Prijava
Traži
Istraživanje su proveli psiholog Paul Babiak i profesor Robert Hare koji psihopate proučava već 35 godina.
"Broj psihopata među vodećim radnicima raste. Vjerojatno ih je više čak i nego među zatvorenicima", piše u knjizi 'Snakes in Suits: When Psychopats go to work' Paul Babiak, newyorški privatni psiholog koji se već 40 godina u multinacionalnim kompanijama bavi problemima psihologije u menadžmentu. On je to djelo napisao zajedno s profesorom na University of British Columbia Robertom Hareom, specijalistom koji psihopate izučava već 35 godina.
U ključnom trenutku interese kompanije treba staviti u prvi plan
i valja se čuvati onih koji na prvom razgovoru ostave dojam brutalnosti i nebrige za druge
Rast broja psihopata na vodećim pozicijama u velikim tvrtkama je, ipak, relativno noviji fenomen: takozvana kompanijska kultura stvara pogodnu sredinu u kojoj oni mogu svoj duševni poremećaj tranformirati i preokrenuti u plus, odnosno svoju prednost. Na primjer, sadašnji modni val "Open space" kancelarija je pokazatelj devijantne kompanijske kulture koja je, ma koliko kratkoročno bila efektivna, samo u službi tih prijetvornih zmija. Dugoročno, međutim, razmnožavanje "zmija" vodi padu efektivnost kompanije i gubitku konkurenosti.
Pa zašto su uopće onda i anagažirane te "zmije u odijelima"? To nije teško objasniti. Oni, naime, na razgovorima prilikom primanja novih menadžera dobivaju poene zahvaljući prije svega tome što bolje vladaju sobom i ostavljaju dojam tvrdih ljudi sposobnih i za najbrutalnije upravljanje i postupke u korist kompanije. I to sve uz šarmantu fasadu majstora komunikacije - podmetanja nogu, guranje u stranu i pripremanje za otkaz suradnicima umiju savršeno prikriti.
Mnogi visoki šefovi imaju simpatije za "zmije u odijelima". Nostalgično im se pričinjavaju onim kakvi su oni bili prije 20-ak godina. Gledano izvana, zaista ne mora biti mnogo razlika, ali unutarnja motivacija se tu ipak bitno razlikuje. Svaki, čak i narcizmu skloni visoki menadžer, pa i povremeni manipulator, kada interes kompanije to traži, na kraju će u ključnom trenutku uvijek dati prednost kompaniji, a ne svom egu. Psihopat neće. On će, ako mu je ego ugrožen, primjerice otkazom, povući u propast i druge, cijeli odjel, pa i tvrtku ako treba. Zato najčešće i ne uspijevaju stići na najnajviše pozicije. Prije toga naprave štetu i sebi i drugima te nestanu. Oni se nisu sposobni žrtvovati za kompaniju.
Pa zašto su uopće onda i anagažirane te "zmije u odijelima"? To nije teško objasniti. Oni, naime, na razgovorima prilikom primanja novih menadžera dobivaju poene zahvaljući prije svega tome što bolje vladaju sobom i ostavljaju dojam tvrdih ljudi sposobnih i za najbrutalnije upravljanje i postupke u korist kompanije. I to sve uz šarmantu fasadu majstora komunikacije - podmetanja nogu, guranje u stranu i pripremanje za otkaz suradnicima umiju savršeno prikriti.
Mnogi visoki šefovi imaju simpatije za "zmije u odijelima". Nostalgično im se pričinjavaju onim kakvi su oni bili prije 20-ak godina. Gledano izvana, zaista ne mora biti mnogo razlika, ali unutarnja motivacija se tu ipak bitno razlikuje. Svaki, čak i narcizmu skloni visoki menadžer, pa i povremeni manipulator, kada interes kompanije to traži, na kraju će u ključnom trenutku uvijek dati prednost kompaniji, a ne svom egu. Psihopat neće. On će, ako mu je ego ugrožen, primjerice otkazom, povući u propast i druge, cijeli odjel, pa i tvrtku ako treba. Zato najčešće i ne uspijevaju stići na najnajviše pozicije. Prije toga naprave štetu i sebi i drugima te nestanu. Oni se nisu sposobni žrtvovati za kompaniju.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
