Zazidana tradicija U koprivničkoj obitelji Vrabelj građevinar je djed, njegova kći i njena djeca Perspektiva

Rušenje tabua da žena nema što tražiti u građevini

Rušenje tabua da žena nema što tražiti u građevini

Graditeljstvo Marije Vrabelj Capek nominirano je za dobitnika ovogodišnje gradske nagrade Koprivnice, što i nije prvo priznanje koje dolazi u ruke te obrtnice. Prije kratkog vremena postala je i vlasnica prestižnog odličja Hrvatske obrtničke komore "Zlatne ruke", a prethodnih godina i podosta drugih.

Tek se u praksi dokazala

Svakako nisu beznačajni i njeni izbori na čelna mjesta u strukovnim udruženjima, posebice sekcijama i cehovima u građevinarstvu u koje je zakoračila gotovo prije tri desetljeća, kada je bila i jedina žena zidarska obrtnica u Hrvatskoj.

– Trebalo je steći povjerenje i razbiti tabue da je to posao rezerviran samo za muške, a to sam uspjela tek radom – podsjeća na početke Marija kojoj, kaže, to i nije teško padalo jer je građevinarstvo zavoljela u samom djetinjstvu. Presudna je svakako bila obiteljska tradicija po kojoj se taj posao kod Vrabeljevih prenosio s koljena na koljeno. Stasala je uz oca Stjepana, koji je dragocjena iskustva stjecao po njemačkim "bauštelama" da bi joj na početku vođenja obrta bio glavna ispomoć, a čiji joj savjeti i danas dobro dođu. Iako se stručno školovala za taj posao tek se je, priznaje, kroz praksu dokazala i potvrdila.

To je uspjela velikom upornošću i dosljednom primjenom stečenog znanja – navodi Stjepan Vrabelj, koji ne krije zadovoljstvo što su istim putem krenula i Marijina djeca. Tako Martina, najstarija kći, već radi u obiteljskoj tvrtki kao diplomirani inženjer građevinarstva, dok je mlađa Mia učenica srednje građevinske, a sin Domagoj eletrotehničke škole.

Okusile tegobe zidarije

– Nitko me nije nagovarao da se priklonim građevinarstvu u kojem su moji preci prisutni još od pretprošlog stoljeća. I kod mene je presudili ljubav prema tom poslu – navodi Martina, koja je već okusila sve vrline i tegobe zidarije, ali niti jednog dana, kaže, nije požalila što je to odabrala. Tako se tradicija Vrabelja zidara nastavlja, s time što sada posao u ruke uzimaju ženski izdanci – prvo Marija, a kroz koju godinu očito će tim putem nastaviti Martina pa i Mia. Tijekom višegodišnjeg bavljenja građevinskim poslom kroz obrt Marije Vrabelj Capek prošlo je, kaže, više od 50 učenika. Poneke od njih pripremala je i za državna natjecanja od kojih se dvoje domoglo čak titula viceprvaka. Navodi da do tada takav uspjeh još nisu zabilježili učenici građevinskih struka iz Koprivničko-križevačke županije, gdje inače školovanje "građevinaca" nema neku tradiciju. – Međutim, nađe se talentiranih učenika koje svakako treba podržati te ne žalim truda da im prenesem sve svoje znanje i stečena iskustva u tom poslu – kaže Marija Vrabelj Capek.

Uz recesiju ih najviše pogađa crno tržište

Graditeljstvo Marije Vrabelj Capek zapošljava 12 radnika, a bilo bi ih, kaže, i više da je sve zakonski regulirano. Građevinarstvo uz recesiju najviše pogađa "crno tržište" zbog čega je sve manje zaposlenih, a sve više ugaslih obrta i poduzeća. – Tako će biti dok se ne počnu primjenjivati europske norma – smatra Marija Vrabelj Capek.

Srijeda, 27.10.2010. / Jovo Rojčević, vecernji.hr