Zbog tih prevaranata ispadamo najveće lijenčine u Europi

Lažna bolovanja nas koštaju milijardu kuna godišnje

Prosječni hrvatski radnik uzme 16 dana bolovanja svake godine, a prosječni Mađar samo pet i pol dana.

Postoji tvrtka koja otkriva prevare u bolovanjima.Ona ima 30-ak godina i radi kao poslovođa jednog sektora u Hrvatskoj pošti. Pomalo je problematična osoba, iz jako bogate obitelji. Na posao ne dolazi redovito, a lokacija na kojoj se nalazi omogućava joj manipulaciju radnim vremenom. Početkom godine, poslodavac joj je predložio premještaj na drugu lokaciju gdje postoji evidencija radnog vremena. Dogovorili su sastanak, no neposredno nakon najave promjene lokacije, ona počinje otvarati bolovanja samo s jednim ciljem - zadržati radno mjesto na prethodnoj lokaciji. Bolovanje je počelo kao dišna infekcija, nastavilo se kao anksioznost i bol u abdomenu, a trenutno je u fazi poremećaja prilagodbe. Liječnik koji joj to omogućuje je obiteljski prijatelj. Dva je puta kontroliraju kontrolori HZZO-a koji donose odgovor - medicinski opravdano. Na bolovanju je već godinu dana.

On pak ima 40 godina i radi kao referent u jednoj tvrtki. Prije 5 godina na posao je došao pijan i napravio incident. Od kolega je čuo da mu se sprema otkaz. Sljedeći dan odlazi doktoru i otvara bolovanje po šifri: reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe te povišeni krvi tlak. Nakon toga zatvara to bolovanje i otvara novo. Ovaj put zbog bolova u leđima. No ni tu nije stao. Trenutno je na novom bolovanju: “trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja”. Poslodavac ga već više od dvije godine pokušava bezuspješno vratiti na posao kako bi odradio otkazni rok u trajanju od 25 dana. Prima malo umanjenu plaću i još nije poznato kada će mu bolovanju završiti. Na bolovanju je već 5 godina.

14,8 milijuna dana
Referent u jednoj državnoj firmi na posao je došao pijan i napravio incident. Odlazi doktoru i otvara bolovanje zbog teškog stresa i tlaka. Zatim otvara novo, zbog jakih bolova u leđima.Ona i on nisu izmišljeni. Ona i on su stvarni zaposlenici dvije velike hrvatske tvrtke, čiji su podaci poznati redakciji Nedjeljnog Jutarnjeg, i koji na taj način zloupotrebljavaju bolovanje.

Prema nekim procjenama stručnjaka koji se bave isključivo tim problemom, svaki osmi zaposlenik koji ide na bolovanje - laže, a kvalitetnom borbom protiv lažljivaca uštedjelo bi se i do 35 posto novca koji ode na troškove bolovanja ili nevjerojatnih milijardu kuna.

Kako? Za početak nekoliko brojki.

Lani smo na bolovanju ukupno bili 14,8 milijuna dana. Na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dakle na bolovanje dulje od 42 dana, liječili smo se 8,1 milijun dana, a na teret poslodavca 6,6 milijuna dana.
Bolovanje dok čekate

Svaki dan s posla je izostalo 48 tisuća zaposlenika. 26 tisuća se liječilo na teret HZZO-a, 22 na teret poslodavca. A svaki Hrvat na bolovanju godišnje provede oko 16 dana. Recimo, u Austriji je to 5 dana, u Francuskoj 3,8 dana, u Češkoj 9,4 dana, u Mađarskoj 5,5 dana, u Sloveniji 12,8 dana.

HZZO je lani za to izdvojio oko 1,1 milijardu kuna dok su poslodavci, procijenjuje se, izdvojili dvostruko više. Znači, ukupno na bolovanje ode oko 3 milijarde kuna. Ako bismo se zaista uhvatili u koštac s tim problemom, mogli bismo uštedjeti oko milijardu kuna koje bismo mogli iskoristit za poboljšanje zdravstvene usluge u Hrvatskoj, za kupnju nužnih medicinskih aparata, ili zapošljavanje novih liječnika specijalista.

Pa gdje je onda problem i zašto smo tako dugo na bolovanjima?

Odgovor smo potražili kod Damira Kovačevića, direktora Mediserva, jedinstvene tvrtke koja se, laički rečeno, bavi istrebljivanjem bolovanja.
- Dva su velika problema. Prvi je sporost sustava, a drugi je zloupotreba. Kada govorimo o sporosti sustava, govorimo o sljedećem. Dakle, radnik dođe kod liječnika opće medicine i kaže mu da ga nešto boli. liječnik ga pak šalje specijalistu kako bi ustanovio o čemu se radi. A u prosjeku se na pregled čeka između 7 i 15 dana. No može i potrajati - kaže mi Kovačević.

Koliko može potrajati dovoljno je pogledati liste čekanja u bolnicama za mjesec listopad. Ako vam treba CT i ako odete na Traumatologiju u Draškovićevoj, nećete čekati ni dana. No ako odete u Merkur, čekat ćete 30 dana, a u Dubravi 85 dana. Ako štete sreće pa živite u Slavonskom Brodu, prosječno čekanje je 124 dana. U slučaju da vam treba magnetska rezonanca, na nju ćete u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu čekati 80 dana, u Traumatološkoj 100 dana, a u Slavonskom Brodu 296 dana! Cijelo to vrijeme radnik može biti na bolovanju, barem dok ne istekne rok prema Pravilniku o rokovima najduljeg trajanja bolovanja ovisno o vrsti bolesti koji je propisalo Ministarstvo zdravstva.

