Kalkulator plaće
Prijava
Traži
HR
EN
DE
Imate relativno dobru plaću, pristojne radne uvjete, kolege s kojima se dobro slažete i nadređenog koji vam ne stvara pretjerane probleme. Ne ostajete svakodnevno prekovremeno, vikendom uglavnom ne odgovarate na poslovne poruke i zapravo nemate neki konkretan razlog zbog kojeg biste se trebali žaliti na svoj posao.
Ipak, već neko vrijeme razmišljate o otkazu i možda zbog toga osjećate i sram? Ne želite reći prijateljima i kolegama da razmišljate o nezadovoljstvu poslom kada je sve, barem na papiru, potpuno u redu. U čemu je onda problem? Možda ste upravo postali dijelom fenomena brown-outa. Krenimo redom.
Što je brown- out?
Nekada ste s entuzijazmom prihvaćali nove projekte, predlagali ideje i veselili se profesionalnim izazovima. Danas posao uglavnom odrađujete rutinski, bez osobitog interesa za rezultate. Zadovoljni ste kada radni dan završi, a pomisao da biste na istom radnom mjestu mogli provesti još nekoliko godina izaziva vam nelagodu.
Paralelno, teško vam je objasniti što vam zapravo smeta. Posao nije toliko loš da biste ga morali napustiti, ali više nije ni dovoljno dobar da biste na njemu željeli ostati. Takvo iskustvo može upućivati na fenomen koji se naziva brown-out, odnosno postupni gubitak motivacije i osjećaja smisla u poslu koji obavljamo.
Što je brown-out i kako ga prepoznati?
Za razliku od burnouta, koji povezujemo s kroničnim stresom na radnome mjestu, brown-out u prvi plan stavlja gubitak interesa, motivacije i osjećaja svrhovitosti. Zaposlenik pritom ne mora biti preopterećen, nezadovoljan plaćom ili u sukobu s nadređenima.
Štoviše, može biti iznimno uspješan u svojem poslu, redovito izvršavati sve obveze i ostvarivati očekivane rezultate, a da pritom više ne osjeća nikakvo zadovoljstvo zbog vlastitih postignuća. Važno je pritom naglasiti da brown-out nije službena medicinska dijagnoza ni jednoznačno definiran znanstveni pojam. Koristi se za opis iskustva gubitka profesionalnog smisla i motivacije, a njegovi se simptomi mogu preklapati s drugim oblicima nezadovoljstva i psihološkog opterećenja na poslu.
Srodni fenomen, poznat kao bore-out, znanstveno je istraženiji. Odnosi se na dugotrajnu dosadu, nedostatak profesionalnih izazova i osjećaj da zaposlenik ne iskorištava vlastite sposobnosti. Istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Psychology pokazuje da se u proučavanju bore-outa posebno izdvajaju nedostatak radnih zadataka, nedovoljna intelektualna stimulacija i osjećaj krivnje zbog vlastite radne situacije.
Premda se pojmovi brown-out i bore-out djelomično preklapaju, nisu potpuno istoznačni. Osoba koja doživljava gubitak smisla ne mora nužno imati premalo posla. Može biti zatrpana zadacima, sudjelovati u zahtjevnim projektima i imati vrlo dinamičan radni dan, a svejedno osjećati da njezin rad nema vrijednost koju mu je nekada pripisivala.
Primjerice, zaposlenik koji je godinama želio napredovati na rukovodeću poziciju može nakon promaknuća shvatiti da najveći dio vremena provodi na sastancima, pripremajući izvještaje i rješavajući administrativne probleme. Premda je ostvario svoj toliko željeni profesionalni cilj, svakodnevno mu nedostaje upravo onaj dio posla zbog kojeg je svojedobno odabrao svoju profesiju.
Zašto nam dobra plaća i sigurnost više nisu dovoljni?
Odgovor na ovo pitanje dijelom se krije u promjenama naših očekivanja, ali i u tome koliko smo vremena, novca i osobne energije spremni uložiti u profesionalni razvoj.
Naime, suvremeni radni uvjeti često podrazumijevaju visoku razinu dostupnosti, ubrzan tempo i sve slabiju granicu između poslovnog i privatnog života. Istodobno, rast životnih troškova može dodatno naglasiti nesrazmjer između onoga što zaposlenici ulažu u svoj posao i onoga što smatraju da zauzvrat dobivaju.
