Sve je manje ozljeda na radu, ali i posla

Ozljeda na raduU 2009. svi smo zajedno bolovali 16,7 milijuna dana (prosječno 16 dana po bolovanju), a zbog ozljede na radu oko 1,2 milijuna dana (oko 68 dana po slučaju).

U prošloj godini prijavljeno je 19.566 ozljeda na radu, 22,6 posto manje nego godinu ranije kad je prijavljeno gotovo 25.300 ozljeda. Prije 22 godine, kako je prikazano u izvješću o ozljedama na radu za 2009. godinu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, imali smo oko 3000 ozljeda na 100.000 zaposlenih, a prošle nešto više od 1200. Prema pokazateljima trebali bismo biti zadovoljni, osobito kad bi podaci bili rezultat sve bolje zaštite od ozljeda. Autorica analize Vlasta Dečković-Vukres iz Odjela za medicinu rada podsjeća da je riječ o padu zaposlenosti i nestanku (osobito industrijske) proizvodnje gdje se radnici češće ozljeđuju. Osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo je godina i s po 60.000 do 70.000 ozljeda, ali toj brojci pogodovalo je što su svi troškovi liječenja bili na teret zdravstvenog osiguranja. Velik dio bile su to 'putne' ozljede, s posla na posao, od petka do ponedjeljka. Danas ih također priznaju kao ozljede na radu, ali se registriraju izdvojeno, pa je 'pravih' ozljeda na radnom mjestu lani bilo nešto manje od 15.000.

U 66 posto slučajeva ozljeđuju se muškarci, nešto manje nego godinu ranije. Smrtno je stradalo 38 zaposlenih, što je čak 52,5 posto manje nego 2008. godine kada je stradalo 80 osoba.

Najviše se stradava u prerađivačkoj industriji (28 posto), zatim trgovci, automehaničari, građevinci, radnici u zdravstvu i socijalnoj srkbi, a navode se i oni u javnoj upravi i obrani i socijalnom osiguranju. Smrtno su najviše stradavali radnici u građevinarstvu (10 slučajeva), u prerađivačkoj industriji te djelatnosti prijevoza i skladištenja s po šest stradalih te u poljoprivredi i šumarstvu pet. Prema Državnom inspektoratu, na radu su poginula još tri radnika, ali bez ugovora o radu kod privatnih poslodavaca u građevinarstvu u Zagrebu i Splitu.

Najveći broj nesreća dogodio se u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji (6556) te u Primorsko-goranskoj (1848), Splitsko-dalmatinskoj (1772), Osječko-baranjskoj (1627) i Istarskoj županiji (1247). No, najviše umrlih, njih šest, je u Primorsko-goranskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Karlovačkoj po četiri i tri u Brodsko-posavskoj.

U 2009. godini, prema podacima HZZO-a, svi smo zajedno bolovali 16,7 milijuna dana (prosječno 16 dana po bolovanju), a zbog ozljede na radu, prema podatku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (HZZOZZR), oko 1,2 milijuna dana, oko 68 dana po slučaju. Radi usporedbe, 2007. godine prosječno se bolovalo 87 dana, godinu kasnije oko 70, što je odraz, objašnjava Vlasta Dečković-Vukres, prebacivanja ozljeda na radu u poseban fond koji osim liječenja financira i prevenciju.

»Prema normativu, trebali bismo imati jednog specijalista medicine rada na 8000 zaposlenih, što je ostvareno u velikim gradovima (u nekima i dvostruko više), ali ima županija, primjerice, Ličko-senjska gdje radnike liječi samo jedan specijalist te Međimurska gdje ih je samo dvoje i gdje ima problema s ostvarivanjem prava radnika na bolovanje i liječenje. Desetak godina, govori liječnica, nije bilo specijalizacije medicine rada. To se sada nadoknađuje, ali treba pričekati četiri godine dok specijalizaciju završi tridesetak mladih liječnika«, govori Vlasta Dečković-Vukres. Problem je i dobna struktura liječnika u toj grani, jer ih je više od 50 posto starije od 55 godina. Mnogi koji su mogli u mirovinu nastavili su raditi dok ne dođu mlađi, koji su u novije vrijeme pokazali veće zanimanje za tu specijalizaciju. Osim medicine rada, sada je tu sportska medicina, a riječ je o dinamičnom području u kojem nema dežurstava, ali ima terenskog rada i kontakata zbog obilaska radnih mjesta, procjene opasnosti i planiranja preventivnih mjera, zdravog radnog mjesta za zdravog radnika.

Srijeda, 27.10.2010. / Biserka Lovrić, vjesnik.com