Kriza potiče i baby recesiju: Stopa rađanja u Hrvatskoj među najnižima u EU!

Kriza potiče i baby recesiju: Stopa rađanja u Hrvatskoj među najnižima u EU!

Kod nas su izrazito naglašene razlike između fertiliteta zaposlenih i nezaposlenih žena. Zaposlene su pri vrhu EU ljestvice stopa rađanja, a nezaposlene na samome dnu.

Ekonomske krize na građane utječu na različite načine, pa tako i kroz (ne)sklonost rađanju.Kriza može navesti one koji žele postati roditelji da to odgode, pogotovo ako su nezaposleni, ako se boje da će to postati ili općenito vide prijetnje ugrožavanju materijalne situacije. Iako su znanstvenici obično oprezni, a rasprave o vezi između ekonomske i populacijske dinamike i dalje prate kontroverze, pretpostavlja se da stope fertiliteta slijede ekonomske cikluse. Dakle, padaju u razdobljima recesije i obrnuto, ističe se u analizi Giampaola Lanzierija na stranicama Eurostata. Brojke govore tome u prilog, pa se i u samom naslovu govori o "baby recesiji" u Europi. Ukupan broj živorođene djece u Europi između 2008. i 2011. pao je 3,5 posto, sa 5,6 milijuna na 5,4 milijuna, a broj zemalja s padom ukupne stope fertiliteta u odnosu na godinu prije porastao je sa samo jedne u 2008. na njih čak 26 od ukupno promatrane 31 zemlje. Među "baby recesijskima" je i Hrvatska. Ona i otprije ima ispodprosječnu stopu ukupnog fertiliteta, a broj živorođenih u 2011. (41.197) bio je manji gotovo šest posto nego 2008., dok je u odnosu na 2009. pad bio i veći.

Na žalost, to je samo jedan od čimbenika zabrinjavajućeg procesa depopulacije koji zasad nema odgovor u odgovarajućoj populacijskoj politici. Nakon što smo 2009. dotaknuli dugogodišnji maksimum od 1,49 živorođene djece po ženi reproduktivne dobi (15-49 godina), u 2011. stopa fertiliteta u Hrvatskoj vratila se na 1,40. To je osjetno ispod europskoga prosjeka, koji je u tri krizne godine skliznuo sa 1,61 na 1,58. Još je dalje od vodeće trojke (Irska, Francuska, Island) sa stopama rađanja većima od dva. Samo tri zemlje imaju znatno niže stope ukupnog fertiliteta od Hrvatske: Mađarska, Rumunjska i Poljska. One su time pale i ispod 1,30, što je razina koja se početkom prošlog desetljeća, kad je većinu zemalja bio zahvatio trend oporavka stopa rađanja, nametnula kao najniža.  

Domino efekt s pomakom          
U većini europskih zemalja usporedbe stopa rađanja i ekonomskih parametara upućuju na pad s vremenskim pomakom od godinu-dvije ili u prosjeku 20-ak mjeseci. Pritom se ispituju veze između stope fertiliteta i rasta/pada BDP-a, kretanja stope nezaposlenosti te potrošnje kućanstava i vrijednosti indeksa potrošačkog povjerenja koji izravnije odražavaju materijalnu situaciju kućanstava i njihovu percepciju blagostanja nego što je slučaj s BDP-om. Naravno, ima iznimaka koje nisu potvrdile uzročno-posljedične veze stopa rađanja i ekonomskih parametara, no te su obrnute korelacije znatno manje nego one prevladavajuće. Jednako tako, pad broja živorođene djece dijelom je i rezultat činjenice da se u približno dvije trećine zemalja smanjio i broj žena reproduktivne dobi. Stope rađanja, međutim, pale su više od broja žena te dobi. A to samo podcrtava utjecaj drugih socioekonomskih uvjeta i naglašava utjecaj gospodarske krize. Kod specifičnih skupina žena to se očituje prije svega s obzirom na radni status i stupanj obrazovanja, ali i migracijski status.

