Kalkulator plaće
Prijava
Traži
HR
EN
DE
S kolegama s posla provodimo velik dio dana, prolazimo kroz stresne situacije, nagomilane rokove, pauze za kavu, uspjehe i frustracije pa je sasvim prirodno da profesionalni odnosi s vremenom postanu i osobniji. Komunikacija na poslu tada može postati prilično nezgodan teren. Naime, ono što jednoj osobi zvuči kao bezazleno pitanje, drugoj može biti neugodno, nametljivo ili pak uvredljivo.
Pritom, dakako, ne mislimo samo na očite neprimjerene komentare. Među onome što ne govoriti kolegama na poslu nalaze se i rečenice koje smo toliko navikli koristiti da rijetko razmišljamo o tome kako ih druga strana može percipirati. Od komentiranja nečijeg izgleda i privatnog života do tračeva, uspoređivanja plaća i previše iskrenih opaski o drugim kolegama. Evo zašto je neke razgovore jednostavno pametnije ostaviti izvan ureda, neovisno o tome koliko ste si bliski s kolegom ili kolegicom.
Što ne govoriti kolegama na poslu?
U tom kontekstu Forbes navodi konkretne savjete, pozivajući se pritom na Darlene Price, stručnjakinju za poslovnu komunikaciju i autoricu knjige Well Said! Presentations and Conversations That Get Results, koja naglašava da riječi koje biramo imaju mnogo veći utjecaj na naš profesionalni imidž nego što često mislimo.
Neovisno o tome razgovaramo li s kolegom ili šefom, vodimo sastanak, držimo prezentaciju ili komuniciramo online, način na koji formuliramo svoje poruke ozbiljno utječe na to koliko ćemo djelovati sigurno, kompetentno i vjerodostojno. Price zato savjetuje svjesniji odabir riječi i izraza koji jasno prenose ono što želimo reći, ali istodobno motiviraju druge i ostavljaju dojam profesionalnosti.
Primjerice, savjetuje se da ne koristimo izraze poput “To nije moj problem”, “Ovo nije dio mog posla” ili “Nisam dovoljno plaćen/a za ovo”.
‘Nisam dovoljno plaćen/a za ovo’
Bez obzira na to koliko vam se nečiji zahtjev činio nepraktičnim ili neprimjerenim, osobi koja ga upućuje vjerojatno je važan – inače vas ne bi ni pitala. Kao član tima, jedan od prioriteta trebao bi biti interes za uspjeh drugih ili barem spremnost da se tako ponašate. Nezainteresiran, distanciran i sebičan stav vrlo brzo može ograničiti mogućnosti za napredovanje u karijeri.
To, međutim, ne znači da na svaki zahtjev morate pristati. Važno je znati odbiti na promišljen i profesionalan način. Primjerice, ako vam nadređeni dodijeli zadatak koji je teško uklopiti u postojeće obveze, umjesto: “Nisam dovoljno plaćen/a za ovo”, možete reći: “Rado ću pomoći. Trenutno radim na zadacima A, B i C. Koji od njih želite da stavim na čekanje kako bih se mogao/la posvetiti ovom novom zadatku?” To pokazuje spremnost na suradnju, ali istodobno jasno podsjeća nadređenog na vaše trenutačno radno opterećenje i potrebu za postavljanjem realnih očekivanja.
‘Ti uvijek…’
Generaliziranje nečijeg ponašanja rečenicama poput “Ti uvijek griješiš” ili “Uvijek kasniš” konstruktivnu povratnu informaciju vrlo lako pretvara u osobni napad. Umjesto da razgovor ostane usmjeren na konkretan problem, fokus se prebacuje na osobu i njezin karakter, zbog čega će se sugovornik vjerojatnije početi braniti nego razmišljati o tome kako nešto promijeniti.
