Prijava
Traži
Otvorena kultura komuniciranja zauzima visoko mjesto na listi želja modernih poduzeća. Međutim stare navike ponekad teško umiru. Neformalna verbalna komunikacija (grapevine) i potajno planiranje (podvale) još uvijek su uobičajena pojava u mnogim tvrtkama, a kada su u pitanju sastanci, stvari se često ne nazivaju pravim imenom zbog straha od uznemiravanja ljudi ili izazivanja rasprave.
Otvoreni sukobi u kojima stvari mogu postati intenzivne? Možda su postojali – i možda još uvijek postoje - tu i tamo između tiranina gladnih moći. Ali što se tiče svakodnevne komunikacije u korporativnom okruženju, oni se najčešće smatraju tabuom.
Prema studiji KPMG-a sukobi i rasprave zauzimaju između 10% i 15% našeg radnog vremena. Stručna skupina za poslovno posredovanje Austrijske gospodarske komore (WKO) smatra kako sukobi iziskuju troškove u iznosu od otprilike 650 EUR po zaposleniku na godišnjoj razini. Osim toga, oni oduzimaju jako puno vremena, smanjuju produktivnost i negativno utječu na timski duh.
Helga Pattart-Drexler i njoj nadređena direktorica Astrid Kleinhanns-Rollé prihvatile su otvorenu kulturu sukoba. „Obje smo impulzivne i prilično izravne. Tako da se doista događa da imamo jako intenzivne, emocionalne rasprave i da iskre frcaju na sve strane,” govori ona uz smijeh. Imajući to na umu, njih dvije pronašle su način međusobnog raspravljanja na otvoren i pristupačan način. Zajedno su identificirale četiri uvjerljiva razloga zašto i kada ima potpunog smisla raspravljati i pustiti da frcaju iskre.
Prvih nekoliko puta kada su ušle u sukob osjećale su se nesigurno. „Onda smo razgovarale o tome koliko nam je drago što možemo biti izravne jedna prema drugoj. Sada svjesno koristimo prednosti naših rasprava zato što upravo u procesu raspravljanja dobivamo nove perspektive,” kaže Helga Pattart-Drexler. Astrid Kleinhanns-Rollé također je uvjerena u vrijednosti otvorene kulture sukoba: „Nove ideje ne mogu se pojaviti ako ne postoji otvoreno okruženje u kojem je svima dopušteno govoriti ono što misle. Pravi način razmišljanja je ono bez čega se ne može u konstruktivnoj raspravi: Važno je ne shvaćati osobno ono što ljudi govore i zauzimati se za uzrok rasprave i njezin rezultat.”
U okruženju u kojem se od ljudi očekuje profesionalno ponašanja često se tabuom smatra reći zašto je netko ljut, a kamoli izraziti svoj bijes. U ovom kontekstu, od rukovoditelja se traži da budu otvorenog uma i osiguraju zaposlenicima zaštićeni prostor za veću otvorenost: „Jednom prilikom Astrid mi je rekla: ako te nešto muči, izbaci to iz sebe. To mi je pomoglo izraziti moj gnjev na otvoren i strastven način“, prepričava Helga Pattart-Drexler. „Otvorenost ne može postojati ako rukovoditelji ne stvore atmosferu povjerenja,” kaže Astrid Kleinhanns-Rollé, dodajući kako je zahtjev za novom otvorenosti u toksičnom okruženju punom straha, koje nije vođeno dobrim primjerom, osuđen na neuspjeh od samoga početka. Biti u mogućnosti da budeš svoj na radnom mjestu sa svim svojim emocijama i ne morati se pretvarati da ti nešto predstavlja ogromnu vrijednost puno je važnije nego uvijek zadržati svoju mirnoću,” objašnjava Helga Pattart-Drexler, gledajući stvari iz perspektive zaposlenika.
Degradirajuće rasprave mogu uništiti odnos. Ali konstruktivne odnosno otvorene i iskrene rasprave mogu poticati gradnju odnosa, pod uvjetom da se otvorite i dopustite si biti ranjivi. To, zauzvrat, zahtijeva od vas da shvatite sljedeće: „U jednom trenutku nas dvije smo shvatile da ne raspravljamo zato što smo ljute jedna na drugu. Možemo reći jedna drugoj: Jednostavno je grozno što me ne razumiješ, a da se druga osoba ne osjeća uvrijeđenom,” kaže Helga Pattart-Drexler. Ono što je ključno u ovom kontekstu je naučiti razlikovati osobno od onog što se temelji na činjenicama. „Usput, ovaj pristup funkcionira jako dobro i kod djece. Činjenica da svaka osoba ima drugačije mišljenje ne znači da te on ili ona želi uvrijediti. Bitno je uvijek koristiti riječi koje druga osoba može prihvatiti,“ objašnjava Helga Pattart Drexler, dodajući kako usvajanje ovakvog stava i zajedničko smijanje oko rasprave kasnije produbljuju međuljudski odnos – i uzajamno povjerenje. „Mogu se 100% osloniti na Astrid kao i ona na mene,” kaže Helga Pattart-Drexler. Upravo zato što će ponekad frcati iskre.
Cijeli članak dostupan na: ictbusiness.info
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
Edukacija
Biznis tracheraj
