Prijava
Traži
Knjiga Daniela Golemana Emocionalna inteligencija izdana je 1995 godine i postigla je neočekivani uspjeh prodavši se u više od pet milijuna primjeraka diljem svijeta. Nadahnuli su ga, tada zaboravljeni, radovi Johna Mayera i Petera Saloveya u kojima su emocije povezane s inteligencijom. Goleman je novinarsku sposobnost povezao sa svojom psihologijskom izobrazbom i stvorio djelo popularne psihologije koje je ostavilo neuobičajeno snažan trag.
Iako danas mnogi vjeruju da je EQ izdan ciljajući poslovnjake to nije istina i tome, barem dijelom, možemo pripisati uspjeh ove knjige u biznisu. Emocionalna inteligencija privukla je opće čitateljstvo, ali i sam Goleman iznenadio se što su veliko zanimanje za njega pokazali upravo ljudi iz poslovnog svijeta. Javljali su mu se mnogi sa svojim pričama, vrlo često u smislu: „Nisam bio ni blizu najbolji student, ali danas uspješno predvodim veliku organizaciju.“ Čini se kako emocionalna inteligencija dobro objašnjava zašto su ti ljudi toliko uspješni, dok drugi, možda intelektualno daleko darovitiji, nisu postigli takav uspjeh. Tek nakon što je poslovni svijet sam prepoznao važnost i primjenjivost koncepta emocionalne inteligencije Goleman je izdao svojevrstan nastavak koji je naslovio Emocionalna inteligencija u poslu.
Knjiga Emocionalna inteligencija provodi godinu i pol dana na listi bestsellera u New Yorku, a prevedena je na 40 jezika i mnoga od tih izdanja također postaju bestselleri.
Pravila su se krajem prošlog tisućljeća u poslovnom svijetu promijenila. Sigurnost radnog mjesta postaje stvar prošlosti. Prije je o uspjehu na studiju i o našim tehničkim vještinama ovisilo kakav ćemo posao dobiti, a danas su akademska ili tehnička sposobnost samo osnovni uvjeti potrebni za početak karijere. Ono što nas nakon toga čini talentom, zvijezdom, nindžom ili kako to već želite nazvati su značajke poput poduzetnosti, žilavosti, optimizma, prilagodljivosti i empatije. Gotovo nitko neće reći kako je nekoga zaposlio zbog emocionalne inteligencije, ali je upravo to često presudan faktor. Samo što ga se opisuje riječima poput karaktera, osobnosti, zrelosti ili mekih vještina. U konkurentskim djelatnostima (dakle gotovo svima) rast potaknut novim proizvodima je ograničen. Tvrtke se zapravo izravno nadmeću i time koliko dobro koriste svoje ljude.
Goleman iznosi rezultate istraživanja provedenog u 120 tvrtki čiji su poslodavci zamoljeni opisati sposobnosti koje njihove zaposlenike čine izvrsnima. 67% navedenih sposobnosti bile su emocionalne! Dvije trećine su dakle bile opće vještine ponašanja, neovisne o kvocijentu inteligencije ili stručnosti, a uključuju:
- vještine slušanja i komunikacije
- prilagodljivost na promjenu i sposobnost prevladavanja teškoća
- samopouzdanje, motivaciju i želju za unaprjeđenjem vlastite karijere
- sposobnost suradnje i rješavanja problema
- želju za davanjem doprinosa ili vođenjem
Daniel Goleman odrastao je u Stocktonu u Kaliforniji, studirao na koledžu Amherst, doktorirao psihologiju na Sveučilištu Harvard (pod mentorstvom Davida McLellanda), za postdoktorsko usavršavanje odlazi u Indiju, a nakon toga ostvaruje značajne suradnje sa sveučilištima Yale, Illinois u Chicagu te Rutgers.
Golemanov mentor David McLelland u časopisu American Psychologist 1973. godine je objavio rad u kojem je ustvrdio da tada tradicionalno akademsko testiranje inteligencije ne predstavlja valjani pokazatelj koliko će osoba dobro obavljati posao. Umjesto toga, McLelland predlaže da se ljude podvrgne testiranju kompetencija koje su važne za posao. To je označilo početak testiranja kompetencija u selekcijskim postupcima koje se danas naširoko primjenjuje. Goleman je razvio ove ideje i utemeljio Emocionalnu inteligenciju na temelju ovih pet osnovnih sposobnosti:
- Samosvijest
Svijest o vlastitim osjećajima i sposobnost da ih koristimo kao smjernice za bolje donošenje odluka. Poznavanje vlastitih sposobnosti i nedostataka. Osjećaj da smo spremni uhvatiti se u koštac s većinom stvari.
- Vladanje sobom
Savjesnost i odgađanje zadovoljenja s namjerom ostvarenja ciljeva. Sposobnost oporavljanja od emocionalnog stresa i vladanje vlastitim emocijama.
- Motivacija
Razvijanje usredotočenosti na postignuće ii na cilj, kako bi se frustracije i teškoće objektivno sagledale te kako bi se usavršavale vrline poput poduzetnosti i ustrajnosti.
- Empatija
Svjesnost o tome što drugi ljudi osjećaju i misle te sposobnost utjecanja na širok krug ljudi.
