Danijel Lastrić

HR INTERVIEW

Danijel Lastrić

Voditelj razvoja i upravljanja ljudskim resursima M SAN Grupacije


Školovanje: imam
Godina rođenja: 1973
Poslodavci: Croatia Airlines (2 godine), Selectio + Electus (1 godina), M SAN Grupa od 2004 naovamo
Više o meni: LinkedIn

Pretpostavka je majka svih ...!

Danijel Lastrić

Koliko dugo ste u HR branši?

Posljednjih 10 godina, točnije od početka 2001. godine...

Koja je prva stvar koju napravite kada dođete na posao? Što najčešće ostavljate za kraj radnog dana?

Kad dođem ujutro, u pravilu „pročavrljam" s kolegama i kolegicama, pa se tek onda bacim na posao. A za kraj radnog dana ostavljam opet druženje s kolegama i kolegicama - ponekad formalno, a ponekad neformalno.

Koja Vaša osobina (ili vještina, ili crta ličnosti) Vam najviše pomaže da budete uspješni u svom poslu? U kojim područjima biste voljeli biti bolji no što jeste danas?

Radoznalost - apsolutno prije svega ostalog... Po pitanju onoga u čemu bih volio biti bolji no što sam danas, svakako bih kao prvo stavio urednost. Nažalost, to je jedna od onih stvari koju nosim i doma nakon posla.

Što Vas čini sretnim? Što Vas najviše ljuti?

Sretan sam kad mogu pozitivno utjecati na sreću onih kojima sam okružen i s kojima volim biti. A najviše me ljuti ljudska glupost, odnosno nerazmišljanje i neprihvaćanje odgovornosti za ono što je priroda podarila ljudskom biću - pritom mislim na logiku, maštu i mogućnost izbora.

Koja je posljednja knjiga koju ste pročitali/čitate, a da biste ju toplo preporučili svojim kolegama/icama?

„One Page Talent Management" (M. Effron, M. Ort)

U kojim situacijama Vam se događa da pogriješite u izboru najboljeg kandidata za neki posao?

Najčešće onda kada se odluka mora donijeti neovisno o ponuđenim opcijama. To su situacije u kojima svjesno radite kompromise i tad svoju odluku donosim na temelju pretpostavki. A većina onih koji me poznaju znaju što mislim o pretpostavkama...

Što je, za Vas, najvažniji pokazatelj uspješnosti rada HR Managera?

Teško mi je izdvojiti samo jedan... No obzirom da je takvo pitanje, a riječ je o poziciji koja kao malo koja druga ima utjecaj na sve razine i sve funkcije u poslovanju, onda bi to bilo jedno od dva sljedeća (ovisno o dostupnim načinima mjerenja):

a) Trend povećanja udjela ljudskog kapitala u odnosu na ukupnu tržišnu vrijednost tvrtke, ili

b) Zadržavanje stabilnog indeksa rasta razine posvećenosti radnika u omjeru prema rezultatima poslovanja, uz istovremeni trend rasta dobiti (ili rasta tržišne vrijednosti tvrtke).

Koliko se često, čak i hotimice, izvan posla ponašate kao na poslu?

Prečesto - rekao bih :) No opet, čini mi se da je to ipak u većoj mjeri nenamjerno...

Nabrojite prvih 10 riječi koje Vam padnu na pamet!

Luna, dan, vruće, zrak, slika, prostor, poziv, opcije, razlog, deset

Čime ste do danas ostali najviše impresionirani - pozitivno ili negativno - od strane nekog kandidata u selekciji?

Moram priznati da se ne sjećam kad sam tijekom selekcije ostao impresioniran - bilo pozitivno ili negativno. Ne bi li to bilo kontraproduktivno za selekcijski proces?

Koje je Vaše najljepše iskustvo otkad radite u području upravljanja ljudskim resursima? A koje Vam je ostalo u najlošijem sjećanju?

Najljepših je puno, jer ovo područje je jedno od najljepših za raditi. Svako novo zapošljavanje, uspješno dovršeni projekt, osvajanje novog tržišta, pobjeda na natječaju, nagrada za najboljeg radnika, ... U svakoj pori poslovanja trebao bi biti i jedan mali dio našeg uspjeha.

