenja ili šefovanja.

Tradicionalni šefovi isti su kao staromodni roditelji, ne vjeruju nam nego nas nadgledaju. Uvjereni su da ne bismo ništa dobro uradili kad nas ne bi stalno držali na oku. Svoj autoritet grade na kontroli, krutim pravilima, naredbama i primjeni sile kad god drže da je potrebno, a to je gotovo uvijek. Zato ih najbolje opisuje metafora policajca koji traži poslušnost jer predstavlja red i zakon koji nitko ne smije dovoditi u pitanje ili časnika koji izdaje naredbe i zahtijeva bespogovorno izvršavanje. Dobro ih opisuje i metafora suca. On proglašava presudu koju moramo poštivati, ne dovodeći autoritet pravde u pitanje, jedino se možemo žaliti višoj instanci. Gonič robova, krotitelj i slične personifikacije klasičnog vođe govore da se radi o osobi koja rado vitla bičem i neće se libiti da ga upotrijebi.

Posljednja metafora ukazuje na šefa koji voli brojke, ali ne voli ljude. U tome sliči računovođi koji misli kratkoročno i cijeni lijepu bilancu, pa makar i friziranu, a ne mari jesu li suradnici sretni i zadovoljni. Klasični vođa vjeruje u strogost, formalni autoritet i poslušnost. Ne voli one koji misle svojom glavom, ne poštuje podčinjene, a rezultate ostvaruje strogom kontrolom, kažnjavanjem propusta i primjenom sile.

Karakteristike modernog šefa

Moderni je šef prije svega nalik treneru. To je rukovoditelj kojem vjerujemo jer osjećamo da nas voli, da mu je stalo i da će dati sve od sebe kako bismo uspjeli i postigli rekord. Trener nas motivira, pohvali, hrabri, ponekad čak i kazni, ako ocijeni da će to imati najbolji učinak. Sve to čini na način roditelja koji obožava svoje dijete i želi mu najveći uspjeh u životu.

Moderni je vođa poput dirigenta koji zna inspirirati svoj „orkestar“. Klasični će vođa reći: „Očekujem da to odsvirate (odradite) kako piše u partituri (planu) i to je sve. Posao je posao, a vi ste profesionalci.“ Vođa dirigent pokušat će prodati priču, nadahnuti nas da damo sve od sebe. Reći će, na primjer: „Večeras sviramo Vivaldijeva Četiri godišnja doba. Kad budemo izvodili Proljeće, zamislite da sviramo o početku, o mladosti prirode i čovjeka kad je sve u cvatu, ništa nije nemoguće i svijet je prepun nade. Proljeće je doba mladosti, novorođenčadi od kojih će neki izrasti u nobelovce, pupoljaka iz kojih može nastati najljepši cvijet, gorskih potočića koji se objedinjuju u velike rijeke i nose svježi miris planine prema moru…“ Za vođu-dirigenta nećemo samo korektno odraditi posao. Njega ćemo pokušati oduševiti, inspirirani da damo više od svojih mogućnosti. Klasičnom šefu pružamo koliko moramo, dok moderni šef iz nas izvlači više nego što mislimo da možemo.

Moderni je vođa od svih prihvaćeni lider, katalizator sposoban ubrzati procese koje valja ubrzati (npr. uvođenje nove organizacije, tehnologije, osvajanje novih tržišta). On je „babica“ jer pomaže da se „porode“ nužni, a uvijek mukotrpni procesi promjene, bezbolno i sa što manje žrtava. Uz to je vizionar koji vidi dalje i bolje od ostalih pa ga dobrovoljno slijedimo. Zrači prijateljstvom i pozitivnom emocijom pa smo mu rado u društvu.

Pogledajmo još jednu usporedbu klasičnih i modernih vođa, koristeći metafore iz životinjskog svijeta. Vođa morski pas agresivna je verzija beskrupuloznog i nasilnog pojedinca koji ruši prepreke pred sobom. Grub je i opasan, valja ga se kloniti jer je „makjavelist“, cilj mu opravdava svako sredstvo. Zato ne bira načine na koje će nešto postići. Svi su dopušteni, od gaženja ljudskih sudbina do kršenja moralnih normi. Vođa som pasivna je verzija šefa koji ne reagira na promjene okruženja već se „zakopa u pijesak“. Umjesto borbe za plijen on čeka da mu ovaj sam dopliva u usta. Vođa som povremeno uzburka vodu, nadajući se da će se u mulju bolje snaći od ostalih riba. Ta vještina posebno je razvijena kod političkih somova. Vođa svinja-lisica ne postoji u prirodi, ali itekako postoji u društvu. Pokvaren i lukav, ciljeve postiže prijevarom, igrom ispod stola, političkim manevriranjem i podmićivanjem, blaćenjem protivnika, iskorištavanjem rupa u zakonu i slabosti u sustavu. Vođa delfin je inteligentna i produhovljena osoba koja odiše elegancijom, dostojanstvom i ra zvijenom sklonošću prema igri. Delfin voli pobjeđivati, ali ne ponižava, ne muči niti uništava konkurenta. Timski je igrač, spreman pomoći, nadahnuti i veseliti se svemu što radi. Druželjubiv je i elegantan. Ne koristi se nečasnim niti prljavim potezima, izbjegava mutne vode i nečiste situacije.

