Tri osnovna tipa ljudske inteligencije



U svojoj knjizi «Višestruke inteligencije» Howard Gardner razlikuje gotovo sedam različitih oblika inteligencije. Međutim, zbog jednostavnijeg objašnjenja mi ćemo predstaviti tri osnovna tipa ljudske inteligencije

1. Racionalna inteligencija (IQ)
Racionalna inteligencija predstavlja naše kognitivne kapacitete koji nam omogućuju da planiramo, rješavamo probleme, razmišljamo apstraktno, razumijemo kompleksne ideje, učimo brže ili sporije kako iz knjiga (tzv. akademsko učenje) tako i iz vlastitog te tuđeg iskustva. Inteligencija je to koja nam dozvoljava dublje intelektualno razumijevanje našeg okruženja i možemo je definirati rečenicom «Ja mislim». 

Tako definirana racionalna inteligencija mjeri se tzv. testovima inteligencije koji određuju naš koeficijent racionalne inteligencije (IQ). Psiholozi uvijek napominju kako su takvi testovi u tehničkom smislu vrlo pouzdani, ali isto tako naglašavaju kako oni ne mjere kreativnost, osobnost i ostale bitne razlike među pojedincima, niti im je to namjera (barem ne bi trebala biti!)

Tvorac prvog testa za mjerenje koeficijenta racionalne inteligencije je francuski psiholog Alfred Binet koji je početkom 20. stoljeća osmislio tzv. Binet-Simonov test inteligencije. Test se je provodio u školama, a svrha mu je bila identificirati učenike koji su trebali posebnu pažnju u savladavanju školskog programa. Daljnju razradu i sugestiju kako bi se nivo inteligencije trebao mjeriti kroz kvocijent inteligencije (IQ) dao je psiholog sa Stanforda, Lewis M. Terman. Termanov test, koji je on nazvao Stanford-Binetova skala inteligencije jedna je od baza za moderne testove inteligencije. 

2. Emocionalna inteligencija (EQ)

Emocionalna inteligencije predstavlja sposobnost i vještinu uočavanja, prepoznavanja i “upravljanja” vlastitim i tuđim emocijama. Kvocijent emocionalne inteligencije (EQ) predstavlja nadogradnju racionalnog kvocijenta inteligencije, zbog toga što naglašava karakteristike naše emocionalne inteligencije, kao što su npr. sposobnost “čitanja” tuđih emocija i kontroliranje vlastitih emocija u skladu sa time. Emocionalna inteligencija definirala bi se rečenicom “Ja osjećam”.

Iako se u psihologiji utjecaj emocija na ljudsko ponašanje proučavao godinama, emocionalna inteligencija je postala hit 90-tih godina prošlog stoljeća, kada je Daniel Goleman objavio svoj bestseller “Emocionalna inteligencija: zašto može biti važnija od racionalne inteligencije”. Golemanov model emocionalne inteligencije sastoji se od par bitnih komponenti:
1. Samo-svijest – sposobnost “čitanja” vlastitih emocija i spoznaja kakav utjecaj imaju na okolinu
2. Upravljanje sobom – kontroliranje emocija i adaptiranje prema promjenjivim okolnostima
3. Društvena svijest – sposobnost shvaćanja, osjećanja i reagiranja na emocije drugih (empatija)
4. Upravljanje suodnosima -  sposobnost inspiriranja i razvoja drugih ljudi i način na koji riješavamo konflikte, sposobnost timskog rada.

Goleman je naglasio kako su ljudi rođeni sa određenim nivoom emocionalne inteligencije koji im omogućuje njen daljnji razvoj.

3. Duhovna inteligencija (SQ)

Duhovna inteligencija treća je komponenta u cjelovitom promišljanju o čovjeku.
Ona predstavlja ljudsku kognitivnu sposobnost dosezanja viših sfera duhovne svijesti, stvaranje smisla u životu, suosjećanje, kontemplaciju i refleksiju nad stvarima koje smo učinili te pronalaženje onih koje još moramo učiniti. Danah Zohar kaže da je to sposobnost pronalaženja energije koja dolazi iz nečega što nadilazi ego, sebičnost i preokupiranost dnevnim brigama.  Duhovna inteligencija definirala bi se rečenicom «Ja jesam».

Neuropsiholozi i neurolozi naslućuju je već godinama, međutim tek krajem 21. stoljeća provedeni su biološka ispitivanja ljudskog mozga koja su pokazala specifične dijelove koji postaju aktivniji kada su ispitanici bili podvrgnuti duhovnim i religioznim sadržajima. Neuropsiholog Michael Persinger i neurolog V.J. Ramachandran razvili su koncept «Božje točke» u mozgu. To je dio mozga koji funkcionira kao ugrađeni duhovni centar a nalazi se u velikom mozgu. «Božja točka» ne znači i nužno postojanje duhovnog bića, međutim ovakva i slična istraživanja pokazala su kako u ljudima leži nukleus duhovnog razmišljanja. Znanstvenici Mario Beauregard i Vincent Paquette prošle su godine nadopunili Persingerovo i Ramachandranova istraživanja, dokazujući kako umjesto jednog dijela mozga koje nazivamo «Božja točka» postoje brojni dijelovi mozga koji reagiraju na duhovna razmišljanja ili tzv. «Božja mreža».

Istraživanja o duhovnom koeficijentu inteligencije do sada su došla do slijedećih zaključaka:
1. SQ predstavlja racionalni viši nivo svjesnosti
2. SQ predstavlja potencijal duhovnog razvoja u svakome od nas
3. SQ predstavlja sposobnost intuitivnog uviđanja veza koje možda na prvi pogled nisu opipljive i materijalno vidljive
4. SQ predstavlja sposobnost spoznaje fundamentalnih životnih pitanja, npr. Tko sam ja?, Koja je moja uloga u ovom svijetu?  i sl.
5. Znanstvena istraživanja pokazuju kako je fiziološka organizacija mozga dizajnirana za proizvodnju duhovnih razmišljanja