Kalkulator plaće
Prijava
Traži
HR
EN
DE
Sve učestalije i intenzivnije epizode toplinskog stresa uzrokovane toplinskim udarima i klimatskim promjenama predstavljaju značajnu prijetnju globalnom gospodarstvu, među ostalim i zbog negativnog utjecaja na produktivnost radnika.
Istraživanje Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokazalo je da i povećanje broja dana s visokim temperaturama i pojava toplinskih valova dovode do smanjenja produktivnosti na radnom mjestu. Taj je učinak značajan, izraženiji u manje produktivnim i manjim poduzećima te dodatno pojačan duljim trajanjem toplinskih valova, visokom vlagom zraka i slabim strujanjem zraka.
Osim toga, istraživanje je pokazalo da toplije zemlje i zemlje koje su češće izložene toplinskim valovima bilježe manje gubitke razine produktivnosti, i to u kompanija pri sličnim temperaturnim ekstremima, što upućuje na određeni stupanj prilagodbe.
Ipak, mogućnosti trenutne prilagodbe su ograničene. Naime, više temperature u odnosu na već postojeći topliji prosjek dovode do većih gubitaka produktivnosti, a nema dokaza da postoji prilagodba na ekstremno visoke temperature.
‘Koncentracija je već na godišnjem odmoru’
“Kada je tijelo izloženo visokoj temperaturi ono velik dio svojih resursa usmjerava na hlađenje, povećava se protok krvi prema koži, pojačava se znojenje, ubrzava rad srca i postupno se gube tekućina i elektroliti”, pojašnjava nam renomirana psihologinja Nensi Friszl Zečević iz Centra psihologije.
Pritom ističe da, u psihološkom smislu, toplina može otežati održavanje pažnje, usporiti obradu informacija, smanjiti radno pamćenje i oslabiti sposobnost inhibicije impulzivnih odgovora. “To znači da tada teže zadržavamo više informacija ‘u glavi’, lakše nam promaknu detalji, brže reagiramo, ali ne nužno i bolje te smo skloniji posegnuti za prvim prihvatljivim rješenjem umjesto za najboljim.”
U tom kontekstu posebno mogu biti pogođene izvršne funkcije povezane s prefrontalnim dijelovima mozga, kao štu su planiranje, procjenjivanje posljedica, prilagodba strategije i donošenje složenijih odluka, pojašnjava stručnjakinja.
“Na visokim temperaturama nismo nužno manje motivirani ili manje odgovorni, ali naš organizam radi u otežanim uvjetima. U tim situacijama naš subjektivni osjećaj vlastite učinkovitosti nije uvijek pouzdan i iako možda vjerujemo da funkcioniramo prilično dobro, istodobno radimo više propusta i donosimo manje promišljene odluke. Drugim riječima, samopouzdanje ponekad ostane na ugodnoj sobnoj temperaturi, dok je koncentracija već na godišnjem odmoru.”
Toplinski udar utječe na koncentraciju
Visoke temperature posebno negativno utječu na radne zadatke koji zahtijevaju dugotrajnu koncentraciju, radno pamćenje, istodobno praćenje više informacija, preciznost i procjenjivanje rizika. Što je zadatak složeniji i što uključuje više međusobno povezanih elemenata, to su posljedice kognitivnog zamora izraženije.
U analitičkim poslovima toplinski stres tako može dovesti do češćih pogrešaka, slabijeg uočavanja nelogičnosti, pogrešnih izračuna i donošenja preuranjenih zaključaka. Kod poslova koji uključuju kompleksno odlučivanje povećava se vjerojatnost oslanjanja na mentalne prečace, odnosno biranja bržih i jednostavnijih rješenja umjesto optimalnih.
Stručnjakinja ističe da su posebno osjetljiva zanimanja u kojima i kratkotrajni pad pažnje može imati ozbiljne posljedice, poput poslova u prometu, zdravstvu, građevinarstvu, industriji ili rada sa strojevima.
“Osim toga, ono što ne trpi visoke temperaturę su i kreativni poslovi, osobito one vrsta poslova koje zahtijevaju duboku koncentraciju, fleksibilno povezivanje ideja i strpljivo razvijanje rješenja. Vrućina nam ne oduzima ideje, ali nam smanjuje mentalnu izdržljivost da ideju kvalitetno istražimo, odbacimo prvu verziju i dođemo do bolje”, naglašava.
Uredski poslovi nisu izuzeti
Kod jednostavnijih i rutinskih zadataka posljedice možda nisu odmah vidljive, no dugotrajna izloženost visokim temperaturama može uzrokovati pad budnosti i povećati broj pogrešaka.
Zbog toga se utjecaj topline ne može promatrati isključivo kroz fizički rad. Iako su fizički radnici često najizloženiji toplinskom opterećenju, posljedice mogu osjetiti i osobe koje obavljaju uredske poslove, donose financijske ili kadrovske odluke ili rade u zanimanjima koja zahtijevaju visoku razinu odgovornosti.
