Hrvatsko gospodarstvo i dalje je 10 posto slabije nego li 2008.

Rast turizma ne prati rast industrije pa taj sektor zauzima sve veći udio u ukupnom BDP-u.

Posljednjih mjeseci nižu se samo pozitivne gospodarske vijesti od rasta industrijske proizvodnje, kontinuiranog rasta potrošnje građana do konačno i boljeg stanja opće ekonomije. Bilježi se rast BDP-a od gotovo 3 posto čime Hrvatska premašuje prosječni rast zemalja Europske unije, a i raste ekonomski optimizam građana.

Ti ohrabrujući podaci nisu uspjeli izbrisali dubok trag krize koja je u šest godina slobodnog pada svih parametara i sektora odnijela 12 posto standarda prosječnog hrvatskog građanina. Zato smo odlučili usporediti zadnju pretkriznu godinu 2008. sa svježim podacima koji pokazuju stanje u 2016. i rezultat je porazan. Ekonomska aktivnost izražena kroz BDP, odnosno indikator koji uspoređuje potrošnju građana i države te investicije uvoz i izvoz od godine do godine, i dalje je gotovo 10 posto niža nego u 2008. Drugim riječima nadoknadili smo tek manji dio pada zabilježenog tijekom krize i trebat će nam vrlo uspješne tri godine da bismo se do 2020. vratili na standard kojeg smo imali prije krize. Iz usporedbe podataka po stalnim cijenama s referentnom godinom 2010. koje smo prikupili iz serija podataka Državnog zavoda za statistiku vidljivo je da građani ukupno i dalje troše manje nego prije krize i to za više od 17 milijardi kuna u devet mjeseci godine, a najveći izazov za budućnost u srednjem roku bit će oporavak investicija.

Izvoz je napredovao tijekom godina zahvaljujući ulasku na veliko europsko tržište, a manjak potrošnje očituje se i u smanjenom uvozu, ali investicije su u odnosu na pretkrizne dane srušene za gotovo 42 posto. Nije to neočekivan podatak s obzirom na pad ekonomskih aktivnosti i niski rast u 2015.godini jer tek na temelju jačeg rasta može se očekivati hrabriji pristup tvrtki koje su se uglavnom razduživale i nastojale preživjeti. Nema investicija nema ni oporavka graditeljstva koji je 2008. bio jedan od najvažnijih sektora hrvatske ekonomije s više od 120 tisuća zaposlenih. Danas je na mnogo nižim granama, ali zamah privatnih investicija naročito u turizmu koje se očekuju iduće tri godine te velikih infrastrukturnih projekata financiranih europskim novcem mogao bi pokrenuti uspavale građevinare.

Turizam je eksplodirao te uvelike popravio i statistiku izvoza. Sezona za nama je rekordna u svakom smislu i donijet će više od osam milijardi eura prometa što je za 10 posto više i od one iz 2008. Ono što zabrinjava je to što rast turizma ne prati rast industrije pa taj sektor uzima sve veći udio u ukupnom BDP-u. Dok je prije krize činio nešto manje od 16 posto ekonomije danas je svakih 5,5 kuna u ekonomiju dospjelo iz turizma. Mnoge tvrtke nisu uspjele preživjeti krizu i poduzetnici su obeshrabreni pa je ukupan broj tvrtki tijekom krize smanjen za više od 20.000, a pritom je nestala 181 tisuća radnih mjesta. Izbrisano je i više od 100 milijardi kuna godišnje prometa kojeg su obrtale tvrtke.

Izazov za Hrvatsku svakako su i zabrinjavajuća kretanja na tržištu radne snage. Broj nezaposlenih je na istoj razini kao i pretkrizne 2008., ali je zaposlenost mnogo niža nego te godine. Iz aktivne radne snage nestalo je više od 157 tisuća ljudi- dio zahvaljujući mnogo većem priljevu umirovljenika u mirovinski sustav nego dolasku novih radnika na tržište, a dio ljudi je ili prestao tražiti posao ili iselio u zemlje veselijih ekonomskih prilika. To je krucijalni problem hrvatske ekonomije u budućnosti jer više od 1,2 milijuna umirovljenika nije moguće nahraniti od rada tek 1,4 milijuna stanovnika. Jedan zaposlenik hrani jednog umirovljenika i još jednu osobu koja ne privređuje što je neodrživo na duže staze. Hrvatska će dakle morati investirati u pronatalitetnu politiku ili uvoziti radnu snagu jer će u protivnom doživjeti slom mirovinskog sustava ili i dalje životariti s niskim standardom.