Što možeš naučiti iz moje kampanje za potragom poslodavca iz snova...

Što možeš naučiti iz moje kampanje za potragom poslodavca iz snova...

Prošlo je točno godinu dana od moje kampanje u kojoj sam tražila svog poslodavca iz snova. Bilo je to veoma turbulentno razdoblje u mom životu koje se uspješno okončalo — pronalaskom kompanije koja se prepoznala u opisu “oglasa” te kojoj sam i ja odlučila dati povjerenje i priliku da to potvrdi.

Kako treba učiti iz padova, tako smatram da treba učiti i iz uspjeha. Puno je toga što sam naučila i spoznala. Potvrdila sam svoja razmišljanja za koja vjerujem da će biti korisna i ostalima, čak i ako nisi u potrazi svog idealnog poslodavca jer nikad ne znaš. Ideja o kampanji je zapravo nastala godinu dana prije same kampanje i tada još nisam vidjela veliku sliku, već samo video koji sam odmah zatim i snimila.

 

Poslovi su se redali jedan za drugim. Nakon 10 mjeseci i pet različitih poslodavaca kod kojih sam radila prošle godine, jednostavno sam odlučila da je dosta. Došlo je vrijeme da okrenem ploču i idem do kraja. Krajem studenog 2016. godine dogovorila sam suradnju s portalom Kampus.hr i vrlo brzo došao je dan kada mi je moj članak o potrazi za poslodavcem iz snova pomogao u potrazi za poslom.

To su bila dva najizazovnija i najemotivnija tjedna u mojem životu. Preplavile su me nezamislive količine pozitivnih poruka na koje sam htjela čim prije odgovoriti, a već su se drugi dan počeli redati i sami razgovori za posao. Poslodavci koji su me kontaktirali dolazili su iz raznih branši, ali i s različitih pozicija. Bilo je tu i zaposlenika koji su mi se javili s oduševljenjem i rekli da će me preporučiti u svojoj kompaniji, preko HR managera do samih vlasnika i direktora koji su me htjeli uživo upoznati i ponuditi mi posao. Toliku navalu emocija i tako velik pritisak prije nisam doživjela.

Dogodilo se ono o čemu uopće nisam razmišljala da bi se moglo dogoditi. Burnout. Podcijenila sam sveukupno uloženi trud u cijeli taj pothvat, što me već treći dan kampanje koštalo emocionalnog sloma. Te sam večeri odlučila napraviti kratku pauzu od kampanje i biti offline. Bila sam preplašena, ali sam preživjela. Držeći se za rani super odjek same kampanje, hrabro sam nastavila dalje.

Tresla se brda, rodio se miš. Skoro.

Slanje životopisa i hodanje od intervjua do intervjua po cijelom Zagrebu postali su svakodnevica. Neki ljudi jednostavno su me samo htjeli upoznati jer su bili oduševljeni idejom o kampanji i mojim proaktivnim pristupom u traženju posla, a naravno, bilo je i onih koji su mi odmah ponudili i konkretne pozicije u svojim kompanijama. Sve sam to zapisivala u tablicu i polako radila selekciju. Kad se sve nekako smirilo sredinom prosinca, kontaktirala sam kompanije koje su mi bili favoriti i nestrpljivo čekala odgovor. Došao je i sami kraj godine, a ja još nisam dobila niti jedan odgovor. Niti jedan.

Panika.

I ne odgovoriti je odgovor, tješila sam se. Ali kako? Oni su zvali mene, ne ja njih. Oni su ti koji su mi ponudili posao koji trebam prihvatiti. Jedan. To je bila brojka koliko je bilo “drugog kruga” intervjua. Jedan. Na tom drugom sastanku pružili smo si ruke i dogovorili početak rada. U međuvremenu mi je stigao i zadnji e-mail vezan za kampanju u kojem je bio predložen termin za već ranije dogovoren razgovor za posao. Nikad neću zaboraviti taj trenutak u kojem sam se ustala kako bih upoznala direktora, pružila ruku te na pitanje “Martina, kako je prošla kampanja?”, odgovorila s “Bit ću iskrena. Dobila sam posao, ali nikad se ne zna!” i sjela za stol opuštenija nego ikad prije na bilo kojem razgovoru za posao. Neopisiv je taj osjećaj koji me obasuo pri izlasku iz zgrade. “To je to!”, srce mi je šapnulo. Kampanja je uspjela!

