Prijava
Traži
Političko ponašanje ponekad je i bitna komponenta koja se traži od potencijalnih ili već postojećih zaposlenika unutar organizacije. Vrlo često regrutiranje, nagrađivanje, edukacija ali i napredovanje potiču takvo ponašanje zaposlenika. Istraživanja su pokazala da nekoliko bitnih odlika osobnosti pokazuje spremnost za korištenje moći i političko ponašanje unutar organizacije. To su: potreba za moći, Makijavelizam, lokus kontrole i skonost rizičnom ponašanju.
Moć kao opijum
Već gotovo 50 godina traju debate da li je organizacija racionalna ili politička struktura.
Već 1940-tih godina američki je znanstvenik David McClelland razvio teoriju tri potrebe koje svaka osoba u većoj ili manjoj mjeri uči u procesu socijalizacije. To su potreba za moći, za postignućima i za pripadanjem. U svakoj osobi intenzitet te tri potrebe varira. Neki pojedinci imaju potrebu utjecati i voditi (kontrolirati) druge ljude, i shodno tome će biti skloniji političkom ponašanju unutar organizacija. Primjer osoba sa izraženom potrebom za moći su bili američki predsjednici Ronald Reagan, John Kennedy i Frank Roosevelt. Za razliku od njih, Bill Clinton je imao izraženu potrebu za uspjehom ali i pripadanjem. Pošto je potreba za kontrolom drugih i događaja vrlo često odlika i efikasnog menadžera, istraživanja su pokazala da je izražena potreba za moći vrlo često tražena osobina u procesu regrutiranja menadžera.
McClelland je sredinom 90-tih razvio teoriju u kojoj velika težnja za moći može poprimiti dva oblika: personaliziranu moć i društveno-orijentiranu moć. Menadžeri koji teže personaliziranoj moći obično imaju slijedeće karakteristike:
Već 1940-tih godina američki je znanstvenik David McClelland razvio teoriju tri potrebe koje svaka osoba u većoj ili manjoj mjeri uči u procesu socijalizacije. To su potreba za moći, za postignućima i za pripadanjem. U svakoj osobi intenzitet te tri potrebe varira. Neki pojedinci imaju potrebu utjecati i voditi (kontrolirati) druge ljude, i shodno tome će biti skloniji političkom ponašanju unutar organizacija. Primjer osoba sa izraženom potrebom za moći su bili američki predsjednici Ronald Reagan, John Kennedy i Frank Roosevelt. Za razliku od njih, Bill Clinton je imao izraženu potrebu za uspjehom ali i pripadanjem. Pošto je potreba za kontrolom drugih i događaja vrlo često odlika i efikasnog menadžera, istraživanja su pokazala da je izražena potreba za moći vrlo često tražena osobina u procesu regrutiranja menadžera.
McClelland je sredinom 90-tih razvio teoriju u kojoj velika težnja za moći može poprimiti dva oblika: personaliziranu moć i društveno-orijentiranu moć. Menadžeri koji teže personaliziranoj moći obično imaju slijedeće karakteristike:
- impulsivno koriste moć
- nisu dobri u gradnji organizacije
- žele dominirati ljudima oko sebe
- koriste druge ljude radi vlastitog napredovanja
- žele da su njihovi zaposlenici lojalni samo njima a ne nužno i organizaciji
Za razliku od njih, menadžeri koji teže društveno-orijentiranoj moći imaju slijedeće karakteristike:
- vjeruju u potrebu centraliziranog autoriteta
- imaju osjećaj za pravdu, nagrađujući dobar rad
- uživaju u discipliniranom radu i organiziranosti
- osjećaju se odgovornim za razvoj organizacije koju vode i kojoj pripadaju
- koriste moć za dobro cjelokupne organizacije
- koriste moć kako bi stvorili dobru radnu atmosferu za ljude oko sebe
- pomažu drugima u shvaćanju i obavljanju zadataka kao dijela viših organizacijskih ciljeva
Makijavelizam
Druga osobina onih koji vole koristiti moć i političko ponašanje unutar tvrtke naziva se Makijavelizam, po talijanskom filozofu iz 16. stoljeća, Niccolu Machiavelliju. U njegovom poznatom djelu Vladar, vrlo popularnoj literaturi mnogih menadžera, savjetuje se vladara kako manipulirati drugima za postizanje državničkih ciljeva. Odlika Makijavelizma postala je sinonim za oportuno i neiskreno ponašanje bazirano na ispunjavanju isključivo vlastitih interesa. Na testovima kojima se mjeri stupanj makijavelističkog ponašanja, osobe koje su tzv. izraženi Makijavelisti, će se u velikoj mjeri složiti sa tvrdnjama kao što su:
Lokus kontrole
Treća osobina koja pokazuje sklonost ka političkom ponašanju naziva se lokus kontrole koji predstavlja vjerovanja pojedinca o mogućnost kontroliranja situacija u svojem životu. Neki ljudi vjeruju da su događaji u njihovom životu isključivo pod njihovom kontrolom, posjedujući tako interni lokus kontrole. Za razliku od njih, osobe sa eksternim lokusom kontrole sklonije su vjerovati da je sve u rukama Sudbine tj. da na vrlo malo događaja mogu utjecati. Zbog vjerovanja u kontrolu svojeg realiteta, osobe sa izraženim internim lokusom kontrole bit će izraženijeg političkog ponašanja unutar organizacije (naravno, ako ih to interesira). Razlog tome je što vjeruju kako će njihove političke taktike biti efikasne a i nisu povodljivi za drugim ljudima, nego naprotiv žele sami voditi.
