Kakve veze ima politika sa cijenom dionica?

Političari iz stranaka na vlasti utječu na prosječni porast cijene dionica organizacija u kojima su zastupljeni kao članovi raznih odbora.


Čini se kako će se nakon ovih burnih američkih izbora promijeniti i slika političara koji sjede u odborima raznih tvrtki. Sudeći prema istraživanju koje je objavio časopis Review of Financial Studies, imati pripadnike vodećih struktura u korporativnim odborima pomaže i prosječnom rastu dionice!

Tako su američke kompanije, koje su u svojim odborima od 2000 do sada imale republikance, u prosjeku ostvarile rast dionice prosječno 3% veći od prosjeka rasta dionica u ostalim kompanijama u S&P 500 indeksu. Za razliku od njih, u istom periodu su kompanije sa predstavnicima demokrata ostvarile prosječno 3% niži rast dionice od prosjeka S&P 500 kompanija. Razlika se osobito uočila u kompanijama koje su imale barem jednog člana odbora sa nekom vrstom veza sa Republikanskom strankom i niti jednog člana odbora koji je bio povezan sa Demokratskom strankom. U studiji je pronađeno kako su 153 kompanije iz S&P 500 indeksa bile politički povezane na izborima 2000. godine. 78 kompanija je u svojim odborima imalo samo republikance, dok je 47 kompanija imalo demokrate.

Eitan Goldman, profesor financija na sveučilištu Sjeverna Karolina i suautor studije, izjavio je kako su se mnogi bunili nad ovakvim rezultatima koji mirišu na nepotizam. Ono što se u realitetu može isto tako događati je da ljudi koji sjede u ovakvim odborima samo znaju najbolje kako državni aparat funkcionira (nama to svejedno miriše na nepotizam i dobre veze!).


Druga studija koju su radili isti autori, i u kojoj se analiziralo broj kompanija koje su od 1995 do 1998 dobile državne ugovore, pokazuje kako su one sa republikancima u odborima dobili u prosjeku 500 milijuna dolara više u ugovorima dok su kompanije sa demokratima u odborima dobili u prosjeku 75 milijuna dolara manje. Ako znamo da su u to doba na vlasti bili demokrati predvođeni Billom Clintonom, onda se objašnjenja moraju tražiti u industrijskoj strukturi kompanija. Državne ugovore uglavnom dobivaju kompanije u sektoru nafte i naoružanja, koje su poslovično sklonije republikancima nego demokratima. Nema dokaza da je član odbora sklon bilo kojoj stranci osiguranje boljeg pristupa aktualnoj vlasti ili onima koji donose odluke, rekao je Goldman.

No, poznata je recimo povezanost američkog potpredsjednika Dicka Cheneya sa tvrtkom Halliburton. Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, sa tadašnje pozicije ministra obrane, bio je jedan od vodećih u privatizacijskoj inicijativi koja je tvrtki Halliburton osigurala milijunske ugovore sa vojskom. Ne samo da je Cheney počeo koristiti usluge ove tvrtke, nego je i zakone prilagodio tako da američka vojska i nema izbora nego koristiti se specijaliziranim uslugama koje ova tvrtka pruža. Kada je napustio vlast, postao je ni manje ni više nego izvršni direktori iste tvrtke, koristeći svoja poznanstva kako bi povećao broj vojnih ugovora za Halliburton, zaradivši u tom procesu 44 milijuna dolara.

Peter Gleason, financijski izvršni direktor Nacionalne udruge korporativnih direktora izjavio je kako su se kompanije odmaknule od zapošljavanja velikih političkih faca i zahtijevaju prije svega stručnost. Sa zakonima kao što su Sarbanes-Oxley kontrole su se pojačale i stvari promijenile. No, bivši državni dužnosnici posjeduju i vještine kao što su na primjer računovodstvo i financije, što bi, sada već bivšem predsjedniku Securities and Exchange Commision-a iz Busheve ere, moglo osigurati unosnu karijeru. Al Gore, poznati demokrat sjedi u odboru Apple-a, dok Reaganov savjetnik za ekonomiju Martin Feldstein, sjedi u odboru tvrtke American International Group.

mr.sc. Ratka Jurković, www.svanconsulting.com

Srijeda, 19.11.2008.