Prijava
Traži
Kad je novac i ljudsko zadovoljstvo u pitanju stvari nisu jednostavne kao što nam se na prvi pogled čini. Opisat ćemo neke psihološke fenomene vezane uz novac koji otkrivaju 'pomaknutu' stranu ljudske prirode.
Kad se zaposlite ili promijenite posao prvo pitanje koje čujete obično je: 'A kolika ti je plaća?' Oni koji to pitaju pretpostavljaju da što je plaća veća to ćete poslom biti zadovoljniji. No svi s malo više radnog iskustva znaju da je to istovremeno i točno i netočno.
Mala plaća sigurno će nas učiniti nezadovoljnima, ali to ne znači da će veća nužno dovesti do zadovoljstva. Kao prvo, na veću plaću brzo se naviknemo pa sreća uskoro izblijedi. Osim toga, zadovoljstvo poslom ovisi i o drugim činiteljima kao što su zanimljivost posla, mogućnost usavršavanja, međuljudski odnosi i mnogi drugi. Sigurno ste upoznali nekoga tko je promijenio posao iako je bio zadovoljan plaćom, ali mu je posao prestao biti izazovan.
Kao što su psiholozi već davno otkrili, zbog male plaće ćemo sigurno biti nezadovoljni, ali veća neće nužno pridonijeti našem zadovoljstvu poslom. Mnogi poslodavci, a i sami zaposleni, se iznenade kad povećanje plaće ne dovede do očekivanog zadovoljstva.
Dakle, kad je novac i ljudsko zadovoljstvo u pitanju stvari nisu jednostavne kao što nam se na prvi pogled čini. Opisat ćemo u nastavku još neke psihološke fenomene vezane uz novac.
Zamislite da ste se cijelu godinu iznimno trudili i da vam je poslodavac na kraju godine značajno povećao plaću. Jako ste sretni i zadovoljni i čini vam se da ste konačno našli pravi posao ali i pravog šefa. A onda za dva dana doznate da je vaša kolegica (koja se po vašem mišljenju ne trudi koliko i vi) dobila isto, čak nešto veće povećanje plaće. Odjednom više niste ni sretni ni zadovoljni svojom plaćom. Dapače, ljuti ste i nezadovoljni. Iako je vaša plaća ista kao i prije dva dana. Što se dogodilo?
Prema teoriji jednakosti zaposleni uspoređuju svoja ulaganja i dobiti od posla s ulaganjima i dobiti svojih kolega koji rade isti ili sličan posao. Pod ulaganjima ljudi podrazumijevaju vještine, iskustvo, uloženi trud, učenje i slično dok su najčešće dobiti plaća, različite beneficije ili priznanja. Ukoliko osoba osjeća da je dobila manje od drugih u odnosu na to koliko je uložila javlja se osjećaj ogorčenja i nepravde, pa osoba ponovno pokušava uspostaviti jednakost. To može učiniti na različite načine.
Jedan od načina je da smanji svoja ulaganja pa tako počinje kasniti na posao, manje raditi, ići na bolovanje, ostajati duže na pauzi za ručak ili 'zaboravljati' učiniti ono što joj je rečeno. Druga strategija je da traži povećanje dobiti u obliku napredovanja, premještaja na bolje radno mjesto, boljih radnih uvjeta, prebacivanja dijela posla na druge i različitih drugih beneficija. Neki ljudi ne čine ništa nego samo reinterpretiraju stvari u svojoj glavi. Počinju se uspoređivati s nekim drugim radnikom koji dobiva manje za isti posao ili vjeruju kako je nejednakost samo privremena, kako će se situacija popraviti.
Zamislite da možete izabrati između dva posla i da za oba trebate potpisati ugovor na tri godine. Na jednom poslu biste prve godine zaraditi 20.000 eura, druge godine 30.000 a treće 40.000. Drugi posao nudi vam drugačiju dinamiku zarade – prve godine biste zaradili 50.000 eura, druge 40.000 a treće 30.000 eura.
