Kalkulator plaće
Prijava
Traži
Povodom Svjetskog dana osoba s Downovim sindromom razgovarali smo s psihologinjom i osnivačicom udruge Centar za razvoj vrijednosti Marijom Tomić Preiner.
U Hrvatskoj je trenutno zaposleno 11 osoba s Downovim sindromom koje imaju zaključen ugovor o radu. Jedanaest je to pojedinaca kojim svojim primjerom pokazuju da se može. Može se živjeti, raditi, doprinositi društvu i biti prihvaćen baš onakav kakav jesi. Rođeni s genetskim poremećajem uzrokovanim prisutnošću dodatne kromosomske kopije, obično na 21. kromosomu, osobe sa sindromom Down imaju priliku izaći na tržište rada. A društvo im tu priliku naprosto mora pružiti, posebice na onim radnim mjestima gdje mogu doći u neposredan kontakt s drugim ljudima.
Potvrdila nam je to i Maria Tomić Preiner, diplomirana psihologinja i socijalna radnica te osnivačica udruge Centar za razvoj vrijednosti s kojom smo razgovarali povodom Svjetskog dana osoba s Downovim sindromom. Riječ je o udruzi koja se više od deset godina sustavno zalaže za prava osoba s invaliditetom, djelujući u skladu s motom “Od dječjeg osmjeha do životnog uspjeha“ s jasnom vizijom da postanu mjesto podrške za djecu s teškoćama u razvoju te njihove obitelji, kao i za odrasle osobe s invaliditetom."
U tu skupinu pripadaju i osobe sa Downovim sindromom koje, kaže Maria, prvenstveno trebamo gledati kao na osobe. S talentima, mogućnostima, emocijama i željom da doprinose zajednici. Kao ravnopravne članove društva čiji potencijal dolazi do izražaja onda kada im pružimo priliku, povjerenje i prostor da budu ono što jesu.
Zabilježen je napredak, ali…
"U Udruzi težimo individualiziranom pristupu svakom korisniku u kojem je poseban naglasak stavljen na pružanje konkretnih usluga sukladno njihovim individualnim potrebama", kaže nam Maria istaknuvši pritom da je misija udruge pružiti veću integraciju osoba s invaliditetom u društvo, što bi pak trebalo rezultirati podizanjem kvalitete njihovog života i postizanju neovisnosti.
Takav pristup, usmjeren na individualne potrebe i jačanje samostalnosti, posebno je važan kada govorimo o osobama s Downovim sindromom. "Jedanaest zaposlenih osoba pokazuju napredak, a tomu je zasigurno pridonijelo postojanje kvalitetnog zakonodavnog okvira, ali i otvaranje integrativnih radionica te veći senzibilitet poslodavaca prema zapošljavanju osoba s invaliditetom."
U ovom kontekstu valja napomenuti da je zakonodavni okvir aktualizirao obvezu uključivanja osoba s invaliditetom na tržište rada pa tako i osoba s Downovim sindromom, čime su poslodavci pokazali veću otvorenost prema njihovom zapošljavanju. Osim toga, kazuje nam Maria, primjeri dobre prakse pojedinih poslodavaca potaknuli su i druge poslodavce na zapošljavanje osoba s Downovim sindromom.
'Ustrajni su, susretljivi, lojalni i dobronamjerni'
Razlozi zašto bi to trebali učiniti su mnogobrojni. "Njihove najveće prednosti su ustrajnost, susretljivost, dobronamjernost i lojalnost, kao i povjerenje koje iskazuju poslodavcima koji pokažu otvorenost prema njihovu uključivanju u radni kolektiv", dodaje Maria koja je i sama osoba s invaliditetom.
Rođena s cerebralnom paralizom, i sama je nebrojeno puta morala dokazivati da njezina dijagnoza naprosto ne određuje i ne smije određivati njezine sposobnosti. Upravo zbog toga, danas s lakoćom može razumjeti što je ono što osobama s invaliditetom treba, a sve kako bi se uspješno integrirali u zajednicu.
"Najčešće prepreke s kojima se osobe s Downovim sindromom susreću prilikom potrage za poslom upravo su predrasude poslodavaca. One često proizlaze iz nedostatka iskustva ili straha da se te osobe neće uspješno integrirati te da, posljedično, neće ostvarivati potrebne radne rezultate", kaže.
U tom kontekstu ističe nedovoljnu informiranost poslodavca o tome što osobe s Downovim sindromom mogu, a što ne mogu raditi. Zbog takvog nedostatka znanja često ih se unaprijed svrstava u kategoriju osoba koje nisu sposobne za rad, bez stvarne procjene njihovih individualnih sposobnosti i potencijala. "Dodatnu prepreku može predstavljati i nesigurnost samih osoba s Downovim sindromom, kao i njihovih roditelja. Ponekad su, zbog straha ili nedostatka podrške, nesigurni u to koliko se aktivno mogu uključiti na otvoreno tržište rada pa se događa da posao ne traže u onoj mjeri u kojoj bi to zapravo željeli."
Potrebno je pružiti priliku
A prilike postoje. Ako im se pruže, osobe s Downovim sindromom mogu učiti, razvijati vještine, preuzimati odgovornost i biti važan dio kolektiva. "Tako stvaramo radno okruženje u kojem osobe s invaliditetom mogu biti uspješne, osjećati se prihvaćeno i ravnopravno te ostvarivati adekvatne poslovne rezultate i uspjehe."
