Kalkulator plaće
Prijava
Traži
HR
EN
DE
Sve više oglasa za posao namijenjenih početnicima, prvenstveno studentima ili mladima uopće, sadrži uvjet koji na prvi pogled proturječi samoj definiciji početničke pozicije. “Potrebno je prethodno radno iskustvo”. “Najmanje dvije godine rada na sličnim poslovima, samostalno korištenje specijaliziranih alata, poznavanje industrije i sposobnost preuzimanja odgovornosti od prvog radnog dana”, samo su neki od zahtjeva koji se mogu pronaći u oglasima označenima kao junior ili entry-level.
Iako bi takve pozicije trebale predstavljati ulaznu točku na tržište rada, kriteriji zapošljavanja nerijetko sugeriraju da poslodavci traže kandidate koji su početničku fazu profesionalnog razvoja već prošli.
Time nastaje svojevrstan paradoks. Kako bi dobili prvi posao, mladi trebaju imati iskustvo, a kako bi stekli iskustvo, najprije moraju dobiti priliku za rad. Premda ovaj problem nije nov, sve izraženija očekivanja poslodavaca otvaraju pitanje što danas zapravo podrazumijevamo pod početničkom pozicijom i koliko je tržište rada doista spremno ulagati u razvoj novih generacija zaposlenika. Posljedično, kako sve to utječe na mlade?
Krenimo redom.
Zašto poslodavci od početnika očekuju iskustvo?
Odgovor na ovo pitanje višeslojan je i prilično kompliciran, ali jedan od razloga krije se u načinu na koji organizacije definiraju potrebe za novim zaposlenicima. Zapošljavanje podrazumijeva ulaganje vremena i resursa, a novim radnicima često je potrebno nekoliko mjeseci kako bi se upoznali s poslovnim procesima, internim sustavima i očekivanjima radnog mjesta. Kandidat koji već posjeduje relevantno iskustvo poslodavcu se zato može činiti sigurnijim izborom.
Problem nastaje kada se takva očekivanja prenesu i na pozicije koje bi trebale biti namijenjene profesionalnim početnicima. Umjesto ulaganja u razvoj zaposlenika, prednost se daje kandidatima koji mogu odmah preuzeti većinu zadataka. Time se odgovornost za stjecanje početnog iskustva sve više prebacuje na same kandidate.
Na promjene u zapošljavanju mladih upozoravaju i brojna istraživanja. Konkretnije, prema istraživanju Job Outlook 2026, američki poslodavci planirali su povećati zapošljavanje novih apsolvenata za svega 1,6 posto u odnosu na prethodnu generaciju. Istodobno, posebno su isticali vrijednost stručnih praksi, praktičnog iskustva i kompetencija koje kandidati mogu dokazati tijekom selekcijskog postupka.
Dakako, takvi rezultati ne predstavljaju izravnu sliku domaćeg tržišta rada, niti iste poopćavamo, ali upućuju na širi trend. Formalno obrazovanje sve češće predstavlja polazište, dok konkretne vještine i prethodna iskustva postaju važan kriterij pri konačnom odabiru kandidata.
Kada entry level posao više nije entry?
Važno je pritom razlikovati poželjne kvalifikacije od stvarnih uvjeta zapošljavanja. Nije neuobičajeno da poslodavci u oglasima opisuju idealnog kandidata, svjesni da će rijetko pronaći osobu koja zadovoljava baš sve navedene kriterije.
Ipak, postoji značajna razlika između očekivanja da kandidat poznaje osnove određenog programa i zahtjeva da ima dvije ili tri godine profesionalnog iskustva u njegovoj primjeni. Prvo se može steći tijekom obrazovanja, samostalnog učenja ili studentskih projekata. Drugo pak podrazumijeva prethodnu priliku za rad koju početnici često nisu imali.
Dodatnu nejasnoću stvara činjenica da oznake poput junior i entry-level nemaju univerzalno prihvaćenu definiciju. U jednoj organizaciji junior može označavati osobu koja tek ulazi u profesiju, dok druga istim nazivom opisuje zaposlenika s nekoliko godina iskustva.
Iskustvo nije uvijek isto što i broj godina rada
Osim toga, pitanje je i koliko godine provedene na određenom radnom mjestu doista govore o sposobnostima kandidata. Dvije osobe koje imaju jednako dugo radnog staža mogu imati potpuno različitu razinu znanja, odgovornosti i samostalnosti.
Shodno tomu sve veću pozornost privlači zapošljavanje temeljeno na vještinama, odnosno takozvani skills-based hiring. Prema podacima NACE-a za 2026. godinu, takav pristup koristi približno 70 posto ispitanih američkih poslodavaca pri zapošljavanju početnika, u usporedbi sa 65 posto godinu ranije. Objasnit ćemo.
Umjesto oslanjanja isključivo na prethodne poslove, ovaj pristup omogućuje procjenu konkretnih kompetencija. Kandidat koji tijekom studija razvije aplikaciju, vodi studentski projekt ili sudjeluje u organizaciji događanja može pokazati relevantne sposobnosti čak i ako nikada nije bio zaposlen na puno radno vrijeme.
Što to znači za mlade u Hrvatskoj?
Prema podacima Eurostata, stopa zaposlenosti osoba u dobi od 20 do 34 godine koje su nedavno završile obrazovanje iznosila je 2025. godine 83 posto na razini Europske unije. U Hrvatskoj je, prema istoj statističkoj seriji, iznosila 78,1 posto.
Iako ti podaci sami po sebi ne otkrivaju koliko je oglasa zahtijevalo prethodno radno iskustvo, pokazuju da prijelaz iz obrazovanja na tržište rada ostaje važno pitanje. Dio odgovornosti pritom snose i obrazovne institucije, koje bi studentima trebale omogućiti kvalitetnije povezivanje teorijskih znanja s praktičnim radom.
Treba li se prijaviti ako ne nemate iskustva?
Za kandidate koji tek započinju karijeru najvažnije je razumjeti da oglas za posao nije uvijek nepromjenjiv popis uvjeta. Ako posjeduju većinu ključnih kompetencija, a nedostaje im isključivo traženi broj godina iskustva, prijava i dalje može imati smisla.
Pritom je korisno konkretno prikazati dosadašnje projekte, stručne prakse, studentske angažmane i rezultate koji potvrđuju sposobnost obavljanja određenih zadataka. Jednako je važno tijekom razgovora provjeriti kakvu podršku poslodavac pruža novim zaposlenicima i koliko samostalnosti očekuje od samog početka.
S druge strane, poslodavci bi trebali jasnije razlikovati vještine koje su nužne pri zapošljavanju od onih koje se mogu razviti tijekom rada. Pretjerano zahtjevni oglasi mogu odvratiti kvalitetne početnike prije nego što uopće dobiju priliku predstaviti svoje sposobnosti.
Izvor fotografija: Pexels, Unsplash
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