Vjerovali ili ne ljudi preferiraju prvi posao iako će ukupna svota novca koji će zaraditi biti manja! Zašto bi netko htio zaraditi manje ako može više? Istraživanja pokazuju da su ljudi osjetljiviji na razlike nego na apsolutne vrijednosti. U prvom poslu ćemo svake godine dobiti više i to nam daje osjećaj zadovoljstva. U drugom ćemo svake godine dobivati malo manje, a kako su ljudi osjetljivi na gubitak tako im se to ne sviđa. To što je ukupna svota veća izgleda da im ne znači toliko.
Ovo objašnjava vrlo burne reakcije koje neki ljudi imaju i na najmanje smanjenje plaće. Stoga je uvijek bolja politika krenuti s manjom plaćom pa je povećavati, nego krenuti s većom pa je smanjiti koliko god to smanjenje bilo beznačajno.
Ovo ukazuje i na najvažniji razlog zbog kojeg povećanje kupovne moći ne dovodi i do povećanja životnog zadovoljstva. Naime, mi svoja primanja uspoređujemo s primanjima drugih ljudi. Ako mi zarađujemo više ali i ljudi oko nas zarađuju više – to će značajno smanjiti naše zadovoljstvo.
Prema nekim mišljenjima to dovodi do tzv. mrtve utrke u kojoj nema pobjednika. Da bismo bili zadovoljni količinom novca koju imamo radimo sve više kako bismo više zaradili, ali to isto čine i oni oko nas. Kako zadovoljstvo ne ovisi toliko o ukupnoj količini novca nego o tome koliko imaju drugi – opet nećemo biti zadovoljni. I onda pokušavamo zaraditi još više (kao i svi ostali) i tako nastaje pat pozicija u kojoj se svi iscrpljuju a nitko nije zadovoljan onoliko koliko je mislio da će biti.
Ovo potvrđuju istraživanja koja pokazuju da se u zapadnim zemljama u zadnjih pedesetak godina značajno povećala kupovna moć stanovništva ali je životno zadovoljstvo ostalo na istoj razini, a razina stresa na poslu se povećala kao i postotak ljudi koji pate od depresije.
Ako se učinak osobe može jasno i objektivno izmjeriti i vrednovati onda je dakako najrazumnije i platiti je prema tome koliko je napravila. No, takvi poslovi su ipak rijetki i kod većine poslova teško je potpuno objektivno vrednovati nečiji učinak. U tom slučaju najčešće se procjenjuje što je osoba učinila u odnosu na druge i je li bolja od njih. Ovo može biti vrlo motivirajuće za one koji imaju šansu uspjeti, ali i vrlo demotivirajuće za one koji dobro rade ali nikad neće biti najbolji. Oni stalno osjećaju kako njihov rad nije dovoljno cijenjen.
Plaćanje prema učinku kod ovakvih poslova naglašava stalnu usporedbu s drugima. Istraživanja pokazuju da to doista u prosjeku povećava radni učinak, ali isto tako smanjuje radni moral. Stres je cijena koju plaćamo za tako povećani učinak. Ljudi su vrlo osjetljivi na svoj status i pod stresom su svaki put kad gube u usporedbi s drugima. Poznato je da ljudi koji dobiju Oscara žive u prosjeku 4 godine duže od onih koji su bili nominirani za tu nagradu ali je nisu dobili. A mnogi ljudi takvu situaciju stalno doživljavaju na svom poslu.
I na kraju, veća plaća učinit će nas sretnima neko vrijeme, ali na veću količinu novca i ono što nam donosi brzo ćemo se naviknuti. Na dobre stvari u životu ljudi se brzo navikavaju i počnu ih uzimati zdravo za gotovo. Kako stječemo više materijalnih dobara i više novca naša očekivanja rastu, stvari koje imamo ne čine nas više sretnima i potrebno nam je sve više i više kako bismo opet povećali svoje životno zadovoljstvo.
Navikavanje na veća primanja i podizanje očekivanja dovodi do toga da plaća postaje poput nekog sredstva ovisnosti. Kad dostignemo određeni stupanj zadovoljstva novcem potrebno nam je sve više i više kako bismo ga održali.
Možemo zaključiti da je plaća sigurno važan izvor zadovoljstva poslom, ali da su kad je u pitanju novac stvari mnogo složenije nego što na prvi pogled izgledaju.
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
Edukacija
Biznis tracheraj
