Retorički hit ljeta: Joj i jao

„Joj i jao“ apsolutni je retorički hit ovog ljeta. Ovako je krenulo… Najprije mi je prijatelj u sms poruci, na pitanje kako mu ide s osvajanjem djevojke u koju je duže vremena zaljubljen, odgovorio: „Joj i jao! Ne pitaj, stara moja, ubio sam se da joj pokažem kako sam čovjek njezinog života, ali jok, ne trza. Jooj.“

Nastavilo se s klijentima - kasne s plaćanjem jednog računa više od 45 dana. Nazovem njihovo računovodstvo i žena nakon pola sata potrage pronađe zametnuti račun. „Joooj, oprostite, ispričavam se, ali jao, znate, mora mi to potpisati šef, a on je na krstarenju sljedećih mjesec dana…“ Joj i jao… Da…
 
Pa onda imali majstore u kući. „Joj i jao“ prije nego što uopće započnem pričati, je l'? O detaljima renoviranja neću sad naširoko, to smo relativno uspješno riješili s dvije kutije apaurina i četiri psihoterapije, ali da vam ispričam ovo s vratima… Uzeli tvrtku koja garantira isporuku u roku od 30 dana. Izmjerili oni vrata, uplatili mi avans. Prošlo 40 dana, zovem poslovnicu. O.K., open space je bio zanimljiv neko vrijeme, ali gdje su sad naša vrata? „Pa kako gdje, ugradili smo ih mi.“ Kome, nesretniče? „Pa Markovina, zar ne?“ Marković je naše prezime, munja te strefila… Prvo tišina s druge strane. A onda krene. „Jooj i jao… Znate, oni moji su krivo pročitali...“ I tako dok je nama smrklo, Markovini je svanulo. Ali ne lezi vraže. Prođe mjesec dana, stignu jučer vrata. Okrenuta na krivu stranu. Kraća za 1 cm. I joj i jao! Ne bi čovjek vjerovao koliko je ponekad važan taj 1 cm. Došao gazda, gleda u to, hvata se za glavu i u trenucima neizmjerne verbalne inspiracije izusti što? Naravno, „Joooj“. Stojimo tako, šutimo i gledamo u ta vrata. Kontam, ako inzistiram da naprave nova, trajat će mjesec dana. I što je najgore, ima jedan Mareković u kvartu. Mislim, kakve smo sreće… Joooj.
 
I dok pišem ove priče, na vratima zvoni. Dostava dva ručka. Zaustim reći kako nismo danas naručili, ali onda se zaustavim... He, he, he. Bit će nekom joj i jao.

Za Ciceron: Mirela Španjol Marković

Više sličnih priča pročitajte na www.ciceron.hr

Srijeda, 29.08.2012.