- Društvene vještine
Snalaženje u bliskim osobnim odnosima, ali i osjećaj za društvene mreže te za politiku. Vješta komunikacija s ljudima i sposobnost suradnje na stvaranju rezultata.
Emocionalna inteligencija može omogućiti maksimalno iskorištavanje tehničkih vještina koje posjedujete. Znanstvenici žele da ostatak svijeta zna što rade. Programeri žele da ljudi osjete da su oni usmjereni služenju, a ne samo "tehničari", Većina tvrtki ima dobro plaćene majstore koji uspostavljaju odnose s klijentima kako bi osigurali obavljanje poslova. Oni su jednako pametni i često jednako vješti kao i drugo tehničko osoblje, ali posjeduju i sposobnost slušanja, utjecanja, motiviranja ljudi i njihova pridobivanja na suradnju. Emocionalna inteligencija ne odnosi se na ljubaznost ili čak na izražavanje osjećaja – posrijedi je učenje izražavanja tih osjećaja na primjeren način i u primjereno vrijeme, te sposobnost suosjećanja s drugima i dobre suradnje s njima.
Osim knjiga o emocionalnoj inteligenciji Goleman je pisao je i o drugim temama poput kreativnosti, meditacije, socijalnog i emocionalnog učenja, ekopismenosti i ekološke krize te viziji budućnosti Dalaj Lame.
Kvocijent inteligencije objašnjava 25% naše poslovne učinkovitosti, tvrdi Goleman, što ostavlja punih 75% drugim čimbenicima. A vođe se od drugih razlikuju po emocionalnoj i socijalnoj kompetenciji. Što viši položaj osoba ima u nekoj organizaciji to su meke vještine važnije za dobro obavljanje posla. Na najvišoj rukovoditeljskoj razini tehničke vještine nisu osobito važne. Uz očite čimbenike želje za uspjehom i sposobnosti vođenja timova važni su:
- sposobnost za razmišljanje u "širem kontekstu", to jest, sposobnost preciznog zacrtavanja budućih smjerova iz gomile informacija
- politička svjesnost ili ideja o tome kako određeni ljudi ili skupine ostvaruju interakciju i utječu jedni na druge
- samopouzdanje ili čovjekova vjera u vlastiti potencijal i radnu sposobnost
- intuicija je, kako pokazuju istraživanja, često u srži procesa donošenja odluka čelnih rukovoditelja iako mora biti potkrepljena i "tvrdim" činjenicama kako bi uspjeli druge uvjeriti u svoju "viziju"
Ako s duge strane proučimo primjere rukovoditeljskog neuspjeha pokazuje se da su neuspješni rukovoditelji česti vrlo visoko inteligentni i stručni, ali mnogi posjeduju pogubne mane poput arogancije, nespremnosti na suradnju, nesposobnost uvažavanja promjene ili pretjerano oslanjanje samo na intelekt.
Golemanov najnoviji bestseller je knjiga Focus: The Hidden Driver of Excellence (Harper, 2013).
Ključna razlika koju Goleman ističe između kvocijenta inteligencije i emocionalne inteligencije, a koja je zaslužna za današnju raširenost ponude treninga mekih vještine, je ta da se rađamo s određenom mjerom prirođene inteligencije koja se nakon tinejdžerskih godina ne mijenja mnogo dok je emocionalna inteligencija u velikoj mjeru naučena. S vremenom možemo razviti svoju sposobnost vladanja vlastitim porivima i emocijama, motiviranja samih sebe i veće društvene svjesnosti. Za razliku od prirođene inteligencije za razvoj emocionalne smo sami odgovorni.
Pojam emocionalne inteligencije nije u stručnoj literaturi odmah prihvaćen nego je izazvao mnogo proturječja, Mnogi napadaju Golemana da prekoračuje i izvrće prvotnu definiciju. Prijepori traju i danas. Zbog same prirode tog koncepta mnogi psiholozi, uključujući i mene osobno, zamjeraju i samo korištenje pojma inteligencije u imenu. Ali mnogobrojna uvjerljiva istraživanja potvrđuju emocionalnu inteligenciju kao najvažnijeg pokazatelja uspješnosti na radnom mjestu. To je logično svima koji su počeli raditi i ustanovili da njihova sposobnost napredovanja ne ovisi mnogo o onome što su naučili u školi ili na fakultetu. Iako spominjanje pregršt primjera tvrtki s kraja devedesetih već pomalo zastarijeva Golemanovu je knjigu i danas zanimljivo pročitati. Još uvijek može promijeniti vaša viđenja o tome kako treba postupati na radnom mjestu!
Sanjin Linić, dipl. psih. - HR manager
Sanjin Linić, psiholog i HR manager, upravlja razvojem ljudskih potencijala u više industrija uključujući brendove RESIDENCE grupa, ARENA Bet & Casino i PLAYTRONIC, a često surađuje na raznim projektima s javim ustanovama ili udrugama. U svom radu kao rukovoditelj, edukator i savjetnik podjednako često predlaže inovativna nova rješenja koliko i onu dobru staru krilaticu: "Kaži što misliš i misli što kažeš."
Piše o svim dodirnim točkama psihologije i poslovanja, s naglaskom na teme iz područja ljudskih potencijala, osobnog i profesionalnog razvoja, komunikacije i upravljanja promjenama.
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
Edukacija
Biznis tracheraj
