Prijava
Traži
Posvećenost i fokusiranost na jednu vrstu zanimanja godinama se smatrala prednošću jer se na taj način razvijala stručnost na određenom području, lako i danas takvo mišljenje ima svoje zagovornike, pojavljuje se sve više protivnika. Prema njima, fokusiranje na jedno zanimanje može nas učiniti nezadovoljnima i nesigurnima, a u krajnjem slučaju može rezultirati i gubitkom konkurentskih prednosti pred ostalima te posljedično i gubitkom posla.
"Portfolio career"
Rješenje koje se nameće, potaknuto tehnološkim inovacijama i razvojem, sastoji se u kombinaciji vještina u raznim poslovima čime se pokrivaju razne tržišne niše (u SAD koriste termin "portfolio career"). Jasno je da je u nečemu potrebno biti stručnjak, ali se istovremeno ne treba ograničavati samo na sferu svoga poslovanja već dodati svom matičnom poslu nova znanja, koja će nam onda pružiti sigurnost kao i mogućnosti o kojima dosad nismo sanjali. Iako se naizgled čini da se i vrhunski stručnjaci ne bi trebali bojati za svoju karijeru, podaci govore suprotno. Tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća brojna zanimanja su naprosto bila izbrisana kao posljedica široko rasprostranjenog restrukturiranja u poduzećima. Uljuljkane u sigurnost svoga posla mnoge je taj proces iznenadio, pa su dugogodišnju nezainteresiranost za širenjem znanja u druge sfere platili ne samo gubitkom posla nego i gubitkom svoje struke. Istovremeno, radno zakonodavstvo po cijelom svijetu postaje sve fleksibilnije tako da stalni poslovi na neodređeno vrijeme nisu više pravilo. Da je tome tako, pokazalo se i u hrvatskom slučaju nedavnim promjenama radnog zakonodavstva koje su stupile na snagu početkom ove godine. Iako su gore navedeni razlozi za usavršavanjem na više poslova više nego dovoljni, još uvijek se tek manji broj ljudi odlučuje na takvo izgrađivanje poslovne karijere. Problem je što takva odluka znači riskiranje, promjenu kao i strah od neuspjeha. Postaviti se na tržište i na taj način ovisiti samo o svojim sposobnostima i znanjima nije jednostavna promjena, već cjelokupni preokret u dosadašnjem načinu razmišljanja prema kojem smo sebe vidjeli kao dio nekog sustava koji traje. Pomoć za odluku može biti i mišljenje gurua menadžmenta Petera Druckera koji smatra kako su korporacije izgrađene da traju kao piramide, danas sve više nalik na šatore, pa je jasno da ljudi ne mogu urediti svoj život oslanjajući se na takve strukture.
Za i protiv
Za početak je potrebno prestati razmišljati u terminima imamo li stalni posao ili ne. Time ćemo steći potrebnu fleksibilnost koja nam uz pravu kombinaciju vještina koje posjedujemo može danas-sutra donijeti veće zadovoljstvo kad uvidimo da više ne radimo na jednom te istom ili sličnim poslovima za jednu kompaniju, već na različitim poslovima za više kompanija. Iako ovakav razvoj događaja nesumnjivo potiče kreativnost, raznolikost te kontrolu nad poslovanjem i životom, istovremeno nam može donijeti i preopterećenost i užurbanost. Postoje mnogi razlozi za i protiv prihvaćanja ovakvog načina života. Tako se, osim već navedenih razloga, među razloge "za" broje i nezavisnost, razvoj mnogih vještina, stalno učenje, osobna sloboda, zadovoljstvo u radu onog što želimo, veća zarada, emocionalno zadovoljstvo, davanje smisla životu, bavljenje raznolikim poslovima, a ne samo-rutinskim... Razlozi za ostanak u sigurnosti dosadašnjeg posla su preveliki rizik, manjak stabilnosti, preopterećenost rokovima, nesigurnost zarade, nemogućnost planiranja slobodnog vremena, stres, nedostatak nagrada u kompaniji, rutina... Svako će u ovim razlozima za i protiv prepoznati one koji mu najviše odgovaraju. Mišljenja nekih analitičara su da će sve više ljudi birati razloge za, isključivo zbog nezadovoljstva trenutačnim poslom. Brojna istraživanja u svijetu već godinama pokazuju slične rezultate prema kojima je preko 50 posto ljudi nezadovoljno s trenutačnim zanimanjem. Ipak promjene se u takvim postocima još uvijek ne događaju jer je poznato da je puno teže odbaciti nešto nego se odlučiti za nešto novo. Uostalom, posao je mnogima postao navika, a mijenjanje navika ponekad postaje Sizifov posao.
