Vrijednost hrvatske proizvodnje u zadnjih 30 godina pala je za 50 posto

Poticaji su potpuno umrtvili proizvodnju te nismo dostatni gotovo ni u čemu, osim u mandarinama, žitaricama, jajima i peradi

Vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje od 1990. godine do danas je prepolovljena. Nismo dostatni gotovo ni u čemu, osim u mandarinama, žitaricama, jajima i peradi, a dok nam ostale strateške proizvodnje škripe, dojam je da rastu tek nedoumice isplati li se uopće u Hrvatskoj išta proizvoditi ili samo gomilati hektare, po mogućnosti ekološke, za koje su i nekoliko puta viši poticaji, a za proizvedene količine nitko ne pita.

Ili pak "brati" potpore za obradive površine koje se "odmaraju", za što je lani iskeširano oko 50 milijuna kuna potpora premda je na "produženom odmoru" odavno i oko 800.000 obradivih, a zapuštenih hektara, procijenio je nedavno prof. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta.

Uvoz hrane tako iz godine u godinu raste, lani na oko 3,5 milijardi, čime smo dosegnuli već 1,3 milijarde eura vanjskotrgovinskog deficita. A nakon što je "poljoprivredni patriotizam" na koji smo nadošli u koroni brzo splasnuo, on se i dalje produbljuje. Dobavljači i trgovci požurili su po uvozno, dok domaći agrar i dalje muče nove/stare boljke od nedostatka radne snage, slabe likvidnosti sektora, nedostatne kontrole tržišta i isplaćenih potpora, manjka skladišnih kapaciteta, neorganiziranosti i neudruženosti proizvođača do nelojalne konkurencije, nepoštene trgovačke prakse i dampinških cijena uvoznih proizvoda koji ozbiljno ugrožavaju domaću proizvodnju.

- Poljoprivreda je po svim pokazateljima prije trideset godina imala mnogo veće gospodarsko značenje i bitno je utjecala na blagostanje ruralnih područja, demografsku sliku i socioekonomski položaj stanovnika ruralnih područja, posebice Slavonije. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća poljoprivreda je u BDP-u sudjelovala sa 6%, ruralni prostor Hrvatske je obuhvaćao oko 75% teritorija i na njemu je živjelo 45% stanovnika. Danas u BDP-u sudjeluje s 3,5%, što je i dalje veći udio nego u drugim članicama EU, a na ruralnim područjima i dalje živi oko 40% stanovnika - kaže Zvjezdana Blažić, specijalistica za sektor poljoprivrede i prehrambene industrije.

Poljoprivredne površine koje su korištene bile su znatno veće nego danas. Prema Popisu poljoprivrede 1989. imali smo ukupno 3,24 milijuna hektara, od čega 1,48 milijuna hektara oranica, 71 tisuću hektara voćnjaka, 59 tisuća hektara vinograda te više od 1,5 milijun hektara livada i pašnjaka.

Prema posljednjim podacima DZS-a, koristimo pak 1,49 milijuna hektara, od čega 803.902 ha oranica, voćnjaka 32.436 ha, vinograda 20.512 h, te trajnih travnjaka (pašnjaci) 607.555 ha, pa ispada da smo od osamostaljenja Hrvatske poljoprivredne površine smanjili 55%, isto toliko i oranice i voćnjake, a imamo i 60% manje pašnjaka i 65% manje vinograda.

Pritisku roba iz uvoza kumovali su i vrlo niska produktivnost (koja je na 18% razine EU15) te konkurentnost, zbog kojih nam kontinuirano pada samodostatnost u gotovo svim proizvodnjama: u proizvodnji mlijeka smo na svega 52%, dok u proizvodnji mesa Hrvatska nije samodostatna od 2006.

Istovremeno, samodostatnost u proizvodnji voća iznosi samo 59%, a povrća oko 63%, pri čemu nas najviše muče usitnjenost parcela, mala prosječna veličina (u povrćarstvu je prosjek 0,32 ha po gospodarstvu, u voćarstvu 0,3), te slaba ekonomska snaga gospodarstva. Stoga se opravdano tvrdi kako poljoprivreda zbog svog slabog razvoja umnogome negativno utječe na stanje hrvatske platne bilance.

- Potpuno otvaranje granica za uvoz roba iz vrlo kompetitivnih članica EU na vidjelo je izbacilo velike probleme hrvatske poljoprivrede, ponajprije znatno nižu produktivnost u odnosu na prosjek EU, gdje smo na razini 28 posto prosjeka svih članica i među četiri najlošije zemlje EU, dok nam je produktivnost niže od najbolje članice EU - Nizozemske čak 14 puta - napominje Blažić.

Hrvatskoj je nedostajalo kapitala nužnog za stvaranje efikasne, ekonomski održive poljoprivrede temeljene na suvremenim tehnologijama, digitalnim alatima i znanju. A uz to se i danas susrećemo s istim neriješenim pitanjima kao i prije trideset godina; raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, komasacije koju ne provodimo, navodnjavanja, koje je vrlo slabo, a izgrađeni sustavi se ne koriste. Nismo riješili nužne državne investicije u poljoprivrednu infrastrukturu bez kojih nema suvremene poljoprivrede. S druge strane, pretrpani smo gomilom birokratskih propisa, zakona, pravilnika i uputa kako poljoprivrednici trebaju proizvoditi.

Članak u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.

Pratite nas na LinkedIn-u zato što svakodnevno donosimo najnovije oglase, vijesti i savjete za traženje posla i razvoj karijere -> www.linkedin.com/company/posao-hr