A najlošije sjećanje - rana jesen 2008. godine, kad mi se prvi put nagovijestilo što ćemo morati napraviti po pitanju downsizinga u idućih godinu i pol dana.

Vaša preporuka kolegama, HR menadžerima, koji objavljuju oglase za slobodna radna mjesta?

Što rjeđe koristiti CTRL+C i CTRL+V, kao i biti specifičan po pitanju stvarnih očekivanja od kandidata i stvarnih zaduženja koje bi oni imali na toj poziciji. Prečesto vidim, na primjer, uvjet „znanje engleskog jezika" za pozicije u kojima je to potpuno nepotrebno (tipa - prodavač u trgovini kućnih potrepština).

Što radite kad ne radite?

Provodim vrijeme s obitelji... Odmaram... Promatram... Učim... Družim se... Razmišljam... Planiram... Kako kad...

Na koji način se volite opuštati kad za to imate dovoljno vremena?

U idealnoj varijanti - slušajući u odgovarajućim uvjetima odgovarajuću glazbu.

Kakvi ste bili u tinejdžerskim danima („geek", rocker/ica, loše/dobre ocjene...)?

Uglavnom kampanjac po pitanju škole, koji je jako puno vremena provodio u školi (ali ne i na nastavi). Zapravo sam imao neopisivu sreću sa srednjom školom, profesorima, prijateljima, i općenito mogu reći da bih bio iznimno sretan da moje dijete (ili djeca ako ih bude više) provede svoje odrastanje barem onako lijepo kako je bilo meni. Svirao sam, družio se, bio okružen predivnim ljudima, putovao, ... Bio sam pomalo geek, a pomalo buntovnik, nikada sportaš. Po pitanju ocjena kvario sam prosjek svog razreda (koji je jedne godine bio preko 4,50 za cijeli razred), no imao dobre rezultate na natjecanjima. Svega je bilo - to je (još) jedno predivno razdoblje mog života.

Po Vašem mišljenju, kada čovjek postane dovoljno zreo da može odrediti čime se želi baviti u životu?

Nikad! :) Rijetko čovjek to odredi sam za sebe, uglavnom je riječ o jednom dugačkom isprepletenom nizu događaja na koje svi mi smatramo da imamo iznimni utjecaj, a zapravo najčešće radimo odabire u skladu s onim što nam je u tom trenutku prikladnije, odnosno povoljnije iz bilo koje perspektive.

Vaša preporuka posloprimcima, ukoliko se pripremaju na intervju za novo radno mjesto?

Da budu svoji, i da budu ono što jesu a ne ono što im se čini da bi poslodavac htio da budu, ili ono što piše u raznim kuharicama kakvi bi trebali biti idealni kandidati.

Opišite nam Vaš prvi razgovor za posao, kada ste Vi bili s one strane stola na kojoj većina ljudi sjedi.

Hmmmm... Prvi posao i nije bio posao, već dvogodišnji nastavak 4-tjedne stručne prakse, tako da razgovora nije ni bilo. A za drugi posao nisam bio na razgovoru „s druge strane stola" već telefonski, tako da mi je zapravo prvi „pravi" razgovor za posao bio za ovaj na kojem sam i danas. A to je već bilo nakon tri godine aktivnog rada u selekciji.

Što biste voljeli da iskreno možete reći o svojoj karijeri kada se nađete na kraju svog radnog vijeka te osvrnete na ono što ste napravili?

Da mi je žao što nisam u mogućnosti da i dalje budem dio tog spektakla. I da mi je drago što nekoga na kraju moje karijere zanima što mogu reći o njoj :).

I za kraj - 10 brzopoteznih!

  • Motivacija ili nagrađivanje?
  • Zadovoljstvo ili posvećenost?
  • Zalaganje ili rezultati?
  • Preciznost ili pravovremenost?
  • Sredstvo ili cilj?
  • Struka ili tvrtka?
  • Pravila ili zdrav razum?
  • Emocije ili rasuđivanje?
  • Analitičnost ili kreativnost?
  • Sposobnost ili vještina?

Utorak, 24.05.2011.