Prijava
Traži
Bila je 1999. godina kada sam otišao na sistematski pregled. Doktorica me pozvala i prilično ozbiljno započela razgovor. Vidio sam da nešto nije u redu, ali nisam znao u čemu je stvar. Njene su riječi otprilike išle ovako: “Dragi Alane, otkrili smo nešto na vašim plućima. Vjerojatno nije ništa strašno, ali biste vi hitno odavde trebali otići u polikliniku na Jordanovac. I uzmite sa sobom pidžamu”. Ništa strašno, a meni odzvanjaju riječi “pluća”, “hitno”, “pidžama”, “poliklinika”… Doktori su prvo pomislili da imam tumor na limfnim čvorovima kod pluća. Ostao sam nekoliko dana u bolnici, otišao na operaciju gdje su mi izvadili komadić tog limfnog dijela i na kraju zaključili da nije tumor nego “sarkoidoza”. Uglavnom, autoimuna bolest po karakteru neizlječiva, ali se može držati pod kontrolom kortikosteroidima. Uzrok je stres. Moj život u nekoliko prethodnih godina bio je neuravnotežen i stresan. Kako sam firmu imao od 1991. godine, tih sam godina, prije 1999, imao novaca više od većine svojih vršnjaka, zapošljavao sam svoje rođake i prijatelje, osjećao sam se moćan i bio sam uglavnom fokusiran na zabavu, nabavku automobila i alkohol. Kod kuće su mi se rodila dva sina, ali svoje sam vrijeme provodio uglavnom izvan kuće. Dok sam bio kod kuće, imao sam konstantno grižnju savjesti, pa sam novcem i lažnom ljubaznošću pokušavao kupovati mir. I tako u krug. Do bolničkog kreveta.
U to vrijeme nisam ni znao što znači riječ osobni razvoj. Nisu mi padala na pamet pitanja tipa: Tko sam ja? Koje su moje vrijednosti? Kakvi su moji odnosi? Po kakvim obrascima funkcioniram? Upravljaju li moje ovisnosti mojim životom?. Jednostavno sam živio iz dana u dan nesvjestan sebe, svog života i okruženja. Firma mi je omogućavala da dobijem moć i novac, pa sam radio i trudio se, drugi ljudi su mi omogućavali da dobijem nove poslove, pa sam se družio upravo sa takvim ljudima, obitelj mi je davala sliku u javnosti uređenog obiteljskog čovjeka, pa sam nekako držao obitelj na okupu, događaji su mi omogućavali da dobijem pažnju i reflektore, pa sam se pobrinuo da ih bude što više. Bio sam fokusiran na to što mogu dobiti.
Okolina nas definira
Naše biće je, s druge strane, stvoreno da stvara, stvoreno je da daje, stvoreno je za sklad i dubinu, stvoreno je za ravnotežu, jednostavno rečeno, stvoreno je za suživot. Ovdje pod suživotom podrazumijevam sve ono što nas okružuje: druge ljude, druga živa bića, prirodu, strojeve, zgrade, konkurenciju, partnere, dobavljače, kompjutore…Svako ponašanje koje je suprotno toj premisi dugoročno vodi do bolničke postelje. To me dovelo do odluke da počnem mijenjati vlastito ponašanje, da usvojim neke nove vještine, vjerovanja i tražim novi mir. Proces još uvijek traje, ali bolesti sam se riješio.
Suživot ili okolina nas i definira. Zamislite osobu koja je doživjela da u njenom prvom zaposlenju iskusi firmu u kojoj su svi izrazito rigidni, manipulativni i autokratski. Da bi preživjela u takvom sustavu, počela je striktno poštovati kulturu firme. Tako je usvojila vještine nekomunikacije, vještine hijerarhijskog napredovanja, korporativnih manipulativnih igara, “gaženja preko leševa” i sl. Nakon nekog vremena, takva osoba počinje vjerovati da je upravo to sustav kakav treba biti u kompanijama i preuzima identitet svoje okoline. Ali to nije identitet s kojim je osoba došla u kompaniju.
Što je zapravo osobni razvoj?
Osobni razvoj je zapravo odvajanje od umjetno stvorenih identiteta i pripadajućih vjerovanja, vještina i ponašanja prema novom identitetu koji je stvar izbora, stvar osobne zrele procjene onoga što je dugoročno podržavajuće za nas i našu okolinu. Problem je što je odvajanje od starog identiteta bolno, nesigurno i prepuno manjih ili većih ovisničkih kriza. U ranije navedenom primjeru osoba je stekla identitet u kojem vjeruje da je moguće biti uspješan šef samo uz hijerarhijski autoritet, manipulaciju informacijama i okruživanjem manje stručnim ljudima od nje same. Dakle, takva bi osoba trebala biti dovoljno hrabra i otvorena mogućnosti da suprotnim ponašanjem koje sam gore naveo riskira gubitak funkcije šefa i nazadovanje u karijeri. Ali osobni razvoj je baš to: odvajanje od starih navika, ovisnosti i obrazaca. A za takav projekt ključne su tri riječi – svjesnost, fokus i disciplina
Svjesnost
Svjesnost omogućava da po mogućnosti prije bolničkog kreveta kritično pogledamo vlastiti život, ono u što vjerujemo, koja znanja imamo, kako se ponašamo i u kakvoj okolini živimo i radimo. Možemo sagledati koje smo karakteristike i ponašanja pokupili od svojih roditelja, prijatelja, bivših šefova i ostalih skupina koje su utjecale na naš razvoj. Zastanite na trenutak, razmislite i probajte definirati dvije pozitivne i dvije negativne osobine koju ste dobili od svojeg oca i majke ili od osoba koje su u djetinjstvu sudjelovale u vašem odrastanju. Pogledajte koliko te osobine danas utječu na vaš život, koliko određuju vaše odnose i kako vas definiraju kao osobu. Razmislite također koje ste pozitivne i negativne osobine pokupili od svojih šefova i organizacija u kojima ste radili. Razmislite o tome u što danas vjerujete, a što je utjecaj prošlih događaja i ljudi. Napravite reviziju svih tih elemenata koji vam daju identitet i odlučite što ćete s time. Kakve intimne odnose želite imati u budućnosti, u kakvim organizacijama želite raditi, sa kakvim se prijateljima želite družiti, kako želite provoditi slobodno vrijeme, kakvo tijelo želite imati, što možete dati svijetu u kojem živite, koji su vaši talenti, o čemu sanjate i što suštinski želite od života koji živite? Kada završite reviziju, odlučite koja ponašanja i vjerovanja želite razvijati i to zapišite. Napravite tablicu pozitivnih karakteristika i ponašanja koja želite imati u fokusu , a koja će vam pomoći da promijenite neki dio sebe koji nije podržavajući za vas i vašu okolinu. I krenite prema tom cilju. Na putu će vam najviše pomoći spomenuti fokus i disciplina.
