Tvrtku otvorite za 10 kuna, za gašenje pronađite 10.000

S nekoliko klikova mišem postajete vlasnik poduzeća u roku 24 sata, dok će u procesu njegova zatvaranja stvar ići neusporedivo tromije.

Poklanjam d.o.o., registriran u Splitu. Nema troškova, zaposlenih, dugova... Trenutno je u fazi mirovanja, zatvoren račun na banci, nema naplate HGK, dokumentacija uredna...” “Poklanjamo d.o.o. osnovan i prijavljen u Zagrebu u ožujku 2014. g. registriran ‘za ugostiteljstvo i usluge’ s još trinaest registriranih dodatnih djelatnosti. Ne tražimo nikakvu naknadu...” “Firmu bez blokade i dugova sa žiroračunom poklanjam. Jedini trošak je prijenos vlasništva kod javnog bilježnika. Djelatnosti: ugostiteljstvo, turizam, prijevoz, uvoz-izvoz, trgovina”...

Takvih oglasa ćete posljednjih dana vidjeti sve više; svako malo će vam se, uz ponudu o darivanju raznoraznih kataloga, jela, piljevine, starog namještaja ili stajskog gnojiva, ukazati i oni u kojima vjerojatno nekoć nadobudni i optimistični poduzetnici daruju svoje, u današnje krizno vrijeme, neprosperitetne tvrtke. Neke od njih registrirane i na više od šezdeset djelatnosti, od kojih, eto, više ni od jedne vlasnik “nema kruva”.

Start za 24 sata

Otvoriti poduzeće danas je jednostavno, brzo, ali i poprilično jeftino. S nekoliko klikova mišem postajete vlasnik poduzeća u roku 24 sata, dok će u procesu njegova zatvaranja stvar ići neusporedivo tromije i nerijetko će se izmijeniti i sva četiri godišnja doba dok ga se na koncu i ne riješite.

A i financijski ćete gašenje tvrtke osjetiti na svojoj koži znatno više negoli, primjerice, otvaranje “j.d.o.o.-a”.
U protekle dvije godine svi oni poduzetnog duha mogli su otvoriti jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za samo deset kuna početnog kapitala (plus osamstotinjak kuna za administrativne troškove). Jednostavno društvo ima gotovo sva obilježja kao i d.o.o, uz iznimku simboličnog temeljnog kapitala, za koji ne možete popiti ni kavu na Rivi.

Čovjek računa pa hajde, idem otvoriti za deset kuna pa što bude – nemam što izgubiti. A onda, ako ne bude baš kako je htio, zaplete se u skupu administracijsku mrežu i shvati da itekako što ima izgubiti: i para i živaca. Zatim većina njih, u maniri “brigo moja, prijeđi na drugoga”, pokušava naći nekoga kome bi bez lipe i kune prepustili svoju nesretnu tvrtku... Ali, malo tko je hoće.

Cijelu vijest možete pročitati na linku.

Srijeda, 19.11.2014. / slobodnadalmacija.hr