Paralelno, dodaje Maria, uključivanje osoba s Downovim sindromom na tržište rada mijenja i same radne kolektive. Potiče solidarnost, ruši predrasude i pokazuje što u suštini ravnopravnost jest. Potonje je posebno vidljivo u granama ugostiteljstva i hotelijerstva, gdje osobe sa sindromom Down mogu doći u neposredan kontakt s drugim ljudima i pokazati svoju toplinu i neposrednost, kvalitete koje se izuzetno cijene, kojih danas nažalost manjka, koje se ne mogu naučiti.
"Također, osobno smatram da osobe s invaliditetom, odnosno osobe s Downovim sindromom, mogu biti uspješno zaposlene i u drugim poslovima i zanimanjima, koji uključuju rad različite razine složenosti. U tom je procesu osobito važno usmjeriti pozornost na kvalitetnu procjenu njihovih afiniteta i radnih sposobnosti, kao i na prilagodbu radnog mjesta. Jednako je važno kontinuirano razvijati njihove radne vještine, koje su u konačnici ključne za uspjeh svih zaposlenika pa tako i zaposlenika s Downovim sindromom", naglašava.
Takav pristup, koji se temelji na procjeni individualnih sposobnosti i sustavnoj podršci, u praksi se pokazao kao ključan preduvjet uspješnog zapošljavanja. No koliko se ti potencijali doista prepoznaju i razvijaju, najbolje se vidi kroz konkretne brojke i usporedbe.
'Moramo uključiti srce'
Iako je broj zaposlenih osoba s Downovim sindromom u Hrvatskoj u porastu, on je i dalje relativno nizak u usporedbi s drugim razvijenim europskim zemljama. Kao primjer tomu naša sugovornica izdvaja Irsku i Italiju.
"U Irskoj se već godinama provodi model podržanog zapošljavanja u kojemu osobe s Downovim sindromom rade u hotelijerstvu, trgovini i javnim službama uz podršku mentora (job coacha). Takav pristup omogućuje postupno uvođenje u posao, prilagodbu radnog mjesta i dugoročno zadržavanje zaposlenja", navodi.
U Italiji je pak poznat projekt „PizzAut“, restoran u kojemu rade mlade osobe s autizmom i Downovim sindromom. "Ovaj projekt pokazuje kako se uz stručnu podršku i pozitivnu društvenu klimu može stvoriti uspješan i održiv poslovni model koji istodobno promiče socijalnu uključenost. Slične primjere nalazimo i u Španjolskoj, gdje Zaklada Adecco sustavno surađuje s velikim tvrtkama i priprema osobe s Downovim sindromom za rad u administraciji, maloprodaji i drugim sektorima. Takvi modeli jasno pokazuju da je, uz kvalitetnu podršku i otvorenost poslodavaca, moguće znatno povećati razinu zaposlenosti osoba s Downovim sindromom."
Na pitanje kako takve primjere dobre prakse možemo imati i u Hrvatskoj, Maria jednostavno kaže da treba uključiti srce. "Zašto baš tako? Zato što će, ako poslodavci odluci pristupe otvorena srca i s empatijom, lakše prepoznati vrijednost koju te osobe mogu donijeti radnom kolektivu te pronaći adekvatno radno mjesto u skladu s njihovim sposobnostima", kaže Maria i ističe da svakom zapošljavanju osoba s invaliditetom valja pristupiti odgovorno i informirano.
Kontinuirano pomažu
"Preporučljivo je potražiti podršku udruga, poput naše, ili drugih specijaliziranih ustanova koje pružaju stručnu pomoć pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Na taj se način proces zapošljavanja olakšava, osigurava se kvalitetna priprema radnog okruženja te se povećava vjerojatnost uspješne i dugoročne integracije u radni kolektiv."
A Udruga Centar za razvoj vrijednosti to čini kroz brojne projekte. Uz "Wellness za moju ženstvenost", "Putovanje dostupno svima" te različite edukacije za osnaživanje osoba s invaliditetom, tu je i projekt "Inkluzivno poduzetništvo", usmjeren na jačanje zapošljivosti, poduzetničkih vještina i profesionalne neovisnosti osoba s invaliditetom i mladih.
Riječ je o projektu koji pruža konkretnu, višerazinsku i individualiziranu podršku osobama s invaliditetom, osobito onima koje su dugotrajno nezaposlene ili se prvi put susreću s tržištem rada. "Kroz savjetovanje, edukacije i praktične alate sudionici razvijaju zapošljive kompetencije, socijalne i komunikacijske vještine te dobivaju jasnije karijerne smjernice. Razvoj poduzetničkih potencijala pritom ima ključnu ulogu, jer osobama s invaliditetom omogućuje stvaranje vlastitih prilika za zapošljavanje. Pokretanjem vlastitog posla jača se financijska neovisnost, društvena uključenost i dugoročna sigurnost, a problem nezaposlenosti rješava se održivim i tržišno utemeljenim rješenjima", kaže i naglašava da svaka osoba zaslužuje priliku pokazati što zna i može.
Poslodavcima bi pak poručila da se ne vode predrasudama, nego da pruže priliku. "Uz odgovarajuću podršku i prilagodbu radnog mjesta, osobe s Downovim sindromom mogu biti vrijedni, lojalni i motivirani zaposlenici koji obogaćuju radnu sredinu – ne samo radnim doprinosom, nego i ljudskošću, toplinom i pozitivnom energijom."
Upravo zato, naglašava, prihvaćanje različitosti ne događa se apstraktno ni deklarativno, nego u malim, svakodnevnim susretima. U školi, na radnom mjestu, u susjedstvu. "Društvo koje uključuje osobe s Downovim sindromom društvo je koje postaje zrelije, humanije i snažnije", poručuje.
Svjetski dan osoba s Downovim sindromom napose treba biti tek podsjetnik da različitost nije prepreka. I da se može živjeti, raditi, doprinositi društvu i biti prihvaćen baš onakav kakav jesi.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
