Prijava
Traži
Nepredvidljivo radno vrijeme i neočekivani zahtjevi za dužim ostajanjem na poslu pokazali su se vodećim neprijateljima odluke o rađanju djeteta.
Svaka treća žena koja je završila fakultet u dobi od 30 do 39 godina u Hrvatskoj nema djece, a najmanje djece imaju obrazovane žene zaposlene u financijskom sektoru. Razlog je nepredvidljivo radno vrijeme i čest nenajavljen prekovremeni rad, zbog čega upravo žene u tom sektoru najteže mogu uskladiti obiteljski i poslovni život.
Isplaniran rad
Isti problemi muče i žene niskog obrazovanja zaposlene u trgovini, koje u Hrvatskoj - suprotno očekivanjima i podacima iz drugih zemalja - stoga imaju manje djece nego žene istog obrazovanja i dohotka u drugim sektorima.
- Pokazalo se da noćni rad ili rad vikendom nije prepreka roditeljstvu i ne može se povezati s manjim brojem djece. Primjerice, najviše noćnog rada imaju žene u zdravstvu, a istodobno zaposlene u toj djelatnosti imaju i najviše djece. No, radi se o tome da je u zdravstvu rad unaprijed isplaniran - objašnjava dr. Anđelko Akrap, demograf sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, u analizi povezanosti fertiliteta i zaposlenosti žena u Hrvatskoj.
Čak 33,9 posto zaposlenih žena s diplomom u dobi od 30 do 39 godina nema djece, dok među njihovim vršnjakinjama sa završenom samo osnovnom školom više od 40 posto njih ima već troje ili više djece.
Istraživanje koje su ugledni demografi proveli na 1309 zaposlenih žena u Hrvatskoj u dobi od 20 do 39 godina pokazalo je da je nepredvidljivo radno vrijeme jedan od najvećih neprijatelja nataliteta. Zaposlene majke se najteže nose upravo s tim jer ne mogu isplanirati svoje obiteljske obaveze, odnosno čuvanje djece. Naime, u Hrvatskoj rad institucija nije pratio promjene u obiteljima i zaposlenosti.
Iako jednohraniteljska obitelj više ne prevladava, paleta usluga skrbi o djeci nije se mijenjala desetljećima, kao ni klasično radno vrijeme vrtića. Iako nemaju potporu države, politike ni institucija, a i baka-servis je, osobito u gradovima, sve rjeđi, žene ipak nekako uspijevaju organizirati skrb o djeci.
Sve dok znaju da im ta skrb treba - neplanirani dulji ostanak na poslu ili iznenadna promjena smjena problem je s kojim se ne mogu nositi. A kod poslodavaca, pokazalo je istraživanje, nemaju nikakvo razumijevanje. Štoviše, žene izmišljaju najrazličitije izgovore samo da ne moraju šefu reći da “moraju po dijete u vrtić”.
Mlade žene
Najveći broj djece, prema istraživanju, imaju nižeobrazovane žene u prerađivačkoj industriji. Među ispitanicama one su najneobrazovanije, najranije su završile školovanje i očekivano je da su ranije zasnovale obitelj i rodile djecu. Čak deset posto tih mladih žena ima samo osnovnu školu ili još manje od toga, a 70 posto ima završenu srednju školu. S obzirom na obrazovnu strukturu, očekivano bi bilo da po broju djece slijede žene zaposlene u sektoru trgovine, no slijede zdravstvo, socijala i obrazovanje, sektori u kojima su žene najobrazovanije. U obrazovanju, primjerice, 92 posto žena ima završen fakultet.
Razlog je upravo predvidljivo radno vrijeme i - sigurnost posla. Trgovina je, tumači u radu dr. Akrap, sektor koji je posljednjih desetak godina dobio veliki zamah, a u kojem je većina radne snage ženska. Radi se o mladim ženama, jer svaka druga mlađa je od 34 godine. Dakle, upravo u fertilnoj dobi.
- No, svaka treća zaposlena u trgovini radi na određeno vrijeme, dakle bez sigurnosti - objašnjava dr. Akrap.
Iako je očekivano da visokoobrazovane žene kasnije rađaju, stručnjaci upozoravaju da “biologija nije slijedila sociologiju”, odnosno žene su i dalje najplodnije u ranim 20-ima. Početak rađanja u 30-im godinama pretpostavlja teškoće u dobivanju željenog broja djece. Naime, samo sedam posto žena koje nemaju djecu ne žele ih ni imati.
Transformacija još traje
Stoga čak 33,9 posto zaposlenih žena s diplomom u dobi od 30 do 39 godina nema djece, dok među njihovim vršnjakinjama sa završenom samo osnovnom školom više od 40 posto njih ima već troje ili više djece!
- Kod visokoobrazovanih žena najveća je razlika između željenog i ostvarenog broja djece, o čemu bi kreatori obiteljske politike trebali voditi računa - zaključuje dr. Ivan Čipin sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta u radu o obrazovanju i fertilitetu zaposlenih žena. Ističe kako kod nas transformacija tradicionalnog modela muškog hranitelja u dvohraniteljsku i dvoskrbničku obitelj još nije završila. Tamo gdje su tu promjenu pratile država i institucije, a radi se ponajprije o skandinavskim zemljama, stope fertiliteta su visoke, i to upravo među najobrazovanijim ženama.
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
Edukacija
Biznis tracheraj
