Pediker za krave Krešimir Bašić, nakon što mu je propala karijera trgovca, okrenuo se egzotičnom zanimanju i uspio, a i ostali naši sugovornici nisu stajali prekrižnih ruku, od hobija izgradili ozbiljan posao

Njegovatelj papaka, lovac na munje i sestre koje proizvode sapun... oni su se snašli

Tražeći ljude koji se bave originalnim i zanimljivim poslovima te koji su sami sebi osigurali posao, naišli smo na mnogo onih koji se od ideje nisu pomaknuli ni milimetra.

Neki su otvorili poduzeća i obrte, no njihove firme danas imaju isključene telefone i ni lipe prometa, mobiteli vlasnika poduzeća s kojima smo zimus razgovarali o njihovim planovima i koji su tvrdili da “samo što nisu dobili novac iz EU-fondova” za projekte proizvodnje električne energije ili biogoriva ponavljaju samo “pretplatnik je isključen iz mreže”... ali, pediker za krave se javlja na telefon.

Pedikerski obrt za krave
Kod nas svatko tko uzme nož u ruke misli da je pediker za krave. Nije to tako. Ja sam izučeni njegovatelj papaka, školovao sam se u Njemačkoj, član sam njemačke Udruge za njegu i higijenu papaka. Stalno se educiram i pohađam seminare u Europi, bez edukacije nema razvoja, tako je to u svakom poslu, u mom pa i u vašem, novinarskom - kaže Krešimir Bašić, vlasnik obrta za njegu i rezidbu papaka iz Vukovara, koji pedikira 4000 krava u Hrvatskoj.

Priča nam Bašić da su knjige napisane o važnosti njege papaka, ali ga ljudi stalno zapitkuju zašto je to važno, a on im uzvraća da će saznati ako prestanu sjeći nokte na nogama i rukama. Neka pet mjeseci zaborave na škarice, neka ne grizu nokte, jer to ne mogu činiti krave, pa će saznati zašto je važna njega papaka.

Bašić je prije bio trgovac. Imao je trgovinu polovnim namještajem i bio je prisiljen staviti ključ u bravu jer nije mogao naplatiti robu koju je prodao. Potom je sa suprugom planirao kupiti krave i živjeti od njih, ali nisu mogli dobiti kredit od banke. Onda se s idejom za pokretanje pedikerskog obrta prijavio na natječaj jednog tjednika za najbolju poduzetničku ideju. Osvojio je treće mjesto, za što je nagrađen bankovnim kreditom.

Tim je novcem pokrenuo posao. Iz Vukovara svojim kombijem na kojemu je upisan moto “Zdrav papak naš je zadatak” i hidrauličnom stojnicom za krave krstari po Hrvatskoj, od gospodarstva do gospodarstva, od farme do farme, a potegne i do Dalmacije, gdje na jednoj farmi u Zadarskoj županiji brine o papcima 24 krave.

- Od ovoga se može živjeti, moglo bi biti i bolje, a uvijek može gore. Mogao bih njegovati papke 10.000 krava u Hrvatskoj. Nemam problema s opsegom posla, najveći mi je problem naplata. Teško naplaćujem poslove koje obavim. Dok se Bašić opet bori s onim što mu je kao trgovcu presudilo poslu, s neplaćanjem računa, takvih problema nema među lovcima na munje. Iz jednostavnog razloga što su to povremeni poslovi od kojih se tu i tamo može nešto zaraditi, a ne živjeti. Može se zaraditi dovoljno za pokrivanje troškova i da malo pretekne, a moglo bi i nešto više uz znatno veći angažman.

Dubrovčanin - lovac na munje
- Nismo mi Amerika, koja je dovoljno velika da u njoj neki mogu živjeti samo od lova na munje - pripovijeda nam Daniel Pavlinović.

Taj Dubrovčanin koji je završio studij računalstva i nastavlja dalje s diplomskim studijem, član uprave Udruge Crometeo koja se bavi motrenjem i prognoziranjem vremena, objašnjava nam da se munje love fotoaparatom, a za sebe kaže da oduvijek voli meteorologiju i fotografiju. Te su se dvije ljubavi mogle savršeno spojiti u lovu na munje.

- Lovci na munje ne love samo munje, nego ekstremne vremenske pojave. Znači, i oluje, pijavice, velike valove... Od malih nogu me to zanimalo, a kad sam nabavio digitalni fotoaparat, počeo sam se ozbiljno baviti time. Nekad sam u lov na munje išao sam, a danas idem s dvojicom-trojicom mojih Dubrovčana koje to također zanima - kaže Pavlinović i objašnjava nam da se lov organizira tako što se pet-šest dana prate vremenske prognoze: tlak, vjetar, kretanje fronti i onda se procjenjuje gdje bi se moglo dogoditi nešto ekstremno poput oluje ili munje.

Dok običan svijet na nepovoljne vremenske prognoze odlučuje odustati od pranja odjeće, izlazaka, izleta..., Pavlinović se pakira i kreće na put. Tamo gdje je procijenio da će se nešto dogoditi. Nekad čeka cijeli dan uzalud, nekad u kadar ulovi pravu stvar. A fotografiju možda ponudi i proda nekim novinama, časopisu...

Pitamo ga koliko je to opasno i bi li nam preporučio da se okušamo u takvom lovu: - Treba biti oprezan i ne dovoditi se u opasnost. Mi znamo što radimo, ne srljamo kao muhe bez glave - veli Daniel Pavlinović.

Ručno rađeni proizvodi
A što rade, znaju i sestre Željka Ninčević i Marijana Vranješ, vlasnice Sympatica, obrta za proizvodnju kozmetičkih proizvoda u Solinu. Još prije pet-šest godina, njih dvije, profesorica kemije i biologije te ekonomistica, doma su za svoj gušt mućkale, kuhale, eksperimentirale i proizvodile sapune. To ih je zanimalo i zabavljalo. Kad su pobrale pozitivne komentare obitelji i prijatelja, pokušale su od toga stvoriti mali posao. Uspjele su naći partnere u dvama velikim trgovačkim lancima koji drže njihove sapune.

- Samo nas dvije proizvodimo, a kad treba, priskoče nam u pomoć članovi obitelji. Stalo nam je da to budu ručno rađeni proizvodi od prirodnih sastojaka, to je ono što ih čini posebnima i simpatičnima. To bi se izgubilo kada bi se s njima krenulo u masovnu proizvodnju - ističe Željka Ninčević i iznenađuje nas odgovorom na pitanje kako se zarađuje i mogu li živjeti od svoje proizvodnje:

- Sreća je što nemamo problema s naplatom jer imamo korektne partnere, ali mi nismo zagrizle previše. Može se zaraditi, ali, znate, mi i dalje radimo poslove koje smo radile prije otvaranja obrta, ja radim u školi, a sestra u jednom poduzeću. Nismo sanjale veliku zaradu niti velik novac. Zadovoljne smo onim što imamo. Ovo nam je ozbiljan hobi koji nas veseli. To nam je najvažnije.