Administrator vs. lider

Zamislite dvojicu šefova. Prvi je odgovoran, pedantan, temeljit i uvijek obavi posao, ali su svi prema njemu ravnodušni. Drugi je rođeni vođa koji nadahnjuje, inspirira i potiče, suradnici ga vole poput oca. Prvoga možemo nazvati dobrim administratorom, a drugog liderom. Razlikovanje između administratora i lidera proizlazi iz nečega što nazivamo karizmom. Uspješni politički i poslovni vođe imaju tu teško opisivu moć da očaraju, pridobiju i uvjere, da motiviraju, pokrenu i vode. Karizmatske ličnosti predodređene su za ulogu vođa. Posjeduju prirodni autoritet i nisu poput rukovoditelja ili roditelja koji stalno moraju govoriti: Ja sam tata (šef) i zato me moraš slušati! U svakoj vojsci ima puno časnika, ali malo generala. No i među generalima samo jedan je Napoleon. Karizmatska ličnost ima izraženu individualnost i prepoznatljivost, snažno je zaokupljena misijom sustava kojem je na čelu, bio to porodični obrt, veliko poduzeće ili država. Doživljavamo ga kao osobu potpuno odanu poslu kojim se bavi. Karizmatska je ličnost čvrstih nazora, stabilnih ciljeva i velike dosljednosti u borbi za njihovo ostvarenje. Očekujemo da ne odustane od svojih nakana, bez obzira na žrtve. Utjecaj karizme počiva na sposobnosti jednostavnog i atraktivnog komuniciranja sa sljedbenicima koje vođa zna opčiniti, osvojiti i pridobiti. On ovlada našim umom i našim srcem, doživljavamo ga kao omiljenu osobu prema kojoj gajimo jake emocije.

Dok lider motivira i inspirira sve koji sudjeluju na realizaciji vizije, dotle se administrator bavi kontrolom i rješavanjem problema organizacije.  

Lideri imaju drukčiju osobnost od administratora. Dok klasični šefovi administriraju, kontroliraju, planiraju i koordiniraju, dotle lideri potiču i motiviraju, stvaraju vizije, upravljaju promjenama i nadahnjuju. Oni imaju sposobnost utjecaja na ponašanje ljudi i mijenjanje njihovog sustava vrijednosti. Administratori grade stabilne procedure (npr. ISO standard), skloni su pravilima, redu i iskustvu. Dotle lideri vole eksperimentirati, inovirati, istraživati i mijenjati. Lider se bavi pridobivanjem ljudi za svoje vizije, a administrator raspodjeljuje poslove. Zadatak vođe je stvoriti uvjerljivu strategiju kojom će zaraziti suradnike. Posao administratora je da izabire ljude, oblikuje zadatke, osigura resurse, dizajnira komunikacijske kanale i raspoređuje poslove na izvršitelje. Dok lider inventivno određuje strategiju i viziju, dotle administrator temeljito i pedantno planira aktivnosti kojima će ostvariti ciljeve. Dok lider motivira i inspirira sve koji sudjeluju na realizaciji vizije, dotle se administrator bavi kontrolom i rješavanjem problema organizacije. Dok lider poput vojskovođe pokreće u napad cijele vojske, dotle klasični šef zapovijeda jurišom svoje čete, trudi se spriječiti vojnike da se ne sakriju u prvi jarak i brine o ranjenicima. Administratori su nalik na diplomate ili suce čije aktivnosti proizlaze iz instinkta preživljavanja i težnje da očuvaju postojeće stanje. Dotle su lideri emocionalni borci za promjene, u stalnom sukobu s pravilima i poretkom. Ne uspiju li se nametnuti svojoj sredini, ponekad se pretvaraju u disidente. Administratori su pomirljivi i nastoje igrati na sigurno, nikoga ne izazivajući. Lideri su skloni riziku i nerijetko pokazuju agresivnost prema osobama koje se s njima ne slažu. Ono na što administrator mora tjerati, lider dobije bez traženja.

Buffonu se pripisuje izreka: Stil je čovjek. Sadržaj i forma kroz koju drugima prezentiramo svoju ličnost, nedjeljivi su. Dobar vođa ima svoj stil i razvija pristup rukovođenju koji najbolje odgovara njegovim karakternim osobinama. Ne možemo biti ono što nismo pa to ne treba niti pokušavati. Istodobno, vjerujmo da se možemo mijenjati i učiti, napredovati i razvijati se! Idealni je šef često kombinacija nesavršenih karakteristika koje savršeno djeluju zajedno. Zato nam valja iskoristiti sve potencijale naše jedinstvene nesavršenosti.

prof. dr. sc. Velimir Srića

Članak je prenesen s poslovni-savjetnik.com

LinkedIn

LinkedIn
Zapratite nas na LinkedIn-u
https://www.linkedin.com/company/posao-hr

Ponedjeljak, 03.05.2021. / prof. dr. sc. Velimir Srića, poslovni-savjetnik.com