Što je ženama i muškarcima važno na poslu?

Što je ženama i muškarcima važno na poslu?

Svaka tvrtka ima svoju organizacijsku kulturu u kojoj su naglašene određene vrijednosti. Te vrijednosti mogu se vidjeti u pisanim, ali i u nepisanim pravilima o tome što se od zaposlenika očekuje, što se smije i podržava, a što je nepoželjno ili čak zabranjeno.

Tako se u nekim tvrtkama može primjerice, očekivati točnost i striktno poštivanje pravila i procedura dok u drugima može biti važna kreativnost a točnost i pravila su u drugom planu. Pojedinac će biti to zadovoljniji svojim poslom što se njegove vlastite vrijednosti i stavovi više poklapaju s organizacijskom kulturom tvrtke u kojoj radi.

dr. Marianne LegatoIstraživanja koje je provela Marianne Legato pokazuju da se žene i muškarci značajno razlikuju po tome koje vrijednosti na poslu su im najvažnije. Tako su muškarcima najvažniji plaća i druge materijalne beneficije, postignuće i uspjeh te status i moć. Iako je sve to važno i ženama, postoje stvari koje su im ipak važnije. To su prijatelji na poslu i odnos s njima, poštovanje i priznanje te komunikacija i suradnja.

Izgleda da žene stavljaju naglasak na bliske i prijateljske odnose s ljudima koji ih okružuju. Za razliku od njih, muškarcima je važnije koliko zarađuju te koliku moć i kontrolu imaju nad onim što na poslu rade. Dakle, izgleda da muškarcima i ženama odgovara donekle različita organizacijska kultura. Prema Michaelu Petersonu „muška“ kultura temelji se na pretpostavci da radimo kako bismo zaradili novac i postigli uspjeh te da tvrtka, ako želi biti uspješna, mora staviti naglasak na postizanje rezultata. Uspjeh se definira isključivo u terminima profita, pozicije na tržištu, statusa i utjecaja. S druge strane „ženska“ kultura temelji se na pretpostavci da posao obavljamo zajedno s drugim ljudima i da tvrtka, ako želi biti uspješna, mora prepoznati važnost međuljudskih odnosa i komunikacije.

Pravi čovjek na krivom mjestu
Rukovoditelji bi trebali biti svjesni ovih razlika i uvažavati ih. Tako mogu pomoći i muškarcima i ženama da budu uspješniji i da se bolje osjećaju na poslu. Organizacijska kultura većine tvrtki razvila se uglavnom po muškom modelu, a kako žene danas čine oko 50% radne snage važno je znati da njima takva tipično „muška“ organizacijska kultura ne odgovara u potpunosti.

Istraživanja pokazuju da žene koje rade u tipičnoj „muškoj“ kulturi imaju više negativnih zdravstvenih posljedica, manje su motivirane i produktivne i sklonije promijeniti posao. Isto vrijedi i za muškarce koji rade u tipično „ženskoj“ organizacijskoj kulturi. Izgleda da razlika između organizacijske kulture koja nam odgovara i one u kojoj radimo stvara stres kod zaposlenika što se onda negativno odražava na različitim područjima njihovog života i rada.

Muškarci, žene i stres
Već navedeno istraživanje Marianne Legato pokazalo je da se muškarci i žene razlikuju i kad je u pitanju stres na poslu. Muškarcima je najveći izvor stresa ponašanje ljudi koji su na višim pozicijama od njih. Kod žena je stres više povezan s karakteristikama cjelokupne okoline u kojoj rade. Zdravlje muškaraca više je povezano s razinom kontrole, moći i pozicije koju imaju, dok je zdravlje žena više povezano s tim koliko su zadovoljne svojim kućnim životom. Dakle, muškarcima je za zdravlje važnije stanje na poslu, a ženama stanje u obitelji.

Muškarci i žene također se razlikuju prema tome o čemu i koliko brinu svakog dana. Muškarci u prosjeku brinu o tri stvari: svojoj užoj obitelji, poslu i novcu. Žene brinu o čak do 12 stvari svakodnevno - o istima kao i muškarci, ali i o široj obitelji, kući, društvenom i školskom životu svoje djece, odnosima sa prijateljima i susjedima i još mnogim drugima.

No, bez obzira bili muškarci ili žene, pet najčešćih izvora stresa bili su:
(1) mentalno iscrpljujući posao,
(2) vremenski pritisak,
(3) previše promjena,
(4) nedovoljno povratnih informacija i
(5) nedovoljan utjecaj na svoj posao i način na koji se obavlja.

Stres je imao prilično negativan utjecaj na zdravlje zaposlenika. Kod onih koji se nisu dobro osjećali na svom radnom mjestu i bili su pod stresom gotovo se udvostručila pojava kardiovaskularnih bolesti, kao i upotreba alkohola, tableta za smirenje i antidepresiva. Također, žene su izvještavale o više zdravstvenih problema i bile su pod značajno većim stresom nego muškarci.

