Prijava
Traži
Poslodavci traže i da se izmjenama ZOR-a plaćena dnevna stanka izbaci kao obaveza poslodavca, no u ministarstvu rada kažu da neće udovoljiti zahtjevu.
Tijekom prošle godine Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje registrirao je 15.741 individualnu prijavu ozljede na radu što je 13,1 posto manje nego godinu dana ranije. Najveći broj ozljeda na radu, što je konstanta svih godišnjih izvještaja, dogodio na samom radnom mjestu.
Lani se tako 79,8 posto prijavljenih ozljeda zbilo na radnom mjestu, dok je u 20,2 posto slučajeva riječ bila o ozljedama nastalim na putu do posla ili s posla. Godinu dana ranije, primjerice, gotovo četvrtina svih prijavljenih ozljeda na radu zbila se na putu do posla ili s posla.
Dvojako tumačenje
U budućnosti se, međutim, ozljeda radnika koja je nastala za vrijeme plaćene pauze, više neće smatrati ozljedom na radu. Je li i koliko takvih slučajeva ozlijeđivanja radnika, dakle za vrijeme plaćene pauze, u prošlosti bilo, nije poznat podatak jer ga statistika ne prati. Uostalom, dnevni odmor sastavni je dio radnog vremena, što znači da je plaćena.
Pravo na plaćeni dnevni odmor od najmanje 30 minuta, ima svaki radnik koji radi najmanje šest sati dnevno. Ta se plaćena pauza, prema sadašnjem zakonodavstvu, ubraja u radno vrijeme. No, iako poslodavci predlažu da se izmjenama Zakona o radu (ZOR) plaćena dnevna stanka izbaci kao obaveza poslodavca, u ministarstvu rada i mirovinskog sustava ističu kako neće udovoljiti tom zahtjevu poslodavaca. Dnevna pauza radnika tako bi i dalje trebala biti sastavni dio njegova radnog vremena, no ukoliko za vrijeme te pauze nastrada, to se neće smatrati ozljedom na radu.
Točnije, kako se zakonskim izmjenama predlaže, ozljeda nastala tijekom korištenja polusatnog dnevnog odmora »kojeg radnik po svom izboru koristi izvan prostora poslodavca, ne smatra se ozljedom na radu«. Posve prizemno, takvo bi se rješenje moglo dvojako tumačiti. Pa bi u poduzeću koje ima osiguranu prehranu, radnik koji, primjerice, nastrada na putu od svog radnog mjesta do restorana društvene prehrane, mogao imati priznatu ozljedu na radu.
Ako je izašao izvan poduzeća za vrijeme pauze, eventualna ozljeda mu se ne bi priznala kao ozljeda na radu. Čak niti u slučajevima kada radnik nema drugog izbora nego otrčati do susjednog dućana po hranu. Iako bi se o tome moglo raspravljati i naći argumente za i protiv, ne može se pobjeći od činjenice da se dnevna stanka uračunava u radno vrijeme. Pa bi se u konačnici moglo i zaključiti kako je riječ o pripremi za neko buduće pristajanje na poslodavački zahtjev da se pauza izbaci iz radnog vremena, odnosno da se ona ne plaća.
Obavijest o rasporedu
Kako god bilo, plaćenu dnevnu pauzu radnici bi zbog sigurnosnih razloga u budućnosti trebali provoditi u prostorijama poduzeća, a ako imaju naviku nešto prigristi tijekom radnog dana, najbolje je da hranu ponesu od kuće jer će tako i uštedjeti. Doduše, poslodavci koji se još nisu modernizirali mogli bi se se buniti krenu li radnici od njih tražiti da im osiguraju čajnu kuhinju u radnom prostoru i hladnjak za pohranjivanje obroka.
Zakonskim izmjenama, među ostalim, predlaže se i obveza poslodavca da radnika o rasporedu ili promjeni rasporeda radnog vremena obavijesti najmanje tjedan dana unaprijed...
Ostatak članka pročitajte ovdje.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