Prijelazna faza
Oni koji su si mogli dopustiti luksuz da se na svojim radnim mjestima stručno ne izgrađuju i uče o novim postavkama, saznanjima itd., zasigurno se neće odlučivati za istovremeno bavljenje s više poslova ili će morati promijeniti svoje navike i razmišljanja. Naime, tržište se sve više razvija, i od konkurentnih postoje konkurentniji, a takve odnose omogućuje jedino stalno učenje. Onaj koji stane u tom procesu ispao je iz igre. Za one koji su skloni umjerenom riziku postoji dobra vijest, jer osim mogućnosti da se istovremeno kao slobodnjak radi na više poslova ili da se povremeno radi za jednog poslodavca, pa nakon toga za drugog koristeći neke druge vještine, moguće je zadržati matični i istovremeno se baviti honorarnim poslom. U ovoj prijelaznoj fazi do potpune nezavisnosti, vjerojatno će se prepoznati mnogi od nas. Većina još uvijek želi doći do te faze, pa onda i do one o potpunoj nezavisnosti, samo je problem što ne osjećaju kojim to poslovima mogu konkurirati na tržištu. Za početak, trebali bi biti sami sigurni u svoje kvalitete u koje namjeravaju uvjeriti tržište. Ali kako ih prepoznati? Treba zaista početi od temelja i razmisliti o tome koje su to vještine koje posjedujemo, koje su urođene i naučene, u kojima smo jako dobri te naravno upotrebom kojih se osjećamo zadovoljno. Nakon toga dolaze naše želje, mogućnosti, interesi...
Nitko ne želi nazad
Izgrađivanje liste vještina i poslova te njihovo stavljanje u funkciju je dugotrajan i mukotrpan posao. Često je potrebno poprilično investirati u nove poslove, a obično je na početku, baš kada nam je najpotrebniji, novac najveći nedostatak. Izgrađivanje mreže klijenata iziskuje također vrijeme i napore, a frustrirajuće je što se čitav sustav može srušiti samo jednim lošim potezom. Ipak, oni koji već godinama rade na ovakav način kažu da se nikada ne bi vratili u mirne i uobičajene vode korporativnog života. Prema jednom istraživanju koje je proveo IDDAS (Independent Direction Directors Advisorv Service), među direktorima u SAD-u glavni razlog odlaska iz korporacija u konzultantski posao bio je mamac preuzimanja kontrole nad svojim radom i vremenom, nepredvidivost u poslovanju kao sloboda od korporacijskih pravila i politike. Smanjeni ekonomski rast, propast mnogih poduzeća i otkazi povećali su interes za kontrolom i osobnom fleksibilnosti. S druge strane, ni oni koji nikada nisu radili u nekom sustavu i od početka nude svoju multidisciplinarnost na tržištu, ne vide sebe kao kotačić unutar nekog velikog mehanizma. I na kraju treba naglasiti paradoks koji je isprva teško uočiti. Odluka za rad u nekom poduzeću vezana je uz sigurnost dok se istovremeno bavljenje s više poslova samostalno na tržištu čini kao veliki rizik. Naizgled je tako, ali onda se uviđa da sigurnost u poduzeću u stvari znači nesigurnost ukoliko dođe do većih ekonomskih potresa, dok ono što nam je izgledalo kao rizik postaje sigurnost jer stručnost u više poslova znači i mogućnost prebacivanja s jednog posla na drugi ukoliko je to potrebno. Uzevši to u obzir, možda vrijedi pokušati.
za www.croatiabiz.com piše Goran Pivarski
