Prijava
Traži
Ivan je bio marketinški stručnjak u srednje velikoj firmi. Odlično je obavljao svoj posao, pa je nakon određenog vremena unaprijeđen u šefa. Prvi puta u svojoj karijeri ima ulogu šefa. Uz Ivana, u timu je bilo još desetoro ljudi. Posebnu ulogu u timu ima Goran, koji se također nadao Ivanovoj novoj poziciji, ali nije bio izabran.
Od znanja u vođenju, Ivan je imao na raspolaganju samo sjećanje na to kako ih je vodio bivši šef. Suština stila bivšeg šefa bila je čvrsta ruka i malo informacija. Sa tim naslijeđem i znanjem nadao se da će nekako uspjeti uspostaviti kontrolu nad svojim timom. Za Ivana je to bilo vrlo zahtjevno jer je s ostalim članovima tima imao ravnopravan i prijateljski odnos. Sada to više neće biti moguće i morat će pronaći novi odnos. Smiješno je bilo vidjeti kako Ivan “pliva” između uloge šefa i prijatelja. Kao da se ne može odlučiti što zapravo želi biti, a njegova ga ekipa gleda i pomalo uživa u toj njegovoj borbi sa samim sobom.
Prošlo je dva tjedna i Ivan je postao svjestan nekoliko stvari. Prvo, Goran koji se nadao njegovom mjestu, pružao mu je kontinuiran otpor. Gdje god da je mogao, stvorio je Ivanu prepreku. Drugo, svi ostali isto su tako prema njemu krenuli sa svojim očekivanjima. Osjećao se kao u sendviču. Šef je očekivao brze rezultate, njegovi zaposlenici, bivši prijatelji, vješto su se borili protiv svake promjene, dobavljači i kupci su i dalje imali velike nedoumice. Obzirom da su znali da Ivan ima malo iskustva, neki od njih bili su jako oprezni, a drugi su ga uporno pokušavali “preveslati” i “osvojiti” bolje uvjete poslovanja nego što su imali prije.
Ivan se nadao da će sve to skupa nekako proći, da će ipak na kraju uspjeti “pohvatati konce”, ali to se nakon dva mjeseca još uvijek nije dogodilo. Sada je postalo jasno, ako Ivan brzo nešto ne promijeni, vratit će se u ulogu člana tima, a Goran će preuzeti njegovo mjesto. To je prepoznao njegov novi šef i poslao ga na trening “100 prvih dana za lidera”. Ivan se vratio pun entuzijazma i evo što je napravio.
Na treningu je, kao prvo, imao priliku promisliti o sebi. Uspio je odgovoriti na pitanja kao što su: Koja je moja motivacija na ovoj poziciji? Što me zapravo pokreće? Tko su mi uzori i što bih od tih uzora uzeo, a što nikako ne bih primijenio u svom stilu vođenja? Koji su točno moji zadaci u ovoj ulozi koju sada imam? Koji su mi ciljevi, što ja to točno želim napraviti na ovoj poziciji koju sada imam?
Osim toga, prva stvar koju je napravio kada se vratio sa seminara bila je sastanak sa svojim novim šefom. Imao je još dva pitanja za šefa: Koje su TOČNO moje odgovornosti i koje su TOČNO moje ovlasti?
Ivan je na treningu napravio detaljnu analizu “stakeholdera”, dakle osoba ili grupa ljudi koji su direktno vezani uz njegov svakodnevni posao i rezultate. To su svakako bili njegov šef i njegovi zaposlenici, dobavljači, kupci, odjel prodaje i sl. Ivan je napravio detaljnu analizu snage i važnosti svake osobe i skupine te moguća očekivanja svake od tih skupina. Štoviše, napravio je strategiju komunikacije sa svakom skupinom. Posebnu analizu izradio je za komunikaciju sa Goranom kao svojim bivšim konkurentom za poziciju.
Bez obzira što je prošlo dva mjeseca od kada je postao šef, sada je napravio napokon plan poslovanja za koji je smatrao da je razumljiv i istovremeno motivirajući za njegov tim. Taj je plan, naravno, prvo potvrdio sa novim šefom i predstavio svom timu. Pobrinuo se da njegov nastup bude pozitivan i usmjeren na ono što oni kao tim zajedno mogu učiniti za sebe, jedni za druge i za kompaniju u kojoj rade. Bio je pažljiv što se tiče vremenskih detalja, ostavivši svima dovoljno vremena da se priviknu na promjene koje je najavio.
Na kraju, nakon što je dva mjeseca bio u firmi od sedam ujutro do devet navečer, toga je bilo dosta. Obitelj mu je definitivno patila, a što je mogao jasno vidjeti u odnosu sa suprugom i djecom. Odredio je sam sebi jasne granice provođenja vremena u firmi. Zna da se na ovoj poziciji neće moći vratiti na radno vrijeme od osam do četiri, ali znao je da granice mora imati.
Tako je Ivan, napokon, nakon dva i pol mjeseca imao osjećaj da vlada situacijom. Zna smjer kamo ide, ljudi se pod njegovim vodstvom osjećaju sigurno, a šef ima sve manje direktivnih naloga i pitanja. Zanimljivo je da su se kupci i dobavljači počeli odnositi spram njega sa poštovanjem i oprezom. Osjećao je da postaje šef koji ima širinu. Osjećao je da postaje lider!
Alan Žepec
Alan ima iskustvo u poslovnom sektoru kao vlasnik i predsjednik Uprave građevinske firme Parting sa 130 uposlenih radnika, koju je osnovao 1991. godine, a prodao 2004. godine. Bio je proglašen mladim menadžerom godine u Hrvatskoj 2002. godine.
Socijalno je bio aktivan kao podpredsjednik Hrvatske udruge poslodavaca i predsjednik udruge malih i srednjih poduzetnika od 2003 - 2008. godine. Ispred hrvatske Vlade vodio je pristupne pregovore za EU u poglavlju Industrijska politika i poduzetništvo. Od 2008. piše kao kolumnist za vodeći hrvatski poslovni mjesečnik na temu vođenja i osobnog razvoja.
Od 2006. godine radi kao coach i trener iz područja leadershipa i osobnog razvoja za kompanije u Hrvatskoj i inozemstvu. Redoviti je predavač Academy of Executive Coaching, London.
Više informacija potražite na:www.alanzepec.com
Na radnom mjestu
Poduzetništvo
Magazin
HR karijere
Edukacija
Biznis tracheraj