Poseban izazov predstavlja kombinacija visokih temperatura, vremenskog pritiska i emocionalno zahtjevne komunikacije jer toplinski stres može smanjiti toleranciju na frustraciju, povećati razdražljivost i otežati kontrolu vlastitih reakcija.
Shodno tomu, ekstremne temperature više se ne bi trebale promatrati samo kao prolazna neugodnost ili problem koji zaposlenik treba sam riješiti. Naprotiv, toplinski valovi predstavljaju organizacijski, zdravstveni i sigurnosni rizik koji zahtijeva prilagodbu načina rada. Stručnjaci upozoravaju da toplinski stres ne ovisi samo o temperaturi zraka, već o kombinaciji više čimbenika, uključujući vlagu, fizičko opterećenje i uvjete rada, zbog čega sama brojka na termometru nije dovoljna za procjenu rizika.
Poslodavci se moraju hitno prilagoditi
U takvim uvjetima poslodavci bi trebali prilagoditi organizaciju rada. “Najzahtjevnije, najpreciznije i sigurnosno najosjetljivije zadatke trebalo bi, kada je moguće, rasporediti u rane jutarnje sate, odnosno u hladniji dio dana. Za vanjske i fizički zahtjevne poslove potrebno je prilagođavati omjer rada i odmora, osigurati zasjenjena ili klimatizirana mjesta za oporavak, dovoljne količine vode i postupnu prilagodbu radnika na vrućinu.”
Posebnu pažnju potrebno je pritom posvetiti radnicima koji su osjetljiviji na toplinski stres, poput novih zaposlenika, trudnica, starijih osoba, kroničnih bolesnika ili onih koji uzimaju lijekove koji mogu utjecati na regulaciju tjelesne temperature i ravnotežu tekućine.
“Tijekom dana, kada temperature dosežu svoj maksimum treba izbjegavati ili skratiti sastanke, smanjiti nepotrebna administrativna opterećenja i izbjegavati donošenje važnih odluka na brzinu”, apostrofira Nensi i ističe da bi za kompleksne odluke trebalo uvesti dodatnu provjeru, rad u paru ili kratki odmak prije konačnog zaključka, što ne treba protumačiti kao znak slabosti, nego pametno upravljanje povećanim rizikom od pogreške.
Stručnjakinja pritom apostrofira da najvažnija promjena nije u načina razmišljanja. Naprotiv, produktivnost se tijekom toplinskog vala ne może očuvati pritiskom da svi rade jednakim tempom kao u idealnim uvjetima.
“Dobar poslodavac neće čekati da zaposlenik gotovo kolabira kako bi prihvatio da treba mijenjati radne uvjete ili opseg poslova. Organizacija koja privremeno uspori ritam često će napraviti manje pogrešaka, imati manje izostanaka i dugoročno postići više. Ponekad je upravo razumna stanka najproduktivnijih deset minuta radnog dana.”
Toplinski udar utječe i na toleranciju na frustraciju
Osim fizičkog opterećenja, visoke temperature utječu i na psihološke procese. Pažnja postaje nestabilnija, smanjuje se tolerancija na frustraciju, a povećava se vjerojatnost impulzivnih reakcija i nesporazuma. U takvim uvjetima korisno je uvesti kratke pauze, boravak u hladnijem prostoru, dovoljan unos tekućine i svjesno usporavanje prije donošenja važnih odluka ili odgovaranja u konfliktnim situacijama.
Važnu ulogu pritom imaju poslodavci koji trebaju stvarati kulturu u kojoj zaposlenici mogu otvoreno reći da im je potreban predah, bez straha da će to biti protumačeno kao manjak predanosti ili produktivnosti.
“Psihološki je posebno važno smanjiti unutarnji pritisak. Ne trebamo od sebe očekivati identičnu brzinu, kreativnost i emocionalnu stabilnost u svim uvjetima. Privremeno usporavanje nije lijenost, nego primjer dobre samoregulacije. Tijekom velikih vrućina treba svjesno odgoditi reakciju kada osjetimo da smo razdraženi, ne odgovarati odmah na provokativnu poruku i ne donositi važne odluke u trenutku najvećeg umora.”
Stručnjakinja pritom ističe vrlo jednostavno pravilno - ako nam je prevruće da bismo mirno saslušali drugu osobu, vjerojatno nam je prevruće i za ozbiljan razgovor. No, od iznimne je važnosti raditi u kolektivu u kojemu se takvo što može jasno komunicirati.
“Očuvanje produktivnosti tijekom toplinskih valova ne znači izvući posljednji atom energije iz zaposlenika, već omogućiti ljudima da svoje kapacitete koriste održivo. Ljudski mozak, baš kao i tijelo, podložan je uvjetima okoline, a pregrijani sustav jednostavno ne može dugoročno funkcionirati jednakom učinkovitošću”, zaključuje.
Izvor fotografija: Canva, Pexels, privatni album
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
