Crna statistika - MALA ZEMLJA ZA VELIKA STRADAVANJA

U Hrvatskoj godišnje strada između 1.100 i 1.500 radnika

Screenshot: YouTube.com

U Hrvatskoj godišnje strada između 1.100 i 1.500 radnika

Crna statistika nesreća na radu u kojima hrvatski radnici ginu, ostaju invalidima ili privremeno ili trajno 'ispadaju iz stroja', polako počinje podsjećati na ratnu – pamte se imena prvih žrtava (u godini), a ostali nastradali su 'samo' statistika. A još nije osnovan haaški tribunal za žrtve na radu koji bi zaveo nekog reda. Prema službenim podacima, u Hrvatskoj godišnje strada između 1.100 i 1.500 radnika, dok se broj poginulih kreće između 30 i 50, ovisno o godini. Ono što je preostalo od medija koji ovakve događaje ozbiljno registriraju i obrađuju na dnevnoj bazi, bilježi samo nesreće na radu sa smrtnim posljedicama, i to tek kao male vijesti na stranicama crne kronike.

Crna statistika nesreća na radu u kojima hrvatski radnici ginu, ostaju invalidima ili privremeno ili trajno 'ispadaju iz stroja', polako počinje podsjećati na ratnu – pamte se imena prvih žrtava (u godini), a ostali nastradali su 'samo' statistika. Sličnost je još jedna, odgovornost za te nesreće kao i za ratne zločine u prvim poratnim godinama fluidna je, nestaje u rukavcima domaćeg pravosudnog i meandra državnog inspektorskog nadzora. A još nije osnovan haaški tribunal za žrtve na radu koji bi zaveo nekog reda..

Prema godišnjim izvještajima Državnog inspektorata iz proteklih pet godina, na radu godišnje strada između 1.100 i 1.500 radnika, dok se broj poginulih kreće između 30 i 50, ovisno o godini. Teško ozlijeđenih je u prosjeku oko tisuću. Broj nesreća na radu, kako ih registrira i zbraja Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, kreće se oko 14.000 na godišnjoj razini. Inače, pod ozljedom na radu, osim ozljeda nastalih na samom radnom mjestu, ubrajaju se i ozljede nastale na redovitom putu na radno mjesto, odnosno sa radnog mjesta.

Radnici ispred zgradeUkoliko se, recimo, dogodi da u Hrvatskoj u jednom danu smrtno stradaju dva radnika u odvojenim događajima, a i to se, nažalost, događa, o tome se neće oglasiti ministar ili neki drugi državni dužnosnik neposredno ili neizravno zadužen za sigurnost (na radu). Međutim, kada periodično dođe do smanjenja broja smrtno stradalih radnika, nadležne državne institucije lakonski konstatiraju poboljšanje stanja.

Sindikati, s druge strane, već godinama upozoravaju da je zaštita na radu sve slabija, da većina poslodavaca na tome štede, da se one radnike koji bi se požalili na nedovoljne mjere zaštite šikanira i otpušta, da oni poslodavci koji se uhvate u toj vrsti prekršaja uspješno izbjegavaju kazne.

Sama službena terminologija razlikuje dva pojma – nezgoda na radu i nesreća na radu. Pod nezgodom na radu misli se na neželjene i nepredviđene događaje koji za posljedicu ne moraju imati štetu, ozljedu ili onečišćenje okoliša, dok nesreće na radu podrazumijevaju te štetne događaje. Prema statistikama na 330 rizičnih situacija, oko 300 ih se dogodi bez ikakvih posljedica, odnosno u njima ne dolazi do ozljeđivanja radnika ili do zagađenja okoliša.

Posljednjih godina bilježi se i broj poginulih radnika koji su šljakali 'na crno', bez potrebnih papira. Može se samo pretpostavljati koliko ih se u 'sivoj ekonomiji' teže ili lakše ozlijedi, ali se stvar u obostranom interesu s poslodavcem, zataška. O pogoršanju stanja u ovoj oblasti svjedoči i podatak da je tijekom 2012. godine na radu poginuo čak i maloljetnik, na stručnoj praksi.

Javni pogovor o nesrećama na radu polako nestaje. To se najbolje vidi prilikom sve učestalijih željezničkih nesreća. Ozlijeđenim strojovođama ili prometnicima vlakova gotovo se ne posvećuje nikakva pažnja, samo se govori o eventualnim nastradalim putnicima.

Ukinut je, u siječnju ove godine, i Državni inspektorat koji je imao odjel za praćenje zaštite na radu, a ubuduće bi taj posao trebala obavljati neka od inspekcija pri raznim ministarstvima. Budući da su i inspektori rada na teren uglavnom izlazili po dojavi, postavlja se pitanje kako će se prijave podnositi u novim okolnostima. Koliko radnika uopće zna da inspektorata više nema? Kome je to u interesu?

Ostatak vijesti pročitajte na linku.

Utorak, 28.10.2014. / Ante Radić, Ivor Fuka, lupiga.com