Ljudi su 'kreatori atmosfere'

"Okrenite" atmosferu u uredu

Svima nam je poznat osjećaj grca u želucu. Često čujemo ili smo i sami bili u prilici reći kako na posao odlazimo s grčem u želucu. Obično uzrok tome nije loš doručak već razlog leži u našem (ne) zadovoljstvu. Naše tijelo nam signalizira kada nešto trebamo promijeniti. Bilo da se radi o ukliještenom živcu u leđima, učestalim glavoboljama ili osjećaju nelagode u trbuhu, uzroci tome su obično psihološke prirode, a fizička je samo manifestacija problema.

I šutnja je prijenos poruke na jednako agresivan način.Kad govorimo o atmosferi u uredu najjednostavnije ju možemo opisati kao dobru ili lošu. Promatrano iz našeg osobnog kuta gledanja često imamo osjećaj da je to nešto što se događa izvan nas. Iako je atmosfera pojava, ona ne postoji sama po sebi. Svima je jasno da atmosferu stvaraju ljudi. Obzirom da smo i mi sami dio uredskog kolektiva, neizbježno smo i kreatori atmosfere. Saznajmo kako mi osobno pridonosimo atmosferi u uredu.

Kreatori uredske atmosfere
Atmosferu određuju verbalna i neverbalna komunikacija. Kada govorimo o neverbalnoj komunikaciji, to je govor našeg tijela koji opisuju pokreti koje koristimo i stav koji smo zauzeli, čak i pogled koji nam je upućen ili smo ga uputili našem sugovorniku. Iz toga možemo zaključiti da se verbalna komunikacija sastoji, osim od sadržaja, i od tona glasa koji upotrebljavamo. Agresivna komunikacija se može prepoznati po povišenim tonovima koje obično opisujemo kao vikanje, ali i sniženim tonovima što često zvuči kao prijetnja. Važnije od onoga što smo rekli je što je naš sugovornik „čuo". Kada netko viče na nas, teško se koncentriramo na sadržaj, a isto je i u obrnutoj situaciji. Zato se kaže da se vikanjem ne postiže puno. Isto tako se ne postiže ni šutnjom, jer je šutnja prijenos poruke na jednako agresivan način.

Preuzimanjem odgovornosti svjesno utječemo na međusobnu komunikaciju
To je posebno važno kada svakodnevno radimo s ljudima. Ponekad netko ima loš dan, možda zdravstvene probleme, možda pokušava svoje nezadovoljstvo prenijeti na druge, možda ne zna drugačije ili reagira iz straha. Kada smo svjesni različitih nesavršenosti svojih sugovornika, a samim time i vlastitih, možemo lakše kontrolirati situacije.

Komunikacija je alat i kada ga svjesno koristimo lakše ćemo spriječiti eskalacije sukoba, uspješnije prenijeti i primiti kritiku ili pohvalu. Atmosfera se gradi nezadovoljstvom, strahom i frustracijom,  ili  zadovoljstvom, prihvaćanjem i spremnošću na dijalog. Otprilike 50% ovisi o vama i načinu na koji komunicirate, a drugih 50% odgovornosti je na vašem sugovorniku. Iskoristite to i pridonesite pozitivnoj atmosferi u vašem okruženju.
Za primjer možemo uzeti neugodnog kolegu koji kritizira sve oko sebe, često omalovažava rad drugih kolega i vrijeđa svojim komentarima. Atmosfera u takvoj komunikaciji je zasigurno vrlo neugodna.

Imate dvije mogućnosti. Prva je da to prihvatite i nastaviti hodati s knedlom u grlu. U tom slučaju niste sugovornik, već ste objekt koji netko koristi shodno svom obrascu ponašanja. Ili možete preuzeti ulogu sugovornika i promijeniti način komunikacije. Imajte na umu da uvijek imate pravo osjećati se neugodno i uvijek imate pravo to reći. Osim upravljanja u kriznim situacijama s neugodnim sugovornicima, pri čemu utječemo da se atmosfera ne pogoršava, isto tako imamo priliku doprinijeti da atmosfera bude bolja od prihvatljive. Evo kako:

  • obratite pažnju na raspoloženja i potrebe kolega. Ponekad je dovoljno našaliti se i nasmijati suradnike, a ponekad je efikasno pripomoći nekome kome nedostaje vremena ili znanja za obavljanje određenog zadatka.
  • kada razgovarate s drugima, obratite pažnju na vlastito držanje što radite s rukama, gledate li sugovornika u oči. Kada želite opustiti sugovornika ili ohrabriti, nabacite osmijeh na lice.
  • imajte na umu da je svatko od nas osoba vrijedna ljubavi i poštovanje Ponekad trebamo potvrdu da smo dobri i podršku kada nam je potrebna pomoć. Stoga ne štedite na osmjesima i lijepim riječima, i uvijek pomozite ako ste u prilici.

Utorak, 29.05.2012. / Morana Barbara Lučić, tajnica.hr