Fokus
Vratimo se na trenutak primjeru osobe koja je izrasla u rigidnom i manipulativnom okruženju. Osoba je shvatila da ona s tim identitetom nije došla u tu firmu i da više ne želi na taj način raditi. Pretpostavimo da je odlučila ostati u istoj firmi i u svoje tablice stavila ponašanja kao što su: sve informacije koje su važne za tim proslijedit ću automatski dalje; kada zapošljavam nekoga, težit ću pronaći stručniju osobu od sebe; sa ljudima u firmi svaki ću dan neko vrijeme provesti u komunikaciji i vidjeti gdje im mogu pomoći; bit ću otvoren za kritiku; više ću hvaliti… Ako osoba ta ponašanja stavi u fokus i počne se ponašati na taj način, nakon nekog vremena to će postati nova pozitivna navika.
Ono što je u fokusu, to raste. Ako svoju tablicu pozitivnih ponašanja pogledate svaki dan ujutro i navečer i unutra pročitate da želite više hvaliti svoje ljude, jednostavno se ocijenite u tom pogledu. Koliko sam od 1 – 5 danas smisleno hvalio svoje suradnike? Koliko sam dijelio informacije? Koliko sam vremena posvetio igranju sa djecom? Koliko sam vremena posvetio sebi i svom miru?.... Dosljednim radom i fokusom na nekom ponašanju, nakon nekog ćete vremena postati sve vještiji i vještiji u tome i onda vidjeti da je upravo to ponašanje ono koje podržava vaše vrijednosti te će u jednom trenutku to postati dio vašeg novog identiteta.
Disciplina
No, nema promjena bez discipline. Da opet spomenem primjer osobe koja je odlučila promijeniti ponašanje u postojećoj okolini. Dio te okoline će na promjenu ponašanja osobe reagirati sa nepovjerenjem, otporom (jer će tada jasnije vidjeti sami sebe), i podsmjehom. Biti će puno razloga zašto da osoba odustane od promjene ponašanja i vrati se u stari kalup. Zato će disciplina i dosljednost držati osobu koncentriranu na svoje ciljeve i želje bez obzira na otpore okoline.
Već sam spomenuo da su sve promjene u načelu bolne, pa je naš čuvar identiteta, ego, spreman smisliti najrazličitije načine kako da nešto ne napravimo. Kao kad trebate učiniti nešto što vam nije ugodno i onda ste gladni, pa je nešto iskrslo, pa je nastupila žeđ, pa možda trebate nekoga nazvati… To je klasična shema bijega u sve samo ne u neugodu. A upravo je nelagoda ta koja znači promjenu. A upravo je strah od nelagode ili pogreške taj koji nas sprečava da krenemo u tu promjenu. U jednoj knjizi Robina Sharme, piše: “Jedina stvar koja stoji između većine ljudi i ispunjenja njihovih snova je strah od pogreške ili gubitka. Istovremeno, pogreška je ključna za uspjeh. Pogreške i gubici nas testiraju i omogućavaju da učimo i rastemo. Daju nam lekcije i usmjerenja za naš razvoj.” Zato, krenite i griješite. Samo hrabro i disciplinirano pridržavanje novih dogovora sa samim sobom znači dugoročnu promjenu. Želite li osvježiti svoj život, ostvariti svoje snove i dati nešto svijetu oko sebe, želite li biti bolji čovjek i vođa, donesite odluku, stavite to u fokus i disciplinirano počnite uvoditi promjene. Takve vođe svijet danas treba.
Alan Žepec
Alan ima iskustvo u poslovnom sektoru kao vlasnik i predsjednik Uprave građevinske firme Parting sa 130 uposlenih radnika, koju je osnovao 1991. godine, a prodao 2004. godine. Bio je proglašen mladim menadžerom godine u Hrvatskoj 2002. godine.
Socijalno je bio aktivan kao podpredsjednik Hrvatske udruge poslodavaca i predsjednik udruge malih i srednjih poduzetnika od 2003 - 2008. godine. Ispred hrvatske Vlade vodio je pristupne pregovore za EU u poglavlju Industrijska politika i poduzetništvo. Od 2008. piše kao kolumnist za vodeći hrvatski poslovni mjesečnik na temu vođenja i osobnog razvoja.
Od 2006. godine radi kao coach i trener iz područja leadershipa i osobnog razvoja za kompanije u Hrvatskoj i inozemstvu. Redoviti je predavač Academy of Executive Coaching, London.
Više informacija potražite na:www.alanzepec.com
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
Edukacija
Biznis tracheraj