Sklonost rizičnom ponašanju
Posljednja od osobina koja se povezuje sa političkim ponašanjem je i sklonost riskiranju. Političko ponašanje unutar organizacija nije bez rizika ali i negativnih posljedica po one koji su u to uključeni (npr. otkaz, gubitak položaja, davanje željene menadžerske pozicije drugima i sl.). Neki ljudi su po svojoj prirodi skloniji rizičnijem ponašanju od drugih, što ih čini i sklonijima političkom ponašanju kako bi napredovali u karijeri. Njihov glavni moto je «tko ne riskira ne profitira», i obično su u ostvarenju svojih ciljeva spremni «hodati po ivici žileta».
Ovakve osobine obično su povezane sa jakim željama za napredovanje unutar organizacije. Svaka organizacija u sebi sadrži dio visoko ambicioznih zaposlenika koji će koristiti razne oblike političkog ponašanja za svoje napredovanje. Konkurencija je time veća što se cilja na više pozicije, za čiji relativno mali broj (u odnosu na srednje i niže menadžerske strukture) ambiciozni menadžeri ponekad su spremni učiniti bilo što kako bi ih dobili. Moć je zaista jedan od najvećih opijuma!
Druga osobina onih koji vole koristiti moć i političko ponašanje unutar tvrtke naziva se Makijavelizam, po talijanskom filozofu iz 16. stoljeća, Niccolu Machiavelliju. U njegovom poznatom djelu Vladar, vrlo popularnoj literaturi mnogih menadžera, savjetuje se vladara kako manipulirati drugima za postizanje državničkih ciljeva. Odlika Makijavelizma postala je sinonim za oportuno i neiskreno ponašanje bazirano na ispunjavanju isključivo vlastitih interesa. Na testovima kojima se mjeri stupanj makijavelističkog ponašanja, osobe koje su tzv. izraženi Makijavelisti, će se u velikoj mjeri složiti sa tvrdnjama kao što su:
- Najbolji način suradnje sa ljudima je reći im ono što žele čuti.
- Vjerovati nekome u potpunosti izaziva probleme.
- Nikada ne reci ljudima zašto nešto činiš ako nemaš od toga korist.
- Najsigurnije je razmišljati da svi ljudi posjeduju opaku crtu koja će se kad tad ispoljiti ako im date šansu.
Lokus kontrole
Treća osobina koja pokazuje sklonost ka političkom ponašanju naziva se lokus kontrole koji predstavlja vjerovanja pojedinca o mogućnost kontroliranja situacija u svojem životu. Neki ljudi vjeruju da su događaji u njihovom životu isključivo pod njihovom kontrolom, posjedujući tako interni lokus kontrole. Za razliku od njih, osobe sa eksternim lokusom kontrole sklonije su vjerovati da je sve u rukama Sudbine tj. da na vrlo malo događaja mogu utjecati. Zbog vjerovanja u kontrolu svojeg realiteta, osobe sa izraženim internim lokusom kontrole bit će izraženijeg političkog ponašanja unutar organizacije (naravno, ako ih to interesira). Razlog tome je što vjeruju kako će njihove političke taktike biti efikasne a i nisu povodljivi za drugim ljudima, nego naprotiv žele sami voditi.
Sklonost rizičnom ponašanju
Posljednja od osobina koja se povezuje sa političkim ponašanjem je i sklonost riskiranju. Političko ponašanje unutar organizacija nije bez rizika ali i negativnih posljedica po one koji su u to uključeni (npr. otkaz, gubitak položaja, davanje željene menadžerske pozicije drugima i sl.). Neki ljudi su po svojoj prirodi skloniji rizičnijem ponašanju od drugih, što ih čini i sklonijima političkom ponašanju kako bi napredovali u karijeri. Njihov glavni moto je «tko ne riskira ne profitira», i obično su u ostvarenju svojih ciljeva spremni «hodati po ivici žileta».
Ovakve osobine obično su povezane sa jakim željama za napredovanje unutar organizacije. Svaka organizacija u sebi sadrži dio visoko ambicioznih zaposlenika koji će koristiti razne oblike političkog ponašanja za svoje napredovanje. Konkurencija je time veća što se cilja na više pozicije, za čiji relativno mali broj (u odnosu na srednje i niže menadžerske strukture) ambiciozni menadžeri ponekad su spremni učiniti bilo što kako bi ih dobili. Moć je zaista jedan od najvećih opijuma!
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
Edukacija
Biznis tracheraj
