Kalkulator plaće
Prijava
Traži
Sitno brojimo do početka sezone godišnjih odmora. Vrijeme je to kada se konačno, najčešće na dulji period u trajanju od dva neprekidna tjedna, možemo u potpunosti odmoriti i otpustiti.
Inače je godišnji odmor zajamčen Zakonom o radu prema kojemu radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, no postoje određene stavke koje se mijenjaju i(ili) drugačije primjenjuju. Upravo zbog toga, donosimo cjelokupni pregled prava radnika na godišnji odmor.
Pravo na godišnji odmor u Hrvatskoj
Kako je ranije rečeno, pravo na godišnji odmor uređeno je Zakonom o radu, koji propisuje da svaki zaposlenik ima pravo na plaćeni odmor tijekom svake kalendarske godine. Isto pravo zajamčeno je i Ustavom Republike Hrvatske, točnije 56. člankom, u kojemu se navodi da radnici imaju pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor, pri čemu se tih prava ne mogu odreći, čak ni vlastitom voljom.
Ipak, za ostvarivanje punog trajanja godišnjeg odmora potrebno je ispuniti određeni uvjet. Konkretnije, zaposlenik mora imati najmanje šest mjeseci neprekidnog rada kod istog poslodavca. To u praksi znači da osobe koje su tek nedavno započele radni odnos često nemaju pravo koristiti puni godišnji odmor tijekom prvog ljeta. Međutim, u nekim slučajevima moguće je postići dogovor s poslodavcem pa se uvijek preporučuje otvorena komunikacija s nadređenima.
Pritom je važno zadržati profesionalan pristup kako se ne bi ostavio dojam neozbiljnosti ili nedostatka radne etike, osobito na samom početku zaposlenja. Dobar način je unaprijed objasniti razloge i pokazati spremnost na prilagodbu poslovnim obvezama.
Također, valja imati na umu da mnogi poslodavci cijene transparentnost i planiranje unaprijed. Ako pravovremeno izrazite svoje potrebe i pritom pokažete odgovornost prema poslu, veća je vjerojatnost da ćete pronaći rješenje koje odgovara objema stranama.
Godišnji odmor traje četiri tjedna, ali…
Godišnji odmor utvrđuje se za svaku pojedinu kalendarsku godinu. Radnik koji prvi put zasniva radni odnos pravo na puni godišnji odmor stječe tek nakon što kod istog poslodavca neprekidno radi šest mjeseci.
Postoje, međutim, određene iznimke. Ako radniku tijekom godine prestane radni odnos, ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, neovisno o tome koliko je dugo bio zaposlen. Isto vrijedi i u slučaju promjene poslodavca unutar iste kalendarske godine – takva situacija također se smatra prestankom radnog odnosa, pa radnik ostvaruje proporcionalni dio odmora kod oba poslodavca.
Radnici koji još nisu ispunili uvjet za puni godišnji odmor također imaju pravo na njegov razmjerni dio. Taj se dio računa tako da za svaki mjesec rada pripada jedna dvanaestina ukupnog broja dana godišnjeg odmora koji bi radnik inače imao pravo koristiti.
Dodatno, Zakonom o radu propisano je da minimalno trajanje godišnjeg odmora iznosi četiri tjedna. Međutim, konkretan broj dana određuje se prema rasporedu radnog vremena, odnosno broju radnih dana u tjednu. Tako će, primjerice, zaposlenik koji radi pet dana u tjednu imati najmanje 20 dana godišnjeg odmora, dok će onaj koji radi šest dana u tjednu imati najmanje 24 dana.
Važno je napomenuti da poslodavci često internim pravilnicima ili kolektivnim ugovorima mogu odrediti i dulje trajanje godišnjeg odmora, ovisno o stažu, složenosti posla ili drugim kriterijima, što dodatno može utjecati na prava radnika. Savjetujemo da provjerite takve pojedinosti kod svog poslodavca.
Dodatni godišnji odmor za posebne kategorije radnika
Kako smo ranije pisali, uz osnovno pravo na godišnji odmor, određene skupine radnika imaju i dodatne pogodnosti. Tako maloljetni radnici, kao i oni koji rade na poslovima s povećanim rizikom ili su izloženi štetnim utjecajima na zdravlje, imaju zakonsko pravo na produljeni godišnji odmor. U njihovom slučaju minimalno trajanje odmora povećava se za još jedan tjedan.
Riječ je o mjeri koja uzima u obzir specifične okolnosti rada. Primjerice, rad u teškim fizičkim uvjetima, izloženost kemikalijama, buci, visokim ili niskim temperaturama te drugim nepovoljnim čimbenicima koji dugoročno mogu utjecati na zdravlje radnika. Dodatni odmor u takvim slučajevima služi kao način oporavka i prevencije mogućih zdravstvenih problema.
Kod maloljetnika se, osim zaštite zdravlja, dodatno naglašava i potreba za očuvanjem njihovog psihofizičkog razvoja, zbog čega im zakon daje veća prava u pogledu odmora. Time se nastoji postići ravnoteža između radnih obveza i vremena potrebnog za odmor, obrazovanje i osobni razvoj.
Važno je naglasiti da se konkretni uvjeti i kriteriji za ostvarivanje ovog dodatnog tjedna odmora također mogu detaljnije urediti internim aktima poslodavca, kolektivnim ugovorima ili posebnim propisima o zaštiti na radu.
Godišnji odmor za osobe s invaliditetom
Osim toga, Zakon posebno propisuje i pravo godišnjih odmora za osobe s invaliditetom. Konkretno, čl. 12. st. 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, za svaku kalendarsku godinu utvrđeno je pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana, budući da se radi o osobama koje imaju trajno ograničenje, smanjenje ili gubitak sposobnosti izvršenja neke fizičke aktivnosti ili mentalne funkcije.
Valja istaknuti da svatko, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), propisano je Zakonom.
Što ako ne iskoristite godišnji odmor?
U slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je obvezan radniku isplatiti novčanu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Visina te naknade određuje se razmjerno broju dana godišnjeg odmora koje radnik nije iskoristio do trenutka prestanka ugovora o radu.
Kada je riječ o korištenju godišnjeg odmora, on se može koristiti u dijelovima, ali uz određena pravila. Naime, radnik je dužan tijekom godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor iskoristiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju. Iznimka je moguća samo ako se radnik i poslodavac drukčije dogovore, pod uvjetom da radnik ima pravo na godišnji odmor dulji od dva tjedna.
Ovakav način regulacije omogućuje radnicima da ostvare kontinuitet odmora koji je važan za oporavak, ali istovremeno pruža fleksibilnost u dogovoru s poslodavcem, ovisno o potrebama radnog procesa i osobnim okolnostima zaposlenika.
Može li se godišnji odmor ’prenijeti’?
Neiskorišteni godišnji odmor iz prethodne kalendarske godine može se prenijeti i iskoristiti u sljedećoj godini, ali uz određena ograničenja. U pravilu, radnik taj preostali dio odmora mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine. Nakon tog roka pravo na korištenje tog dijela godišnjeg odmora u pravilu prestaje, osim u posebnim situacijama propisanim zakonom.
Iznimke se odnose na slučajeve kada radnik nije mogao iskoristiti godišnji odmor zbog opravdanih razloga, poput bolovanja, rodiljnog ili roditeljskog dopusta te drugih okolnosti na koje nije mogao utjecati. U takvim situacijama omogućuje se korištenje prenesenog godišnjeg odmora i nakon uobičajenog roka, kako radnik ne bi bio zakinut za svoje pravo.
Izvor fotografija: Unsplash
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
