A što kad ja budem na drugoj strani?

A što kad ja budem na drugoj strani?

Gordana Frgačić objavila je knjigu 'Zašto smo manje plaćene'. Knjigu sam pročitala u jednoj večeri – pitka je i jasna, lako čitljiva, preporučujem ju svim ženama. I onima koje imaju probleme o kojima se piše, i onima koje su ih s lakoćom riješile. I preporučujem ju muškarcima, naravno. :)

Moram priznati da se s većinom problema koje su iznijele protagonistice nisam susrela kroz svoj poslovni vijek. Rijetko je netko imao potrebu razgovarati sa mnom 's visoka', tretirati me kao 'neku tamo malu' ili podizati ton za vrijeme razgovora. Umišljam si da je to dijelom zbog vlastite energije u komunikaciji (pasivna energija često privlači agresivce, a ja sam daleko od osobe s pasivnom energijom), dok je dijelom do mog stava i nastupa ukoliko netko imalo podigne ton dok razgovaramo. U tom trenutku prestajem biti zainteresirana za razgovor i prvo što komuniciram je da ne želim komunicirati takvim tonom.

Dio knjige koji me zamislio i u kojem sam se upitala trebam li početi drugačije razmišljati je dio u kojem se spominje „ostajanje u drugom stanju“ kao potencijalni problem za zaposlene žene. Moram priznati, lako sam se stavila u ulogu poslodavca kojem odlazak ključne osobe na porodiljni dopust otežava svakodnevno funkcioniranje. Iako to nije direktni dodatni financijski trošak zaposlenika (jer naknada i plaća ne idu iz džepa poslodavca), trošak je u vremenu koje je potrebno kako bi se uvela/priučila nova osoba u kompaniju, a koja će jednako kvalitetno obavljati zadatke djelatnice na porodiljnom. Dakle, lako sam se stavila u ulogu poslodavca i razumjela poziciju u kojoj mu trudnoća predstavlja problem. I dijelom samu sebe zgrozila kad sam si to osvijestila.

Istovremeno, nikad nisam pitala kandidatkinje na razgovoru za posao imaju li djecu, planiraju li djecu, kada ih planiraju te, ukoliko imaju djecu, kako su organizirale njihovo čuvanje i idu li često na bolovanje. To su pitanja koja me nikad nisu zanimala (nije ni zakonito postaviti ih, no svi koji smo bili na razgovorima za posao znamo koliko se malo zakon poštuje u ovom segmentu) – osobu ću zaposliti ovisno o njenim kompetencijama koje se u mojoj percepciji ne mijenjaju ovisno o potomcima koje žena ima ili tek planira imati. Jednako tako apsolutno zastupam tezu da tvrtka neće propasti ukoliko ključna osoba ode (bilo na porodiljni, bilo na drugu poziciju van tvrtke). Otkud onda ovakav moj stav? I mene je zanimalo. No, neću vam podastrijeti kvazi psihoanalizu mene same, već ispričati kako sam se tog istog stava – riješila.

Kada sam susrela Gogu (autoricu) nakon što sam pročitala knjigu, popričale smo o mojim dilemama. Rekla mi je nešto što je na mene imalo iznimno jak utjecaj – što kad ti budeš htjela imati djecu? Hoćeš li odbiti promaknuće jer misliš imati dijete u idućih godinu dana, iako ga zaslužuješ? Hoćeš li pristati na manje jer si (mlada) mama i imaš (pogrešan!) dojam da si zbog obiteljskih obveza nužno manje predan djelatnik? Nijedna firma neće propasti zbog toga jer je djelatnica otišla na porodiljni dopust. Budi pažljiva zbog sebe same – nemoj si smanjiti opcije i pristati na manje zbog tog stava.

I složila sam se – jer se jednostavno složiti ukoliko iz svojih cipela promotrite situaciju. I koliko god promovirala ulazak u tuđe cipele, ponekad je teško, što sam sama sebi baš na ovom primjeru nedavno pokazala. Manje je važno što i tko je utjecao na moj prvobitni stav, uvijek postoje okolnosti koje nas usmjeravaju. Važnije je što mi je trebala pomoć da osvijestim kako se ja u toj situaciji ne bih složila s manjim prilikama zbog toga jer planiram preuzeti ulogu koja je, i prema muškarcima i ženama, najvažnija uloga u životu. A žene koje se odluče upustiti u tu avanturu često tretiramo kao manje kvalitetne djelatnike. I što je najgore, i žene se međusobno tako tretiraju.

Na razgovorima za posao na kojima sam bila nakon toga, prilično sam se usmjerila na pitanja koja mi postavljaju, a koja se tiču mog privatnog života. I prije su mi ih postavljali, no to jednostavno nisam osvijestila i uglavnom bih na njih odgovorila bez velikog ustezanja. Sad sam na pitanje 'Jeste li udani?', koje je najčešće s obzirom da nemam vjenčani prsten na ruci, odgovorila, i to bi bilo posljednje pitanje koje bih odgovorila po pitanju privatnog života i planova.

Gogi hvala na ovoj vrijednoj lekciji. Vrijeme je da žene ženama kao i samima sebi prestanu biti vukovi, tek tada ćemo u ovom muškom svijetu početi (ukoliko želimo) zauzimati mjesta na koje imamo pravo.

Antea Popović

Antea Popović

Antea Popović je magistrica psihologije, NLP majstor i HNLP coach te stručnjak u području ljudskih potencijala. Kroz svoju karijeru upoznala se s izazovima kroz koje prolaze različite organizacije zajedno s njihovim djelatnicima te je uspješno pomagala i jednima i drugima u ostvarenju zajedničkih ciljeva.

Svoja iskustva rado dijeli s ljudima te se u poslu prvenstveno vodi praktičnošću - u poslovnom svijetu nema mjesta za 'priče', potrebna su direktna rješenja koja su brzo primjenjiva.

Zbog toga će skratiti 'priče' o svojim kompetencijama i prepustiti svojim kolumnama da govore. I nadati se da će vas zabaviti, da ćete se u njima pronaći, i možda i nešto praktično usvojiti.

hr.linkedin.com/in/anteapopovic

Četvrtak, 03.01.2013.
Oglasnik grupacija:
posao.hr oglasnik.hr auti.hr edukacija.hr
Pomozite poboljšati Posao.hr Pošaljite nam svoje komentare