Prijava
Traži
Samo postavljanje takvih pitanja odmah privlači kritičare utopijskog razmišljanja. Iako u principu lijepa ideja, manje radnih sati nije izvedivo u praksi, reći će. Ovakva rješenja rezultirala bi smanjenom potrošnjom i još većim gospodarskim teškoćama.
Neki zagovaratelji radne etike čak tvrde da put prema zdravlju i sreći leži u dugotrajnijem radu, ne u njegovom smanjivanju. Rad nas čini zdravijima i sretnijima.
Prijetnja sreći?
Takva pro-rad ideologija koristi se kako bi se legitimirale socijalne reforme kojima bi se nezaposlene prisiljavalo da prihvate bilo kakav posao, pod bilo kakvim uvijetima.
Uz to stvara i ideološku barijeru protiv zahtjeva za provođenje manje vremena na poslu.
Skraćeno radno vrijeme predstavlja se kao prijetnja našem zdravlju i sreći, a ne kao nešto što bi to poboljšalo.
Ali zamisao o manje rada nije samo moguća, već je i osnova za bolji životni standard.
Sve više znanstvenih istraživanja otkriva pravu cijenu duljeg radnog vremena, uključujući i slabljenje mentalnog i fizičkog zdravlja.
Dugi radni sati povečavaju rizik od moždanog udara, srčanih bolesti i dijabetesa 2. Uz to gubimo vrijeme koje bismo proveli s obitelji i prijateljima. A najgore je što gubimo mogućnost biti i raditi stvari koje čine život vrijednim življenja.
Rad nas sputava
Naši su životi često previše opterećeni poslom tako da imamo premalo vremena i energije tražiti alternativne načine življenja – ukratko, naši talenti i potencijali ograničeni su našim poslom.
Rad nas ne oslobađa, već nas sputava. I to sve govori da bi trebali raditi manje.
Trebali bi se suprotstaviti važećoj radnoj etici i promovirati alternativne načine života koji su manje orjentirani na rad.
Tehnološki napredak tijekom zadnjih stoljeća konstantno povećava produktivnost. Ali dobici u produktivnosti nisu rezultirali kraćim radnim danom. Barem u modernim vremenima, ti su dobici rezultirali povećanjem dobiti vlasnika kapitala.
Odnos moći
Nepostojanje napretka u skraćivanju radnog vremena u modernim kapitalističkim gospodarstvima odražava utjecaj ideologije, kao i moći.
S jedne strane, učinci konzumerizma stvorili su moćnu snagu koja ide na ruku duljem radnom vremenu.
Zaposlenike se cijelo vrijeme uvjerava da kupuju više i više, a zbog toga moraju više i raditi, da bi išli u korak s najnovijom modom, ili tehnološkom igračkama.
S druge strane, oslabljena snaga radnika nasuprot kapitala stvorila je uvjete koji pogoduju produljenju radnog vremena.
Nedavno otkriće radne prakse u Amazonu govori o moći kapitala u nametanju loših radnih uvjeta, uključujući i dodatne radne sate, zaposlenicima.
Rast nejednakosti u društvu također hrani kulturu dugih radnih sati jer pojačava osjećaj nužnosti da se radi više.
David Graeber provokativno tvrdi kako tehnologija napreduje istovremeno s povećanjem broja ‘usranih’, ili besmislenih, poslova.
Zbog toga nismo ostvarili Keynesovo predviđanje da ćemo u 21. stoljeću imati 15-satni radni tjedan, kao rezultat tehnološkog napretka. Umjesto toga, živimo u svijetu u se stvara posao bez društvene vrijednosti.
Razlog za to, po Graeberu, potreba je vladajuće klase da drži radničku klasu zaposlenu.
Ostatak vijesti pročitajte na portalu net.hr
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
Edukacija
Biznis tracheraj
