Dvojica mladih Virovitičana za mali novac rade sve što treba

Nisu sjedili i čekali posao - sami su ga našli

Petnaest kuna za čišćenje kuće i popravak vodokotlića, pet kuna po satu za pranje prozora.

Što učiniti kada dvanaest godina ne možete dobiti stalni posao, kada najbolje godine svog života provodite na burzi rada i više ne možete čekati svoje radno mjesto? Uzmete u ruke odvijač, kosilicu, spužvu za pranje prozora i "fleksericu" te od vrata do vrata drugima nudite pomoć u svakodnevnim popravcima i poslovima.

Nema čuda
Tu su taktiku protiv osobne financijske krize primijenili mladi Virovitičani, nezaposleni plinoinstalater Matko Kolesarić (30) i trgovac Ivan Razlog (30). Zasad djeluje, sporo, ali sigurno.

– Obojica smo istog stava da nam je bolje raditi, makar i za sitniš, nego sjediti doma i čekati čudo. Mi samo vam "Katice za sve" – govori Ivan pakirajući brusilicu u kutiju na prtljažniku bicikla kojim odlaze na teren.

Njihove usluge – od šišanja živice, kosidbe trave, sitnih popravaka, pospremanja tavana i podruma do čišćenja i ostalih kućanskih poslova već je iskoristilo desetak umirovljenika i samaca. Vrijedan dvojac ove godine krenuo je u proširenje broja klijenata kako bi od "majstorija" mogao i živjeti.

– Ma, napravimo pola posla bez naplate – iskreno priznaje Matko, koji kaže da u mnogo slučajeva nisu imali srca naplatiti, primjerice, bakici petnaestak kuna za čišćenje i sitan popravak vodokotlića ili pet kuna po satu za pranje prozora, koliko zasad traže.

Cjenik prilagodljiv
– Kriza je, ljudi nemaju ni toliko, pa je cjenik koji smo napravili podložan svakodnevnim promjenama – sa smiješkom kažu dečki, koji se nadaju da će s lijepim vremenom i posla biti više – u vinogradima, vikendicama koje treba očistiti, u vrtu.

Novac koji i dobiju za svoj rad odmah ulože u nove štihove, lopate, brusilice i drugi alat koji im je potreban. Često ne ostane ni za kavu. Hoće li njihov rad sada biti kažnjiv, zbog novog zakona koji sivu ekonomiju reže u korijenima?

– Nadamo se da neće, pročešljali smo sve postojeće zakone kako bismo se bez sankcija bavili ovom djelatnošću. U ovo vrijeme ona je jedino što nam preostaje, pa ako nam i to zabrane, neće biti dobro – odgovaraju Ivan i Matko.