Suočavanje sa stresom kod muškaraca i žena
OsmijehLjudi se suočavaju sa stresom na različite načine, ali se svi ti načini mogu okvirno podijeliti na dvije glavne strategije - suočavanje usmjereno na problem i suočavanje usmjereno na emocije. Kad dozive neku stresnu situaciju neki ljudi pokušavaju je riješiti, tj. usmjeravaju se na problem. Ako takva osoba ima „nemogućeg" šefa ona će razmišljati o tome kako da taj problem riješi. Pritom će razmatrati različite mogućnosti - da razgovara sa šefom i pokuša mu ukazati na njegovo ponašanje, da se potuži višem rukovoditelju i od njega eventualno dobije pomoć ili da porazgovara s ljudima koji su isto tako nezadovoljni pa da smisle neku zajedničku strategiju. Osoba će također razmatrati i moguće pozitivne i negativne posljedice svake opcije prije nego odluči nešto poduzeti. Druga osoba u toj istoj situaciji može imati posve različitu strategiju koja nije usmjerena na rješavanje problema, nego na smanjenje neugodnih emocija koje taj problem izaziva. Tako se osoba može izjadati prijateljici, slušati glazbu koju voli, gledati omiljenu TV seriju, otići u kupnju ili pojesti nešto što voli. Nijedna od tih stvari neće riješiti problem ali će smanjiti neugodne emocije koje problem izaziva pa se osoba neće osjećati tako loše. Istraživanja pokazuju da su muškarci u stresnim situacijama skloniji usmjeravati se na problem, dok su žene sklonije smanjivanju neugodnih emocija izazvanih stresom.

U stresnoj situaciji žene su također sklonije nego muškarci tražiti podršku i pomoć drugih ljudi. Ovo izgleda ima i svoju neurofiziološku podlogu. Naime, ženski mozak pod stresom izlučuje mnogo više hormona oksitocina nego muški. To ima smirujuće djelovanje na žene i potiče ih da traže druge ljude - da se brinu o djeci ili da razgovaraju s prijateljicom. Za vrijeme tog druženja njihova tijela ispuštaju dodatne količine oksitocina, što ih onda još više smiruje. Muški spolni hormoni potiskuju ovakvo umirujuće djelovanje oksitocina, dok ga ženski spolni hormoni povećavaju. Ovo je jedan od razloga zašto muškarci i žene različito reagiraju u stresnim situacijama - žene traže društvo dok muškarci pokušavaju riješiti problem. Njima je također lakše nego ženama smiriti se običnom razonodom kao stoje gledanje televizije ili odlazak na pivo s prijateljima.

Traženje podrške drugih ljudi pomaže ženama da se bolje suoče s mnogim životnim situacijama kao Što su razvod braka, smrt bračnog partnera ili bolest. Ali, ako u rade u tvrtki koja ima tipičnu „mušku" organizacijsku kulturu ta strategija suočavanja sa stresom im je često onemogućena. Naime, kao stoje već navedeno, tipična „muška" tvrtka usmjerena je na uspjeh i postignuće a odnosi među ljudima su u drugom planu. Neke tvrtke ne gledaju dobro na to kad vide da se zaposlenici previše druže i na poslu razgovaraju o privatnim stvarima, a neke inzistiraju na potpunom razdvajanju privatnog i poslovnog života. Iako istraživanja pokazuju da su prijateljstva na poslu od velike važnosti i muškarcima i ženama, ovakva organizacijska kultura puno više šteti ženama jer je onemogućuje u njihovoj najčešćoj strategiji suočavanja sa stresom - traženju socijalne podrške.

Vlatka Brajak, Brand manager u Sabex d.o.o.
Odgovor je zapravo jednostavan, najvažnije mi je da posao koji radim zaista volim, a volim ga zato što je raznolik, dinamičan, aktivan, izazovan... jer sam i sama takva osoba. Naravno, važan mi je i dobar odnos s ljudima s kojima radim jer to utječe na pozitivnu radnu atmosferu i zadovoljstvo odlaska i boravka na poslu. Na zadovoljstvo svakako utječe i plaća. Budući da svi radimo za novac, vjerujem da je svakome, pa tako i meni, važno da budem odgovarajuće plaćena za posao koji obavljam. Uz sve to presudna je i motivacija, a motivaciju za mene predstavljaju postignuti rezultati i uspjeh.

Matko Branković, PR Manager u Indigo komunikacije d.o.o.
Prava motivacija bi zapravo trebao biti posao i radno mjesto samo po sebi. Idealne situacije nažalost nisu toliko česte u današnjem društvu, pa se osobe tada motiviraju financijskim potporama, od regularne plaće do raznih povišica. S muškog gledišta smatram da je ona prava komunikacija unutar ureda neophodna i jedan od najvažnijih faktora u svakodnevnom uredskom preživljavanju. Bitno je osobna mišljenja ponekad pustiti sa strane i ne miješati poslovno i privatno. Kritike treba prepoznati kao savjet iako će različiti karakteri, neminovno drukčije i reagirati. Komunikacija i dobri odnosi sa suradnicima nisu ipak dovoljni da bi u potpunosti ispunili očekivanja. Neizbježno je stoga spomenuti financijsku potporu kao jednu od glavnih motivacija na poslu, bilo bi sjajno kada bi se svijet vrtio oko osmijeha, pohvala i komplimenata, nažalost na kraju dana je ipak novac taj koji (možda) najviše motivira.

Ponedjeljak, 23.07.2012. / dr. sc. Majda Rijavec, Poslovni savjetnik