Zaposlene Hrvatice na vrhu
BebaU Hrvatskoj su osobito naglašene razlike između zaposlenih i nezaposlenih žena. Dok smo ukupnom stopom fertiliteta na ljestvici promatranih europskih zemalja prilično nisko, stopom rađanja kod zaposlenih žena smo na vrhu. Među 17 zemalja za koje su u analizi dostupni podaci o stopi rađanja zaposlenih žena Hrvatska ima zapravo najvišu stopu. Čak i nakon pada sa 2,52 dosegnutih 2009. ona iznosi 2,44 živorođena djeteta po ženi, dok je u ostalih 16 zemalja prosjek manji od 1,6. No, istodobno je u skupini nezaposlenih žena (uključujući i neaktivne) stopa rađanja u Hrvatskoj samo 0,63 (dvije godine prije 0,69). Samo Luksemburg ima nižu stopu u toj kategoriji, a ukupni prosjek svih 17 zemalja gotovo je dvostruko veći od hrvatskog. Na žalost, Hrvatska se ističe i niskom stopom zaposlenosti i visokom nezaposlenošću i neaktivnošću žena. Natprosječni pokazatelji stope rađanja zaposlenih žena demografe upućuju na potencijal Hrvatske za veće stope fertiliteta uz odgovarajuće poticanje kroz populacijsku politiku, ali i uspješniju ekonomsku politiku koja bi za rezultat imala veće stope zaposlenosti.

Kao u Njemačkoj, ali obrnuto                
U drugim zemljama različitosti prema statusu zaposlenosti tijekom krize ne nude jasan obrazac. U Belgiji, Njemačkoj, Austriji, Rumunjskoj, Finskoj i Norveškoj nezaposlene žene imaju veću stopu rađanja od zaposlenih, dok kod drugih to nije slučaj. Razlika u stopama plodnosti prema radnom statusu može dosegnuti značajne vrijednosti u oba smjera, ističe Lanzieri. A kao primjer navodi upravo Hrvatsku, i to u odnosu na Njemačku. U Njemačkoj su 2011. zaposlene žene imale 1,8 živorođenih manje od nezaposlenih žena, a približno istu razliku, ali obrnutu, bilježi Hrvatska (u korist stope rađanja zaposlenih žena). U pogledu tendencija u tim dvjema skupinama žena u nekim su zemljama razlike porasle, a u drugima su se stope približile. Zbog svega Lanzieri naglašava da valja imati na umu i utjecaj nacionalnih politika prema kombiniranju rada i obiteljskog života.

SSS: najveći pad
Određeni zajednički nazivnik ipak se nazire kod stopa fertiliteta s obzirom na razinu obrazovanja kao važnim elementom socio-ekonomskog statusa. Stope rađanja kod žena sa srednjim obrazovanjem pale su više nego kod onih s niskim ili visokim obrazovanjem. Osim nordijskih zemalja (Danske, Finske i Norveške) te Portugala i Malte, žene s niskim stupnjem obrazovanja općenito bilježe veću stopu fertiliteta. U nekim su zemljama razlike između 2007 i 2011. dosegnule čak 2,2 živorođene djece (slučaj Slovačke 2009.). Uspoređujući 2011. s vrhuncem stope fertiliteta 2007. stopa rađanja kod žena srednjeg obrazovanja u prosjeku je pala oko 9 posto, dok je kod žena s visokim ili niskim obrazovanjem pad bio manji. No, situacija po zemljama i tu je šarolika.Među ostalim, na ukupne stope rađanja specifične pogrupe utječu ovisno o njihovoj relativnoj težini u populaciji. Ista promjena stope kod visokoobrazovanjih žena na ukupnu će utjecati manje jer se i njihov udjel u ukupnom broju žena reproduktivne dobi u prosjeku promatranih zemalja kreće oko petine. Različiti ponderi pojedinih podskupina žena još više dolaze do izražaja kad je posrijedi fertilitet imigrantica u odnosu na "domicilne".

Kriza odgađa roditeljstvo
U više zemalja strane državljanke ili doseljenice imaju veću stopu rađanja nego autohtone, što nije slučaj u Češkoj, Danskoj, Estoniji, Letoniji i Islandu, a prije krize nije bilo tako ni u Cipru i Mađarskoj. Od 2009. do 2011. u gotovo svim zemljama u kojima su stope fertiliteta pridošlica pale pad je bio veći nego kod domaćih žena, i apsolutno i relativno. Ako i nije veći, fertilitet autohtone populacije obično je stabilniji, čak i u zemljama gdje je ekonomska kriza udarila najteže, poput Italije, Cipra, Španjolske ili Portugala. Konačno, analiza upućuje na to da je kriza više poljuljala one koji tek žele postati roditelji negoli žene koje već imaju barem jedno dijete. Kod njih je pad stope fertiliteta tijekom krize bio manji. No, te se dvije stope u cjelini uglavnom pomiču zajedno, pa se ni razlika nije znatnije povećala. Stopa fertiliteta prvorotkinja u četiri je krizne godine u odnosu na ukupnu stopu najviše pala u Bugarskoj, Estoniji, Španjolskoj, Litvi i Letoniji, a znatno manje u nordijskim zemljama ili Irskoj, koje prednjače ukupnim stopama.

Ostatak članka možete pročitati ovdje.

Utorak, 21.05.2013. / Jadranka Dozan, poslovni.hr