U takvim okolnostima važnost dobiva unutarnja motivacija, odnosno zadovoljstvo koje proizlazi iz samog rada. Ako već velik dio svojeg vremena posvećujemo poslu, razumljivo je da želimo osjećati kako taj trud ima određenu vrijednost.
Pritom osjećaj smisla ne mora podrazumijevati pomaganje drugima, društveno koristan rad ili ostvarivanje velikih profesionalnih ambicija. Nekome je dovoljno da svakodnevno uči nešto novo, drugome da ima mogućnost samostalno donositi odluke, dok će treća osoba zadovoljstvo pronalaziti u konkretnim rezultatima vlastitog rada. Ipak,problem može nastati kada nam posao prestane pružati upravo ono zbog čega smo ga svojedobno prihvatili.
Primjerice, ako ste se zaposlili u određenoj tvrtki zbog mogućnosti profesionalnog razvoja, a nakon nekoliko godina shvatite da obavljate gotovo identične zadatke kao prvoga dana, povećanje plaće možda neće biti dovoljno da ponovno pronađete motivaciju. Slično se može dogoditi kada se promijene naše životne okolnosti. Posao koji nam je u dvadesetima pružao uzbuđenje, mogućnost putovanja i profesionalnog dokazivanja u tridesetima nam možda više neće odgovarati. Naši se prioriteti mijenjaju, a radno mjesto ne mora se nužno mijenjati zajedno s njima.
Kada nezadovoljstvo poslom postaje ozbiljniji problem?
Gotovo svaki posao podrazumijeva određenu količinu rutine, administrativnih obveza i zadataka koji nam nisu osobito zanimljivi. Potonje treba posebno naglasiti. Dakle, ne prenosimo poruku da ako vam je par dana dosadno na poslu, sigurno ste “brown-outali.” Naprotiv, dosada je sastavni dio svakog repetitivnog posla. Čak i zaposlenici koji iskreno vole svoju profesiju povremeno osjećaju frustraciju, dosadu ili nedostatak motivacije.
Zbog toga nekoliko loših radnih dana ili privremeni gubitak entuzijazma nisu dovoljan razlog da vlastito iskustvo odmah poistovjetimo s brown-outom. Važno je, stoga, razlikovati prolazno nezadovoljstvo od dugotrajnog osjećaja da nam posao više ne odgovara.
Ako mjesecima ne pronalazite zadovoljstvo u radnim zadacima, izbjegavate preuzimanje novih odgovornosti i sve češće razmišljate o tome da biste radije radili nešto sasvim drugo, vrijedi detaljnije razmotriti uzroke takvih osjećaja.
Posebnu pozornost treba obratiti na situaciju u kojoj nezadovoljstvo počinje utjecati na vaše raspoloženje, odnose s kolegama ili svakodnevno funkcioniranje.
Brown-out ili burnout: Kako razlikovati gubitak smisla od iscrpljenosti?
Premda se o njima često govori u sličnom kontekstu, između ovih fenomena postoje važne razlike. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, burnout je profesionalni fenomen koji nastaje kao posljedica kroničnog stresa na radnome mjestu kojim se nije uspješno upravljalo. Karakteriziraju ga iscrpljenost, povećana mentalna udaljenost od posla, negativni osjećaji ili cinizam povezan s poslom te smanjena profesionalna učinkovitost.
Kod brown-outa, kako se taj pojam uobičajeno koristi, naglasak je na gubitku smisla i motivacije. Zaposlenik može imati dovoljno energije i biti sposoban obavljati sve radne zadatke, ali više ne pronalazi osobito zadovoljstvo u njihovu izvršavanju.
Primjerice, zamislite dvoje zaposlenika koji svakoga jutra s velikim otporom odlaze na posao. Prvi mjesecima radi prekovremeno, teško se koncentrira i osjeća se iscrpljeno čak i nakon slobodnog vikenda. Drugi uredno izvršava svoje obveze, rijetko ostaje dulje na poslu i nema problema s količinom zadataka, ali više ne vidi svrhu svojeg angažmana.
Njihova iskustva naizgled mogu biti slična, ali uzroci nezadovoljstva bitno se razlikuju. Pritom je moguće istodobno doživljavati kronični stres, iscrpljenost i gubitak profesionalnog smisla. Opisani primjeri zato ne mogu poslužiti za postavljanje dijagnoze.
