Ekonomija dijeljenja: Je li došlo vrijeme za “food sharing”?

Koliko cijenimo hranu? Godišnje se baci trećina sve proizvedene hrane, procijenjene vrijednosti 750 milijardi dolara. Otprilike 40% hrane u SAD-u nije pojedeno, Europa baca 100 milijuna tona godišnje. Istovremeno, u svijetu gladuje milijardu ljudi. Svaki šesti stanovnik planete živi sa samo jednim dolarom dnevno…

Studije su pokazale kako svaki Nijemac godišnje baci preko 80 kilograma hrane. Oko 60% bačene hrane otpada na kućanstva (22 milijarde eura vrijednosti!), slijede tržnice s oko 20% te restorani i kafići sa 17%. Više od pola toga i dalje je pogodno za konzumaciju, stoga se krenulo u realizaciju projekata koji bi te brojke trebali prepoloviti do 2025., po mogućnosti i prije.

Jedan od projekata je Foodsharing.de, internet platforma koja pojedincima, trgovcima i proizvođačima daje mogućnost da ponude ili skupljaju višak hrane potpuno besplatno. Koncept je jednostavan – ljudi dijele hranu, sa samo jednim pravilom: ne dijeli ono što ne bi i sam pojeo. Ovaj se projekt do sad raširio u brojnim njemačkim gradovima, ali i Austriji, Švicarskoj, Izraelu, Meksiku i Velikoj Britaniji. Deseci tona hrane koji su se tako spasili otišli su voljnima sudjelovanja u projektu, kako onima u financijskim problemima, tako i onima s normalnim primanjima koji ne vide poantu trošenja novca na ono što mogu davati i primati na ovaj način. U sve su se osim građana-pojedinaca uključile pekare, dućani i hoteli, koji doniraju viškove i ostatke, a platforma uključuje i sustav ocjenjivanja primljenih namirnica.

Vjerojatno ste naletjeli na članke kako u pojedinim američkim gradovima legislativno otežu distribuciju hrane, pa čak i uhićuju one koji hrane beskućnike. Postoje srećom ljudi koji se bore protiv toga, kao i oni koji rade na mogućim rješenjima. Leftoverswap je primjerice aplikacija koja želi olakšati dijeljenje ostataka hrane. Cropmobster nudi mogućnost farmerima i uzgajivačima da potražuju, razmjenjuju i prodaju svoje proizvode, alate, pa čak i raspisuju poslove. Na ovaj se način nekima od njih pomaže da ostanu u poslu, drugi stavljaju na raspolaganje svoje viškove koje volonteri mogu pokupiti i odnijeti u neku humanitarnu udrugu. Platforma ima mogućnost obavještavanja kada se radi o hrani kojoj će uskoro isteći rok trajanja; na sve se načine nastoji izbjeći propadanje.

Možda se nekome ideja dijeljenja ostataka hrane gadi, isto kao što mnogi zaziru od koncepta dijeljenja soba koje promovira Airbnb. Pa ipak, Airbnb je dobrano protresao industriju iznajmljivanja smještaja, a foodsharing je jedan od globalno rastućih trendova. Razlika je u tome što se kod hrane sigurno neće povezati međusobno previše udaljeni ljudi, već oni iz bliže zajednice i upravo je to jedna od poanti – zbližavanje ljudi koji čine tu zajednicu.

Kad je riječ o Hrvatskoj, konkretnih brojki o količini hrane koja se baca kod nas nemam, ali sumnjam da zaostajemo za drugima. Bilo je raznih akcija, od ostavljanja vrećica po kontejerima, do “kruha za kasnije” po pekarama (kao što je bilo i kažnjavanja pekara koji su na svoju ruku donirali kruh). Isto tako, svi možemo primjetiti rast broja socijalnih samoposluga u cijeloj zemlji. Njihov rad, kao i rad udruga koje skrbe za potrebite građane, bio bi kudikamo lakši kada bi se izvršile određene zakonodavne promjene i iz Zakona o PDV-u izuzele donacije hrane. Trenutno se trgovačkim lancima i proizvođačima više isplati bacati hranu, nego je donirati, jer na donacije plaćaju porez, a treba imati na umu da su zbog smanjene kupovne moći građana često suočeni s povećanim otpisom hrane koju ne uspjevaju prodati...

Ostatak vijesti molimo pročitajte na linku.

Ponedjeljak, 05.01.2015. / poslovnipuls.com