Poseban je problem u riječima poput uvijek i nikad, koje rijetko precizno opisuju situaciju, a pritom mogu poništiti sve trenutke u kojima je osoba posao doista odradila dobro. Mnogo je korisnije govoriti o konkretnom ponašanju i situacijama u kojima se ono pojavilo. Možete, primjerice reći nešto poput:: “Primijetio/la sam da se ovaj problem pojavio na posljednja dva projekta. Možemo li vidjeti što ga uzrokuje i kako ga možemo riješiti?” Takav pristup je konkretniji, profesionalniji i usmjeren na rješenje, a drugoj osobi ostavlja prostor da objasni svoju stranu bez osjećaja da se mora braniti.
Slažete li se s ovim?
Uz navedene, Forbesova stručnjakinja još ističe i izraze poput “Nema problema” ili “Pokušat ću” kao potencijalno problematične. Primjerice, ako vam netko zahvali za nešto što ste odradili, profesionalno je reći “Nema na čemu. “Takav odgovor daje do znanja da vam je bilo zadovoljstvo pomoći drugoj osobi i da prihvaćate njezinu zahvalnost”, objašnjava Price. Iako opušteno „nema problema” najčešće koristimo upravo s tom namjerom, prema njezinim riječima ono ne prenosi sasvim istu poruku. Zapravo može umanjiti iskazanu zahvalnost i sugerirati da je situacija, u nekim drugim okolnostima, ipak mogla predstavljati problem.
Osim izraza “Nema problema”, stručnjakinja savjetuje da izbjegavate govoriti “Pokušat ću” u profesionalnoj komunikaciji. Razlog je, smatra Price, jednostavan: izraz “pokušat ću” ostavlja otvorenom mogućnost da zadatak na kraju neće biti izvršen. Drugoj strani ne daje sigurnost da ste doista preuzeli odgovornost za ono što ste obećali.
Price zato savjetuje da, osobito u komunikaciji s nadređenima, riječ “pokušat ću” zamijenimo odlučnijim “hoću” ili “riješit ću to”. Naizgled je riječ o vrlo maloj jezičnoj promjeni, no ona može znatno utjecati na to koliko u profesionalnoj komunikaciji djelujemo odlučno, pouzdano i sigurno.
Komunikacija na poslu ne treba sadržavati privatne detalje
Mi bismo ovom popisu dodali još dvije kategorije koje nisu toliko pitanje profesionalnog bontona koliko granice između privatnog i poslovnog života.
S kolegama provodimo velik dio dana pa nije neobično da razgovori s vremenom postanu osobniji. Ipak, detalji partnerskih svađa, obiteljskih sukoba ili drugih izrazito intimnih problema nisu nužno nešto što treba dijeliti sa svakim kolegom s kojim imamo dobar odnos. Radna bliskost i privatno prijateljstvo nisu uvijek ista stvar, a jednom izgovorene informacije teško je ponovno učiniti privatnima. Naravno, to ne znači da na poslu trebamo skrivati sve što nam se događa. Ako je kolega ujedno osoba kojoj doista vjerujemo i s kojom smo izgradili odnos koji nadilazi posao, situacija je drukčija. No prije vrlo osobnog povjeravanja vrijedi razmisliti bismo li isto toj osobi ispričali i da sutra više ne radimo zajedno.
Jednako oprezno vrijedi postupati s informacijama koje ne pripadaju samo nama. Prepričavanje tuđih privatnih problema, odnosa, plaće ili povjerljivih razgovora može se u trenutku činiti kao bezazleno povjeravanje, ali vrlo brzo može prerasti u uredski trač.
Posebno je nezgodna rečenica “nemoj nikome reći”, jer njome drugu osobu uvlačimo u čuvanje informacije koju možda uopće nije trebala znati. Dobro pravilo za komunikaciju na poslu stoga je prilično jednostavno. Ako nam osoba o kojoj govorimo nije dala razlog vjerovati da je informaciju spremna dijeliti s drugima, najbolje je da to umjesto nje ni ne činimo.
Izvor fotografija: Canva, Pexels
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
HR Whisperer
Edukacija
Leadership transformacija