Želite dati otkaz? Prije toga odgovorite na nekoliko pitanja
Kada nezadovoljstvo potraje, promjena posla može se činiti kao najjednostavnije rješenje. Međutim, prije nego što počnete pregledavati oglase za posao, korisno je ustanoviti što vas zapravo potiče na odlazak.
Nedostaju li vam profesionalni izazovi ili vas više ne zanima područje u kojem radite? Smeta li vam način na koji je organiziran posao ili ste izgubili interes za samu profesiju? Biste li bili zadovoljniji kada biste dobili veću odgovornost, promijenili odjel ili imali više slobode u donošenju odluka?
Odgovori na ta pitanja mogu vas usmjeriti prema bitno različitim rješenjima. Ako vas, primjerice, frustrira činjenica da već godinama obavljate iste zadatke, možda postoji mogućnost preuzimanja novog projekta ili prelaska na drugu poziciju unutar postojeće tvrtke.
Ako ste, pak, shvatili da se vaše osobne vrijednosti i profesionalni interesi više ne podudaraju s poslom koji obavljate, promjena poslodavca možda neće biti dovoljna. U tom slučaju vrijedi razmotriti i promjenu smjera karijere.
Jedan od pristupa koji se istražuje u organizacijskoj psihologiji jest job crafting, odnosno aktivno prilagođavanje vlastitog posla. To može uključivati promjenu načina izvršavanja zadataka, razvijanje novih profesionalnih odnosa ili preuzimanje aktivnosti koje bolje odgovaraju našim sposobnostima i interesima.
Takve promjene, dakako, ovise o prirodi posla i mogućnostima koje poslodavac pruža. Američka psihološka udruga u svojem pregledu istraživanja o profesionalnoj stagnaciji ističe važnost prilagodbe radnih zadataka, stvaranja novih profesionalnih izazova i razgovora o mogućnostima razvoja.
Upravo zato razgovor s nadređenim može biti koristan korak prije donošenja konačne i finalne odluke. Umjesto općenite tvrdnje da ste izgubili motivaciju, pokušajte konkretno objasniti koji vam aspekti posla više ne odgovaraju i kakve biste promjene željeli.
Naravno, odgovornost nije isključivo na zaposleniku. Ako tvrtka ne pruža mogućnosti razvoja, zanemaruje prijedloge zaposlenika ili od njih očekuje da neprestano pronalaze motivaciju u zadacima koje nemaju mogućnost mijenjati, individualni trud ima svoja ograničenja.
Mora li nas posao uopće ispunjavati?
U raspravama o profesionalnom zadovoljstvu često se zanemaruje činjenica da nemamo svi jednaka očekivanja od posla.
Nekome je najvažnija financijska sigurnost, predvidljivo radno vrijeme i mogućnost da nakon završetka radnog dana potpuno zaboravi na poslovne obveze. Netko drugi želi napredovati, neprestano učiti i razvijati karijeru kojoj će posvetiti velik dio svojeg vremena.
Oba su pristupa potpuno legitimna. Štoviše, pregled znanstvene literature o profesionalnoj angažiranosti upozorava na pretpostavku da je visoka razina angažiranosti uvijek poželjna te da manja emocionalna povezanost s poslom nužno predstavlja problem. U određenim okolnostima distanciranje od posla može biti koristan način suočavanja s pretjeranim radnim zahtjevima.
Jednako tako, pronalazak smisla u poslu ne jamči da ćemo biti zaštićeni od iscrpljenosti. Pretjerana identifikacija s profesionalnom ulogom može otežati postavljanje granica, osobito kada zaposlenici svoj posao doživljavaju kao važan dio vlastitog identiteta.
Zato se prije promjene posla vrijedi zapitati i što od njega uopće očekujemo. Želimo li da nam pruža osobno ispunjenje, mogućnost profesionalnog razvoja, financijsku sigurnost ili dovoljno slobodnog vremena za aktivnosti koje nas vesele? Naposljetku, sasvim je moguće imati dobar posao i svejedno željeti otići. No jednako je moguće biti zadovoljan poslom koji nam ne predstavlja životni poziv.
Važno je prepoznati razliku između onoga što nam trenutačno nedostaje i onoga što dugoročno želimo od vlastite karijere. Tek tada možemo procijeniti hoće li nam promjena posla doista donijeti ono što tražimo.
Izvor fotografija: Pexels, Unsplash, Canva
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
