Priča sa zavoda za zapošljavanje, objavljena u ‘Slobodnoj’ donijela joj zaposlenje

‘Galebu’ ne smeta mojih 40 godina, konačno imam novi posao

Kad je prije desetak dana nazvala redakciju “Slobodne” da nam ukaže na depresivnu situaciju na tržištu rada, nezaposlena trgovkinja Sandra Štojs nije ni slutila da će od toga imati koristi, već se “samo htjela nekomu izjadati”...

- Tog dana, sjećam se, kao i svakog uostalom, putem interneta pretraživala sam stranice s oglasima za posao i naišla na jedan za koji sam se mogla natjecati. Odmah sam kontaktirala tu tvrtku, no rekli su mi kako su osobu već pronašli, što me začudilo jer rok za prijave nije bio istekao. Potom sam nazvala svoju savjetnicu na Zavodu za zapošljavanje, a ona uopće nije željela provjeriti o kakvom se oglasu radi! Kao šlag na kraju, po stoti put sam, da li putem radija ili televizije, čula kako je “City Center” Split zaposlio 2000 ljudi što je, sasvim sigurno, daleko od istine.

Revoltirana svim tim, odnosno nemogućnošću da se s 15 godina radnog iskustva u trgovini igdje zaposlim okrenula sam broj “Slobodne” i doslovno sve “istresla” iz sebe - kaže Sandra, koja je pritom inzistirala na anonimnosti jer će, držala je, naići na još više zatvorenih vrata. Dogodilo se, međutim, nešto sasvim suprotno. Njezinu izjavu objavljenu u subotnjoj novini pročitao je poduzetnik Vladimir Babić koji je tražio djelatnicu za rad u novoj “Galebovoj” trgovini u Zvonimirovoj ulici. Nazvao nas je kako bi stupio u vezu sa Sandrom.

- Smatrao sam da osobi koja se ne libi okrenuti broj “Slobodne” i ispričati svoju priču definitivno ne fali motivacije i želje za radom. Tražio sam baš profesionalnog trgovca i iskusnu osobu, no unatoč njihovom broju na Zavodu, radnika nije lako pronaći. Kad čuju za dvokratno radno vrijeme, većina ih doslovno pobjegne. Sandri takvi radni uvjeti ne smetaju - kaže Babić koji je pomoć u pronalaženju završenog trgovca tražio i od Odjela za poduzetnike pri splitskom Zavodu za zapošljavanje na kojem su mu, međutim, rekli kako posredovati mogu tek kad se otvori obrt.- Presretna sam što sam konačno našla poslodavca kojem ne smeta mojih 40 godina.

Znate li koliko su mi samo puta na razgovoru za posao rekli bez uvijanja da sam stara?! Svi bi zaposlili mlade i atraktivne, a uz to još i da imaju iskustva! U trgovini danas rade svi samo ne trgovci; i frizerke i kozmetičarke i pravnice. One meni uzimaju radno mjesto, a ja ne mogu konkurirati za poslove u kojima se traži njihova struka - govori Sandra i dodaje kako je mislila da se posao može dobiti samo preko debele veze, a sad vidi da se nešto da napraviti i putem novina...

"Ljudi zovu, nude mi da budem njegovateljica"
Do slične spoznaje kao Sandra Štojs vjerojatno je došla i Vinka Ivelić, umirovljenica, koja nam je bez ikakvih ograda i srama prije dva tjedna ispričala svoju životnu priču. Priznala nam je, naime, kako s 1800 kuna mirovine ne može plaćati režije i prehranjivati sebe i 17-godišnju unuku, te je primorana živjeti na kredit.

U posljednjih deset godina podigla je sedam nenamjenskih gotovinskih kredita, a sa svakim novim zajmom zatvara prethodni... Nakon objavljene Vinkine ispovijest, telefoni u Sindikatu umirovljenika, u kojem volontira kao tajnica, nisu prestajali zvoniti. - Dobila sam dvije konkretne ponude, i to za posao njegovateljice starijih osoba, ali još ništa nisam odlučila jer sam bila bolesna. Ljudi su zvali preko Sindikata, nudili pomoć - kaže Vinka koja nema ništa protiv milostinje, ali ona je sama preponosna da bi je uzela.

- Nisam išla u novine s ikakvim primislima, jednostavno smatram da nemam što kriti niti se ičega sramiti. Naravno da mi je drago što je moja priča izazvala brojne reakcije, i nagnala ljude da mi ponude pomoć. Posao bi mi definitivno dobro došao - kaže ova hrabra umirovljenica.