Prijava
Traži
Pogledate li ponekad oko sebe i zapitate se: Pa dobro, mijenja li se ovdje išta? Imate li i vi osjećaj da se vrtimo u krug? To je osjećaj kao kad uzmete dnevne novine prošlogodišnjeg datuma, pogledate naslove, a naslovi su kao da ih čitate danas.
Znanstvena potvrda tog osjećaja kaže: Čovjek u prosjeku dnevno ima 90% misli identičnog sadržaja mislima prethodnog dana. To znači da na dnevnoj bazi unosimo vrlo malo novih informacija. Jednostavno nam uobičajeni misaoni obrasci zatvaraju put misaonim novitetima, te na taj način postajemo zarobljenici vlastitih misaonih svijetova. Takva se osoba vrti u začaranom krugu vlastito stvorenog svijeta. To samo po sebi nije problem jer svi mi živimo u vlastitim svjetovima. Ali odškrinuta vrata tog svijeta daju nam priliku da dobijemo nove uvide, da razvijamo mudrost i intuiciju, da brusimo stara osjetila i kreiramo nova. Držeći vrata odškrinuta ostajemo otvoreni za promjenu. Da li bi bilo dobro da promijenimo neke elemente ponašanja ili vlastitih osobina? Da. No često nastavljamo kružiti po unaprijed zacrtanoj neprekinutoj liniji vlastitih obrazaca.
Pogledam li sebe, nalazim sličnosti u tome. S jedne strane uvjeravam sebe kako sam čovjek otvoren za promjene, otvoren za nove stvari, spreman prihvatiti raznovrsne izazove, a s druge strane problemi s vlastitim egom me prate više od deset godina, moja naglost u donošenju odluka nije se puno promijenila, lakovjernost i svojevrsna nezrelost još je uvijek pored mene kao vjerni pratilac. Čak u nekim trenucima živim u iluziji da sam uspio to prevladati, ali onda me samo odjednom raspali povratna informacija koja mi jasno kaže da i dalje trebam raditi na tome. Znam da je to područje u kojem se želim mijenjati i čija će mi promjena doprinijeti da živim mirnije i usklađenije sa samim sobom i okolinom. A već je razlika od prije nekoliko godina i danas i te kako prisutna.
S mijenjanjem vlastite osobnosti moguće je krenuti bilo kada
Jedino je pitanje imamo li svjesnost o potrebi promjene. To je ujedno i najveća prepreka promjeni i razvoju. Čuo sam nedavno rečenicu menadžera koji kaže: “Pa zašto bih se ja mijenjao? Vrijeme je da se moji šefovi mijenjaju”. Ta rečenica zapravo kaže: “Ne mogu više. Odustajem od sebe i moguće promjene. Odustajem od svog svijeta. Mijenjajući svoj svijet ne mogu ništa promijeniti”. Ali, naši svijetovi jesu povezani. I utječu jedan na drugoga. Jedini način da mijenjam tuđi svijet jest da počnem mijenjati vlastiti. Paradoksalno, ali istinito. No, gdje početi?
Mi smo ono što mislimo. Naše misli nas kreiraju.
Osoba koja će neprestano ponavljati u svojoj glavi da nije dobar prezentator i da će imati strah kada stane pred veliki broj ljudi, točno će to i doživjeti. Sve što smo u vlastitom životu napravili započelo je prvo sa mišlju o tome. Dakle, želim li promijeniti bilo što u vlastitom životu, misao o tome je dobar početak. To može biti neka mala stvar. Na primjer, ako imam obrazac da “jurim” kroz život, mogu početi stvarati misaoni svijet u kojem u životu lagano uživam. Moje misli mogu kreativno proizvoditi ideje i slike kako izgleda moje uživanje u životu, što sve podrazumijeva, kako na to reagira moja okolina i sl. Svako jutro prije posla, u mislima ću iskreirati kako će mi izgledati radni dan bez jurnjave. U mislima ću reći nadređenom kako se osjećam kada preuzmem previše obaveza na sebe, u mislima ću iskreirati ručak sa dragom osobom iz firme u kojoj radim i u mislima ću kreirati da idem kući sa posla na vrijeme. Neke stvari će se dogoditi, a neke neće. Ali ponovim li istu procesuru slijedeće jutro prije posla, postotak stvari koje će se dogoditi bit će sve veći i veći.
Osim misli, ima nešto i u činjenjenju
Postoje osobe koje misle, sanjaju, ali ne poduzimaju. Jedan dio osobe kaže: “Bravo, iskreiraj i učini!”, a drugi dio osobe govori: “Ma zašto baš sada moraš, pa možeš to i neki drugu dan, sada nije pravo vrijeme, nemam sve resurse da to napravim...”