I iz uspjeha treba učiti

Većina priča oko padova i učenja iz tih padova apsolutno drži vodu. No rijetko ćeš čuti da netko priča što je naučio iz uspjeha. Ne bi li bilo isto tako sjajno kada bi se to češće radilo kako bi i drugi saznali kako je netko uspio? Koji je recept za uspjeh? Koji je najbitniji sastojak? Pravi trenutak, strpljivost ili nešto treće? Odlučila sam podijeliti svoje sastojke, svoj recept za uspješnu potragu poslodavca iz snova tako da ih i ti možeš primijeniti u svojoj potrazi.

  1. Postavi cilj. Iako sam, primjerice, verbalizirala nižu plaću od one koje sam duboko u sebi priželjkivala, na kraju sam ipak dobila ono što sam zapravo htjela. Imaš pravo sanjati i tražiti baš ono što želiš.
  2. Proaktivnost. Smisli način kako da uspiješ u potrazi za svojim poslodavcem iz snova. Ako ne uspije prvi put, nađi drugi način, čak i treći, ali nemoj prestati tražiti i isprobavati dok ne uspiješ.
  3. Riskiraj. Jer ako nećeš, nikad nećeš saznati kako je moglo biti, a mogla je to biti najbolja odluka u tvom životu, baš kao i meni.
  4. Hrabrost. Vjerovali ili ne, jedan dio mene nije htio da se kampanja proširi internetom jer imam strah od javnosti. No, djelovala sam unatoč svom strahu i pokazalo se kao pravi potez.
  5. Nauči pravilno reagirati. Neki ljudi ili postupci će te razočarati (npr. neodgovaranje na e-mail ili poziv), no zapamti, to samo govori o njima, ne o tebi. Glavu gore i nastavi!
  6. Idi do kraja. Bio pad ili uspjeh, uloži sve što imaš. Igraj all in. Radiš za sebe, ni za koga drugog.
  7. Prepoznaj pravi trenutak. Ako se sjećaš, video je skupljao prašinu punih godinu dana dok nisam prepoznala trenutak da napokon izađe na vidjelo.
  8. Strpljivost/upornost. Moja kampanja nije uspjeh preko noći, već je ipak trebalo i truda i vremena da se sve posloži baš onako kako treba.
  9. Vjeruj da ćeš uspjeti. Pitanje je vremena. Ja sam radila na pronalasku svog poslodavca iz snova više od godinu dana.
  10. Imaj potporu. Teže je kad si u nečemu on your own, ali i ako jesi, ja sam uvijek tu i slobodno mi se javi :)

Lijepo je kad se danas sjetim kampanje i vidim koliko sam bila odvažna. Nitko, ali nitko ne zna kako mi je bilo i kako sam se osjećala. Različiti oblici strahova, negativne misli koje sam se brzo trudila zamijeniti onim pozitivnima, nesigurnost, svašta mi je prolazilo kroz glavu. S druge strane, bilo je tu puno neočekivanog optimizma i potpore koja me je “održavala na životu” i tjerala naprijed. Drago mi je da je bilo baš onako kako je bilo jer je očito tako trebalo biti da danas budem to što jesam — sretna.

Ako imaš iskustva i uspješne priče u vezi pronalaska poslodavaca, podijeli ih u komentarima kako bi i drugi dobili ideju ili iskoristili tvoje super sastojke te uspjeli u svojim potragama. Ako ti se pak sviđa ovaj post, puno bi mi značilo da ga podijeliš preko svojih društvenih kanala.

P.S. ako čitaš ovo, a trebaš profesionalno savjetovanje oko potrage za svojim poslodavcem iz snova (CV, motivacijsko pismo, otvorena molba, kako negativni odgovor pretvoriti u priliku za posao…), slobodno mi piši na [email protected] ili posjeti ovaj link.

Petak, 01.12.2017. / Martina Raškaj, medium.com/@m.raskaj