- Dakle, očito je sustav spor. Poslodavac može uputiti i zatražiti kontrolu HZZO-a. Kontrolori odu na teren i najčešće pošalju sljedeći odgovor - čeka se nalaz i ostala dokumentacija. No isto tako, nigdje ne piše kad bolesnik, kad obavi preglede, sve nalaze mora odnijeti svom liječniku. I tu se ukrade koji dan. I još nešto. Jeste li čuli da se netko s bolovanja vratio na posao u četvrtak ili ne daj Bože petak - kaže Kovačević.

Pravilnik o bolovanjima kaže da tijekom čekanja na pojedine pretrage ne morate dođi na posao. Pa tako mnogi ostanu kod kuće tjednima.Jedan od najčešćih uzroka bolovanja, što je i razumljivo, jesu porodi i komplikacije u porodu. Takvi slučajevi čine 15,6 posto ukupnih slučajeva bolovanja kojih je lani bilo oko 175.000.

Za razliku od poroda, neki uzroci odlaska na bolovanje pod posebnim su povećalom. Na primjer, bolovanja zbog bolesti mišićno-skeletnog sustava i psihičkih bolesti.
Lani smo zbog tih uzroka na bolovanju bili više od 2,5 milijuna dana, a samo za troškove tom području HZZO, odnosno porezni obveznici morali su platiti 110 milijuna kuna, što je čak 10 posto svih troškova bolovanja.

Naravno, većina slučajeva je stvarna i zaista bolna, no ima i iznimaka.
Zašto su pod povećalom? Zato jer se teško dokazuju. Uzmimo dobro poznat primjer.
-  Doktore, boli me vrat - kaže pacijent.
- Ali prema RTG-u, nije ti ništa - odgovori doktor.
- Da, ali mene boli - uporan je pacijent.
Ako pacijent još zna doktora, sedam dana bolovanja mu ne gine. Slična je situacija i sa stresom. A zloupotreba bolovanja iskorištava se na brojne načine, uglavnom za obavljanje dodatnih poslova i popunjavanje kućnog budžeta.

Najteži dan na tržnici
Na primjer, u Slavoniji za vrijeme radova na polju, u Dalmaciji za vrijeme turističke sezone ili branja maslina, u Istri za vrijeme branja jabuka u susjednoj Italiji.
Također, raznorazne križobolje i depresije znaju se pojaviti i za spajanje blagdana, dok se taj problem u prijevozničkim tvrtkama javlja posebice u vrijeme đačkih ekskurzija.
- Često se to zna javiti i u pojedinim branšama. Imali smo primjer jedne čistačice koja je radila na tržnici. U zadnjih pet godina na bolovanje je išla isključivo za blagdan Svih svetih, na Badnjak i na Veliku subotu. Zašto? Zato jer tada na tržnici ima najviše ljudi i najviše treba čistiti - objašnjava Kovačević.
Mediserv je tvrtka koja je razvila program redukcije troškova bolovanja koji umjesto represije koristi metode pomaganja radniku da što prije i na račun poslodavca dođe do kvalitetne zdravstvene usluge.
Pojednostavljeno, to znači da kad neki radnik ode na bolovanje zbog bolova u peti, stručnjaci iz Mediserva predlože poslodavcu da svom radniku plate privatni pregled kod ortopeda. Ako poslodavac to pristane učiniti, Mediserv nazove radnika i pitaju ga želi li o trošku poslodavca otići na pregled.
- Pregled ugovaramo isti dan i time skraćujemo bolovanje. Ako bolesnik pristane, znači da smo uspjeli. Ako ne pristane, znači da je sumnjiv - objašnjava Kovačević.
Trenutno surađuju s nekoliko tvrtki iz javnog sektora, a iz državnih institucija još nije bilo zanimanja za njihove usluge. Razlog je prilično jasan. Ako bi Mediserv ušao u državne institucije koje imaju problema sa zloupotrebom bolovanja, oni koji bi se time trebali baviti mogli bi dobiti otkaz jer na tom području još ništa nisu napravili.
Kada govorimo o sektorima, najviše je bolovanja u javnom. Bolovanja  su povezana s težinom rada, a zanimljivo je da djelatnici zdravstva i socijalne skrbi i dalje bilježe najveću stopu bolovanja na teret HZZO-a iako je ministar Milinović najavljivao žestoku borbu protiv zloupotrebe bolovanja. Naime, u zdravstvu i socijalnoj skrbi zaposleno je oko 83 tisuće radnika, a u prosjeku dnevno izostane s pola oko 1800 radnika.
U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 33 tisuće ljudi, a dnevno ih s posla zbog bolovanja izostane oko 670.

Privatni istražitelji
Zloupotrebu bolovanja neki su poslodavci pokušali riješiti privatnim istražiteljima ili pak slanjem kontrole u kuće bolesnika s vrećicama naranči i jabuka uz želje za brzim ozdravljenjem. Neki su se odlučili davati stimulaciju za dolazak na posao, kao u tvrtki Estare Culto, industriji koja se bavi tekstilom.

Tamo nagrađuju prisutnost radnika na radu, i to u mjesečnim iznosima od 200 pa do čak 1100 kuna, što ovisi o radnome mjestu i stupnju obrazovanja. Ako radnik zbog bolovanja ili nekog drugog razloga koji poslodavac ne smatra opravdanim izostane s posla jedan dan, ostaje bez četvrtine iznosa te stimulacije, dva dana izostanka stimulaciju mu prepolovljuju, a zbog izostanka od tri ili više dana tog mjeseca neće primiti stimulaciju.

Utorak, 15.11.2011. / Tomislav Mamić, Jutarnji list