Trbuhom za kruhom

Biste li se zbog posla preselili u drugi grad?

Biste li se zbog posla preselili u drugi grad?

Kristina S., 30-godišnja diplomirana ekonomistica iz Rijeke, odlučila se na preseljenje. Kad je prije godinu dana ostala bez posla u Rijeci, čekala je priliku za novo zaposlenje u tom gradu, no nije je dočekala. Potom je u manjem mjestu, od Rijeke udaljenom oko dva sata vožnje, otvoreno radno mjesto za koje je imala sve kvalifikacije, javila se na natječaj i dobila posao. Kako joj je predaleko putovati svaki dan, odlučila se preseliti.

"Život mi je drugačiji, sve se okrenulo naglavačke. Malo sam i odvojena od svojih i mjesto je dislocirano, ali nije mi ni najmanje žao. To je novo iskustvo i da sve ovo moram ponoviti, sigurno bih to učinila", kaže Kristina.

U posljednje tri godine porasla mobilnost
Unatoč vrtoglavoj brojci od gotovo 320 tisuća nezaposlenih, čini se da većina nije spremna na ovakve životne preokrete.

Unatoč potrebama, mobilnost radne snage u Hrvatskoj još uvijek nije onakva kakvu zahtijeva tržište rada. To je, pak, posljedica mnogih drugih faktora, od onih ekonomskih do toga da tradicijski nismo u dovoljnoj mjeri okrenuti mobilnosti i promjeni mjesta života i rada. Odlazak u drugi grad ili selo za mnoge nisu opcija, tvrde na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

No, prema posljednjim podacima, situacija se polako mijenja. Hrvati su u posljednje tri godine ipak skloniji/prisiljeniji potražiti posao izvan mjesta stanovanja ili čak preseliti u drugi grad nego što su to bili prethodnih godina.

Tako se na rad izvan mjesta prebivališta tijekom 2010. godine odlučilo 19.292 nezaposlenih osoba s evidencije zavoda, što čini 15,7% ukupno zaposlenih u 2010. godini. Na zapošljavanje izvan područja stanovanja najviše se odlučuju nezaposlene osobe iz Splitsko-dalmatinske županije, Zagrebačke, Grada Zagreba i Osječko-baranjske županije, a najslabije osobe iz Požeško-slavonske, Ličko-senjske, Koprivničko-križevačke i Brodsko-posavske županije. Uglavnom putuju iz manjih mjesta u veća, no ima i iznimaka.

Maja M., 30-godišnja profesorica iz Zagreba, svaki dan na svoje radno mjesto putuje u grad gotovo dva sata udaljen od Zagreba. Nakon 80-ak poslanih molbi i niti jednog poziva na razgovor, odlučila je prihvatiti posao izvan Zagreba.

"Puno vremena izgubim na putovanje, zbog čega mi ostaje jako malo vremena za pripreme za nastavu, a još manje za druženje s bližnjima. Financijski isto nije baš isplativo, no u kakvom nam je trenutačno stanju država, sretna sam što uopće imam posao. Nadam se da ću uskoro dobiti posao u Zagrebu jer u skoroj budućnosti planiram zasnovati obitelj pa će biti još teže toliko izbivati od kuće", kaže Maja.

Na trajno preseljenje Hrvati se ipak odlučuju mnogo rjeđe
Mladim ljudima iz većih gradova preseljenje u neko manje razvijeno područje često se čini kao kraj svijeta, no mnogi su, posebno u ova krizna vremena, prisiljeni krenuti u takvu "pustolovinu". Naime, život u malim sredinama je sporiji, nema toliko stresa. Za one koji vole gradski ritam ovo nije opcija, ali za većinu je upravo takvo mirnije okruženje prednost.

Iako Hrvati sve više prihvaćaju poslove izvan mjesta stanovanja, kada je selidba u pitanju na takav se potez odlučuju mnogo rjeđe. Problem je prije svega u tome da trajnije preseljenje zahtijeva i rješavanje drugih važnih pitanja – radno mjesto za bračnog druga ili partnera, mjesto stanovanja te nove životne uvjete koji zahtjevaju razdoblje prilagodbe.

Petak, 21.01.2011. / Barbara Šiprak, net.hr