Poznajem osobu za koju mogu reći da je učinila veliku životnu promjenu. Ivan je bio časnik hrvatske vojske od svojih 40 godina. Upoznao sam ga 2003. godine kada sam odigrao sa njim partiju tenisa. Bila je to jedna dosadna partija, obzirom da je Ivan te godine po prvi puta uzeo teniski reket u ruke i počeo igrati. Loptice su letjele na sve strane, pokreti su mu bili nekontrolirani i sve je izgledalo prilično smiješno. Međutim, Ivanu se tenis zaista svidio i istinski je zavolio tu igru. Nakon tog meča nekoliko sam ga puta slučajno sreo. Međutim, početkom 2005. godine dolazim sa jednim kolegom na tenis, a Ivan na drugom terenu pored nas radi kao teniski trener. Nisam mogao vjerovati svojim očima. Čovjek koji je prije dvije godine prvi puta primio reket u ruke, radi kao teniski trener!? Možda na prvi pogled izgleda lagano, ali pokušajte zamisliti sebe da radite u vojsci, imate plaću časnika, imate izgrađen čitav niz umjetno stvorenih obrazaca oko vlastite uloge i statusa, a odlučite se sve to baciti u vjetar i postati dječji trener tenisa. Ivan nije otišao na mjesto člana uprave u neku firmu, nije koketirao sa sigurnošću, novcem ili statusom, nego je iz ljubavi prema tenisu i ljudima oko njega odlučio postati trener. Prvo je došla misao. A onda je to jednostavno učinio. Pitam se kako je to objasnio svojoj obitelji? “Znate, evo ušao sam u peto desetljeće svog života i odlučio da ovo što sam radio do sada nema smisla, te krećem raditi kao teniski trener. Kako će biti? Ne znam. Koliko ću zarađivati? Ne znam. Ali vjerujem da je to pravi put za mene.” Koliko je široko Ivan trebao otvoriti vrata svog kreiranog svijeta da dopusti takvoj želji da se javi? Taj visok i stasit časnik danas ima četu klinaca koji trčkaraju za njim i uče kako igrati tenis. Na njegovom licu se može vidjeti zadovoljstvo i usklađenost sa samim sobom i svijetom oko njega. On je jednostavno sretan.
Mijenjajmo se
Postavlja se pitanje: čemu novom vi dopuštate da uđe u vaš kreirani svijet? Koliko uopće sudjelujete u njegovom kreiranju ili vam se život sastoji od reakcija na podražaje okoline? Svatko od nas ima priliku biti umjetnik kreiranja vlastitog života pomoću vlastitih misli i osjećaja. Pozitivne misli i osjećaji kreirat će pozitivno okruženje. Ono što želite, dobit ćete. Ono što jako ne želite, dobit ćete sigurno. Želite li promijeniti neki dio svog svog života, bilo da je to posao, ljubavni odnos, vlastito ponašanje ili osobina, započnite sa mišlju o tome kako će to izgledati kada bude onako kako želite. I intenzivno o tome mislite. Zapravo, osjetite kao da ste to već ostvarili. Ne brinite o tome kako će se ta promjena ostvariti. Samo budite na oprezu, te kada se pojavi signal ili prilika za promjenu, zgrabite ju. Budite Michelangelo u stvaranju vrhunskog remek djela - vlastitog sebe. Možda će trebati malo vremena da se to dogodii, ali budite strpljivi. Za takvo remek djelo isplati se pričekati.
I na kraju, konkretno
Napišite na komad papira osobine koje imate danas te kakva vas okolina okružuje. Iskreno se na tome zahvalite! Napišite također osobine koje želite imati i kakvu okolinu želite. Sutradan ujutro uzmite papir sa željenim osobinama i okolinom te zamislite da već imate te osobine i da vas okružuje okolina koju ste poželjeli. Na kraju dana zapišite pored svake osobine ili želje koliko ste toga dana bili blizu nje (npr. ocjenom od 1-5). I tako svakodnevno tijekom slijedeća tri mjeseca. Ujutro zamislite da je to već ostvareno, a navečer pogledajte koliko ste blizu ostvarenom.
Nakon tri mjeseca uzmite papir sa vašim starim osobinama i usporedite ih s novim stanjem. Sigurno ćete vidjeti promjenu. Možete se slobodno diviti toj promjeni. Jer ste to zaslužili. Vi ste stvorili novu stvarnost. Stvarnost je napokon postala vaš izbor, a ne vaša sudbina. Kao menadžeri i poduzetnici istu stvar možete napraviti i sa čitavom firmom ili odjelom. Napišite kakvu firmu ili odjel želite, kako želite da funkcionira, kakvu da ima kulturu, međusobne odnose, odnose sa kupcima i sa dobavljačima itd. Kao očevi ili majke možete to napraviti sa svojom obitelji. Listi nema kraja.
Alan Žepec
Alan ima iskustvo u poslovnom sektoru kao vlasnik i predsjednik Uprave građevinske firme Parting sa 130 uposlenih radnika, koju je osnovao 1991. godine, a prodao 2004. godine. Bio je proglašen mladim menadžerom godine u Hrvatskoj 2002. godine.
Socijalno je bio aktivan kao podpredsjednik Hrvatske udruge poslodavaca i predsjednik udruge malih i srednjih poduzetnika od 2003 - 2008. godine. Ispred hrvatske Vlade vodio je pristupne pregovore za EU u poglavlju Industrijska politika i poduzetništvo. Od 2008. piše kao kolumnist za vodeći hrvatski poslovni mjesečnik na temu vođenja i osobnog razvoja.
Od 2006. godine radi kao coach i trener iz područja leadershipa i osobnog razvoja za kompanije u Hrvatskoj i inozemstvu. Redoviti je predavač Academy of Executive Coaching, London.
Više informacija potražite na:www.alanzepec.com
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
Edukacija
Biznis tracheraj
