Milijuni dolara slijevaju se u kakao

Ova se godina nije pokazala osobito sretnom za robe, od nafte, preko zlata do kave, ali za jednu robu ova bi se godina mogla pokazati kao prekretnica, a to je kakao. Glavnoj sirovini za proizvodnju čokolade samo tijekom ove godine cijena je porasla 16 posto na 3363 dolara za tonu.

Štoviše, od 2012. cijena je skočila za čak 50 posto. Razlog je nedovoljna proizvodnja što je počelo privlačiti veliki igrače koji su spremni uložiti značajna sredstva.

Tisuće novih hektara
"Sve robe započele su s usponom od 2000. do 2008. godine i sada su uglavnom opet tamo gdje su bile prije 15 godina. Osim kakaa", kaže za Bloomberg Dennis Melka, glavni izvršni direktor peruanske tvrtke United Cacao. "To je zbog nedovoljnih ulaganja u proizvodnju", dodaje Melka. United Cacao namjerava krenuti u značajne investicije u podizanje novih nasada kakaovca na površini od 3250 hektara. Slične investicije na početnih 3500 hektara planira i KKO International, belgijska kompanija koja nasade planira podići u Obali Bjelokosti, najvećem svjetskom proizvođaču te sirovine s udjelom od 80 posto.

50posto

porasla je cijena kakaa od 2012. do ove godine

Rastuća azijska srednja klasa traži sve više čokolade što postojeća globalna struktura proizvođača više ne može pratiti. Naime, desetljećima je proizvodnja kakaa počivala na milijunima malih farmi, prvenstveno u zapadnoj Africi. Ove su godine proizvodnju dodatno smanjile i nepovoljne vremenske prilike. Prema procjenama Olam Internationala, trećeg svjetskog prerađivača kakaovca, na tržištu će nedostajati oko 150.000 tona kakaa. Međunarodna organizacija za kakao prošle je godine procjenjivala deficit na 15.000 tona, deset puta manje.

Riskantna proizvodnja
U takvim okolnostima kompanije poput United Cacaoa i KKO-a namjeravaju industrijalizirati proizvodnju kakaa. Peruanska kompanija namjerava proizvoditi godišnje 10.000 tona na vrhuncu kojeg planiraju postići za šest do sedam godina. KKO pak cilja 15.000 tona do 2022. godine. Postavlja se pitanje kako ostale velike kompanije prije nisu shvatile kolika se poslovna prilika krije u kakau. Kako tumači Yingheng Chen, analitičar londonske tvrtke Hardman & Co., veliki su ulagači i dalje oprezni jer nasadima kakaovca treba dugo vremena da počnu davati ploda, a osjetljivi su na bolesti. Naime, čak 40 posto proizvodnje kakaa gubi se zbog oboljenja i štetočina.

Osim toga, ulagati i poslovati u zemljama poput Sijera Leonea i dalje je riskantno, pa je zbog lanjske epidemije ebole 3200 hektara kakaovca moralo biti napušteno. Inače, ulaganje korporacija u proizvodnju kakaa i nije osobita novost. Tijekom 80-ih godina većina malezijskih farmi bila je u vlasništvu kompanija, ali su nestale zbog okretanja lukrativnijoj proizvodnji palmina ulja. No, korporativni kapital se vraća u tu granu proizvodnje jer su uvjeti dovoljno povoljni da bi opravdali investicije, kaže Dennis Melka za Bloomberg.

Vijest je preuzeta sa portala poslovni.hr

Srijeda, 18.11.2015. / poslovni.hr